Da se Marija Ančića i Antu Kušurina pita, vijest o tome da su zajedno s dvojicom kolega iz One Equity Partnersa, predsjednikom Richardom Cashinom i jednim od direktora, Stevenom Luanuom, uplatili 125.000 dolara za pomoć hrvatskim bolnicama u nabavi medicinske opreme, nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Ipak, Udruga hrvatsko-američkih stručnjaka (ACAP) odaslala je vijest u svijet, pa tako i o donaciji naših sjajnih bivših sportaša, tenisača i veslača, koji danas zajedno rade u istoj tvrtci, investicijskom fondu osnovanom 2001. godine sa sjedištem u New Yorku.
U ured ne idemo
- Jesi li i mene nazvao da pričam kako provodim dane u izolaciji - krenuo je Mario s protupitanjem.
- Pratim ja Sportske novosti, vidim da vam ne nedostaje dobrog materijala u ovim danima bez sporta.
- Hvala na komplimentima, ali ipak si ti bivši sportaš, pa nam s te strane nisi toliko interesantan - uzvraćamo bockanjem, prije ulaska u “službeni dio razgovora”, koji Mario očito izbjegava.
- Ne bih o tome. Ni čuti!!! - ponavljao je nekoliko puta, a onda još prisnažio:
- Evo, Ante je pored mene, neće ti ni on ništa reći.
Odakle Ante pored njega? Zar u New Yorku nisu na snazi stroge mjere borbe protiv pandemije korona virusa, cijeli SAD je okovan?
- Mi smo u Connecticutu, ja sam gost u njegovoj kući. Pozvao me ovamo kad je počeo kaos na Manhattanu prije više od tri tjedna. U naš ured ne idemo, posao radimo od kuće, svatko svoj dio posla, a imamo ga preko glave. Treba znati da imamo u portfelju više od trideset tvrtki širom svijeta. Od SAD-a, Europe, Kine... Radno vrijeme ne postoji, praktički smo svih sedam dana u tjednu dostupni svakome.
New York, još točnije Manhattan, jest epicentar zaraze i svakako je dobro da se Mario imao gdje skloniti. Naš veslački olimpijac iz 2008. godine (u dvojcu na pariće s Marijem Vekićem) primio je brončanog olimpijca iz 2004. godine (u paru s Ivanom Ljubičićem) pod svoj krov, gdje živi sa suprugom Martinom i troje djece, Ivicom (7), Milom (5) i Tomijem (3).
Biramo sport za djecu
- Kao što sam već rekao, dane uglavnom provodimo u poslu, a kad ne radimo onda treniramo. Ante ima teretanu u kući, ponekad trčimo.
- Imam ja i ergometar - ubacuje se Ante u priču.
- Neka Mario nauči veslati, neka vidi što je pravi sport. Inače, odlično funkcioniramo, ali sve je to zasluga moje supruge, koja sve drži pod kontrolom.
S troje tako malo djece sigurno je da gospođi Kušurin nije dosadno.
- Trenutno razmišljamo u koji ćemo ih sport usmjeriti. Za veslanje su još mladi, bit će vremena i za to.
Kušurin se zahvaljujući veslanju domogao Oxforda i tamo diplomirao i to dva puta (!), a u međuvremenu stigao 2009. još i pobijediti sa svojim kolegama u slavnoj utrci osmeraca protiv Cambridgea na Temzi. Ančića su bolest (mononukleoza, zbog koje je između ostalog propustio i Igre u Pekingu 2008. godine) i ozljede “uništile” u najboljim teniskim godinama, ali se zato ispravnom pokazala tada “čudna” odluka da inzistira na obrazovanju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Splitu, kasnije stekao dodatne diplome na Columbiji, a sportski duh obojici je definitivno pomogao u svakodnevnom ludom ritmu na Wall Streetu.
- U posljednja dva mjeseca svijet se užasno promijenio, malo po malo je pukao cijeli svjetski lanac. Ne bih ovo nazvao krizom, jer u krizi imaš smanjene aktivnosti, dok ih sada praktički nema - objašnjava Mario.
