Nakon dugogodišnje uspavanke hrvatsko plivanje počinje pokazivati znakove buđenja. Zasad su to mali koraci, još uvijek naši plivači nisu konkurentni za svjetske ili olimpijske medalje, ali nešto se ipak kreće. Na scenu dolazi nova generacija s iznimnim potencijalom, a jedno od zaštitnih lica te priče je 21-godišnji Splićanin Jere Hribar, vrlo talentirani mladić koji strpljivo gradi svoj put prema svjetskom vrhu.
Imao je Jere zapaženu juniorsku karijeru - u ljeto 2022. je osvojio srebro na 50 m slobodno na Europskom juniorskom prvenstvu u Rumunjskoj, a potom na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu dodao tome i broncu u istoj disciplini, ali i srebro na 100 m slobodno. Prošle godine je na EP-u u Beogradu iskusio i prva seniorska finala, izborio je i Olimpijske igre u Parizu, a s napretkom je nastavio i u aktualnoj sezoni pa je tako prošli mjesec na Europskom mlađeseniorskom prvenstvu (U-23) u Šamorinu osvojio srebro na "stotki", te s 48.18 srušio osobni i hrvatski U-23 rekord.
S takvim "natuknicama" u životopisu jasno je da će Jere biti jedan od glavnih hrvatskih aduta na predstojećem Svjetskom prvenstvu koje se od 27. srpnja do 3. kolovoza održava u Singapuru.
- Uzbuđenje je veliko, ovo mi je prvo veće natjecanje. Naravno, bio sam lani na Olimpijskim igrama i SP-u u malom bazenu, ali ovo je prvo veće natjecanje na kojem imam nekih očekivanja. Recimo, polufinale na 50 i 100 slobodno. Rekao bih da na stotki imam nešto veće šanse, tu bolje stojim na svjetskoj ljestvici. A i općenito ljudi na velikim natjecanjima znaju plivati malo lošije, pod tremom i stresom, i tu ja vidim svoju priliku. Veselim se i kampu u Tajlandu prije SP-a, tamo ćemo uvježbavati štafetu 4x100 slobodno od koje puno očekujemo - govori Jere.
Spomenuli smo da je osobni rekord na 100 slobodno doveo do 48.18 sekundi, što je samo pet stotinki sporije od hrvatskog rekorda. Hoćemo li pored njegova imena uskoro vidjeti i rezultat koji počinje brojkom 47?
- To je sigurno cilj, bilo bi super postati prvi Hrvat ispod 48 sekundi. Ako to uspijem, bit ću jako sretan.
O hrvatskoj štafeti 4x100 slobodno stručnjaci govore biranim riječima. Kako Jere vidi njezine mogućnosti, i na predstojećem SP-u i u budućnosti?
- Prošle godine smo bili četvrti na EP-u u Beogradu, pa onda u prosincu sedmi na SP-u u 25-metarskom bazenu u Budimpešti. Kod svih se vide individualna poboljšanja, od Beograda smo napredovali i Toni Dragoja, i Nikola Miljenić, i ja. Kad se svi spojimo i ako budemo imali dobar dan, stvarno sam uvjeren da u Singapuru možemo u finale. Kako i treneri govore, dolaze još mlađe, vrlo talentirane generacije, a već sada smo osmorica konkurirala za mjesta u štafeti. Svi smo bili dosta blizu, svi želimo upasti u tu štafetu, svi vidimo potencijal u njoj, sve više ljudi pliva 100 kraul...
Dakle, plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu ne bi trebao pobjeći?
- Što se štafete tiče, gotovo sam siguran da ćemo se kvalificirati na Olimpijske igre.
On sam je debitantski nastup pod olimpijskim krugovima zaključio s rezultatom 22.08 koji mu je u konkurenciji 74 plivača na 50 slobodno donio 22. mjesto. Kakva iskustva nosi iz Pariza?
- Znači mi puno taj nastup, jer ne osjećam više toliki stres i tremu prije starta. Znam da sam već plivao protiv najboljih na svijetu, tako da više nemam nikakvih problema.
Iza Jere su dvije godine studija na sveučilištu Louisiana State. I više nego dovoljno za ocjenu što mu je donijela Amerika?
- Super mi je u Americi, ove sam godine ostao čak mjesec i pol duže kako bih nastavio trenirati. Sve je tamo drugačije, sve je posvećeno plivanju, ne može se uspoređivati faks u Hrvatskoj i Americi. Kad god me netko pita, uvijek kažem da bih svima preporučio da odu tamo i probaju. I ne samo plivači. Ima tamo puno tenisača, nogometaša, puno je naših ljudi koji pokušavaju, kojima se sviđa, koji ostaju. A u najgorem slučaju će se vratiti kući ako im se ne sviđa.
Kolike su razlike u samim treninzima u odnosu na Hrvatsku?
- Ono što radi razliku i što me čini boljim plivačem je definitivno ekipa. Tamo treniram s 25 ljudi, plivača mojeg godišta, dijelim s njima bol, natječem se s njima, sve prolazimo skupa, tako da je sve puno lakše.
A kakav je život u studentskom kampusu?
- Dosta je sličan onome kako se prikazuje u filmovima. Kampus je velik, 50.000 ljudi studira tamo, tu su učionice, tereni, sportski objekti... Sve je drugačije i veliko, ali snalaziš se, voziš električni skuter od jednog do drugog mjesta.
Nadamo se da se čuva padova...
- Da, da, i trener nas je upozorio na to, ha-ha.
Što mu se najviše sviđa u Americi, a što najviše fali od doma?
- Ne sviđa mi se previše život tamo izvan fakulteta, ali taj studentski život je super i ne bih ga htio nigdje drugdje provesti nego u Americi. A Hrvatska, naravno, jako fali, mislim da sam ove godine pet puta putovao na relaciji Split - Amerika. Najviše nedostaju roditelji, sestre i braća, a osim toga, najviše fale ćevapi, ha-ha.
Nije baš tipičan izbor hrane za jednog Dalmatinca.
- Istina. Ali evo - otac pravi dobre škampe, i oni mi isto malo fale, ha-ha.
Jere na LSU-u studira financije, a tijekom razgovora je nekoliko puta ponovio da još uvijek nije siguran što će nakon završetka fakulteta.
- Ako nastavim dobro plivati i napredovati, vjerojatno bi plan bio ostati tamo. Znam neke ljude, kolege koji tamo rade i plivaju sa strane. Imam puno opcija, ali ako uspijem, ostao bih u plivanju i tamo trenirao. Kad završim, tražit ću posao, ići na razgovore, a tek treba vidjeti gdje bih u tom slučaju trenirao. Ali dosta je lakše kad imaš diplomu i kad znaju da si sportaš i da si nastupio na Olimpijskim igrama.
Vratimo se na kraju bližoj budućnosti. Kakvi su planovi nakon SP-a u Singapuru i do kraja ove godine?
- Plan je uzeti tri tjedna odmora nakon Singapura, ići malo u Italiju, malo na Brač, naravno i u Split, a onda se 24. kolovoza vraćam u Ameriku i počinje sezona. U prosincu je u Poljskoj EP u malom bazenu, ali još ne znam kakav je plan za to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....