Nije puno potrebno da se jedna dobra, da ne kažemo idealna situacija pretvori u dramu. Prije desetak dana Luka Cindrić je ozlijedio koljeno i dva tjedna proveo na bolovanju. Igora Karačića već tradicionalno muče prepone, što smo se imali priliku uvjeriti u finišu posljednjeg Eura. Aduktor je ponovo problem, Kielce ga želi na operaciji da bi bio spreman za finiš sezone, a nama to naravno prije SP u Egiptu ne paše.
I sada posljednje, prekjučer, vijest da se na treningu Melsungena ozlijedio Domagoj Pavlović. I odjednom od najjače strane, sredine, ostali smo samo s Domagojem Duvnjakom, a to nije idealna situacija koliko god nam je Domagoj dobar i važan.
Domagoj Pavlović sigurno je najveći pehist u tom društvu. Taman se ove sezone vratio nakon onog stravičnog loma noge, igrao odlično u Melsungenu na zadovoljstvo trenera Gudmundssona, pozvao ga je i Lino Červar za utakmicu protiv Mađarske. I to je odigrao dobro, sve se činilo idealnim. I onda opet... Teško je reći kako, zašto, no toliko ozljeda - to doista nije normalno.
'Domba' naviknut na takve situacije će reći:
- Daj molim te nemoj više pisati o ozljedama. Nije ništa, bit' će dobro.
Bit će zapravo šest tjedana mirovanja zbog nekog ligamenta u stopalu, a onda tek povratak na teren s nadom da će do kraja veljače biti u formi, odnosno na raspolaganju, čemu bi se veselio Gudmundsson, ali ne i Červar jer ga gubi kao kandidata za SP u Egiptu u siječnju. Nitko ne može reći da bi Pavlović sigurno bio unutra, jer znao je ne biti često, ali da je mogao pomoći, to je sigurno.
- Pokazao je to svojim odnosom na posljednjoj akciji. Vidio sam želju da se pokaže, da konačno razbije tu priču s ozljedama. Stvarno je nevjerojatno kakav taj dečko ima peh, nisam to nikad u životu vidio. Stvarno mi je žao, jer znam da igra dobro, da je bio na pravom putu, a nije mu bilo lako vraćati se nakon svega. I sad imamo situaciju s Cindrićem, s Karačićem, nema Stepančića još uvijek, Štrleku je puknuo mišić, neki su više u izolaciji nego na terenu... Ne znam, zabrinut sam iskreno, ne znam što će to biti, pa tek na sve to ide korona, testiranja. Nije to baš prikladno vremenu u kojem živimo, posebno ne uz kalendar kakav imamo ove sezone. No, što je tu je, morat ćemo se prilagoditi kako budemo mogli - zaključuje Lino Červar.
Mnogi se pitaju trenira li Pavlović krivo, odnosno jesu li možda nekakvi propusti u trenažnom procesu, primjerice pretjerano forsiranje ili nedostatak prevencije, uzrok takvih teških ozljeda, no sam Pavlović tu priču demantira iz prve.
- Ma sve je bilo u najboljem redu, prošao sam i pripreme i utakmice i sve treninge. Gudmundsson je odličan trener koji čuje igrača. Ali, jednostavno se dogodi situacija na treningu ili na utakmici kada prst ostane u dresu, kada me u prolazu potrgaju za rame. To je rukomet jednostavno rečeno. Naravno da bih ja želio da je u tom smislu bolje, veselio sam se povratku u reprezentaciju, ali eto neće biti prvi puta.
I što sad?
- Ništa, liječenje, treninzi, pa idemo dalje, što drugo - zaključuje Domba iz svog doma u Melsungenu.
Pavlović je na sceni skoro pet godina, a još zbog ozljeda nije uspio otići niti na jedno veliko natjecanje. Čak štoviše minimalno je dvije godine u toj priči izgubio na razna bolovanja. Jedino dosad veće "natjecanje" bile su mu olimpijske kvalifikacija za Rio 2016. No, s obzirom da ima 27 godina, ima još vremena za otići na neko. I to što kaže "samo šest tjedana mirovanja" za njega je prava sitnica.
Ako je itko svladao onu "što te ne ubije to te ojača" onda je to baš on.