Sigurnost prije svega
- Naše starije kolege su rekle da se ovako nešto nikada nije dogodilo. U SAD-u su od najmanje nezaposlenosti u kratkom periodu došli do najveće nezaposlenosti, veće i od one za vrijeme Velike Depresije. Kad se sve ovo završi, svijet će izgledati potpuno drugačije.
Što se One Equity Partnersa tiče, nema straha, makar nikada nema garancije, pogotovo ne u ovakvim trenucima.
Ako otvorite web stranicu One Equity Partnersa i pogledate tko je sve u Teamu, vidjet ćete sliku veslačkog osmerca na vrhu stranice. Ne bez razoga...
Osnivač tvrtke Richard Cashin je, naime, bivši veslač, svjetski prvak u osmercu 1974. godine, olimpijac u Montrealu 1976. godine, a bio bi i u Moskvi četiri godine kasnije da SAD nije bojkotirao te Igre.
Četvrti donator, uz Ančića, Kušurina i Cashina jest Steven Lunau, koji je na sveučilištu Williams igrao hokej na ledu. Umjesto karijere u NHL-u odabrao je business.
Kušurin je u One Equity Partnersu od 2011. godine i trenutno je dopredsjednik tvrtke, dok se Ančić pridružio 2018. godine.
Na službenoj stranici firme možete saznati kako je One Equity investicijska kompanija srednje veličine s preko 6 milijardi dolara resursa, a primarna ciljana tržišta su zdravstvo, industrija, tehnologija u Sjevernoj Americi i Europi. (db)
- Svaki dan donosimo teške odluke, užasno nam je bitno da svi rade i funkcioniraju, ali prije svega nam je pameti sigurnost. Velika je odgovornost i prema investitorima u naš fond. U svim ovim tvrtkama mi smo ili vlasnici ili dioničari.
Iskreno, jedva smo dočekali da se maknemo iz ovoga svijeta krupnog kapitala u koji se, naravno, ne razumijemo. Okrenuli smo priču na prvu ljubav Marija Ančića. Na tenis, jasno. Tenis je u posebno teškoj situaciji.
Sve više žrtava
- Najgoroj. Koliko pratim, Amerikanci će nastojati odigrati sve svoje profesionalne lige, makar tijekom ljeta, pa i bez gledatelja. Za tenis je upitno hoće li se uopće igrati ove godine, jer je tenis vrlo teško lokalizirati. Dovoljno je da se pojavi jedan slučaj zaraze i opet si u velikom, nerješivom problemu. Znači, zdravlje mora biti na prvom mjestu. Na žalost, tenis nisu samo Novak Đoković, Roger Federer ili Rafael Nadal. Tenis su u najvećem broju oni koji strašno pate zbog suspenzije i pitanje je koliko će ih izdržati i nastaviti igrati. Što je pauza duža, bit će sve više tih usputnih žrtava, da ih tako nazovem. Alternacije nema.
Možda će ih biti na lokalnoj razini. Ideje o pokretanju samoodrživih turnira šire se Francuskom, Australijom, pa i Sportske novosti su izašle s prijedlogom da se naši najbolji tenisači i tenisačice okupe na jednom mjestu, te odigraju prvenstvo Hrvatske ili kako god to nazvali.
- Rekao sam ja da vama ne fali materijala...
Prije nego se zaposlio u One Equity, Mario Ančić radio je u Credit Suisseu, točnije filijali ove velike bankarske kompanije u New Yorku.
Poznata je anegdota kad je uoči US Opena jedne godine Roger Federer zbog sponzorskih obaveza svratio u urede Credit Suissea na Wall Streetu i tamo ugledao Marija. Njegovom iznenađenju nije bilo kraja, a poslije je nastala legendarna fotografija Rogera u teniskoj opremi i Marija u poslovnom izdanju, ispod koje je Splićanin napisao:
- Nekada sam igrao sa Federerom, zašto onda nosim ovu smiješnu odjeću na terenu? (db)