Da je uzeo samo jedan poen više u pravom trenutku, da je iskoristio jednu od tri meč-lopte koje je imao u finalu Roland Garrosa pet tjedana ranije, danas bismo raspravljali o Janniku Sinneru koji je kandidat za kalendarski Grand Slam, a već bi kompletirao “nekalendarski” Grand Slam.
Jer 23-godišnji Talijan lani je osvojio US Open, osvojio je ove godine Australian Open, osvojio je Wimbledon i samo je malo nedostajalo da osvoji i Roland Garros. Da je uspio, sada bi imao posljednja četiri Grand Slama u svojim rukama. Prvi nakon Novaka Đokovića iz sezona 2015-2016. (od Wimbledona do Roland Garrosa). I bio bi nadomak onoga čemu je Srbin bio 2021., ali je izgubio finale US Opena (Danil Medvedjev), pa je Rod Laver iz 1969. i dalje ostao posljednji koji je uspio u istoj godini objediniti sve četiri najveće titule.
Jasno, da je dobio Roland Garros nitko ne može garantirati da bi se situacija i u Wimbledonu rasplela ovako kako se rasplela, jer da mu srce nije bilo onako slomljeno u Parizu možda Jannik ne bi bio toliko “napaljen” na revanš i toliko gladan trofeja u All England Clubu, a možda bi Carlos Alcaraz upravo bio takav, pa bi se priča okrenula. Nemoguće je znati, jer stvari, vrijeme ne funkcioniraju tako, ne postoji paralelni svemir s drugačijim slijedom događaja, već samo ovo što imamo, što se dogodilo. A na temelju toga činjenice govore da je Jannik Sinner bio poen do toga da bude istovremeni vlasnik pehara na sva četiri najveća svjetska turnira.
Na to sam najviše ponosan
A prije nedjeljnog finala u All England Clubu bilo je puno lakše novac staviti na Carlosa Alcaraza. Jer dvaput je već osvojio Wimbledon, imao je tamo niz od 20 pobjeda, imao je aktualni ovosezonski niz od 24 pobjede (od travnja naovamo), imao je i niz od pet pobjeda nad Sinnerom, uključujući tu srceparajuću u Roland Garrosu.
A nakon “samo” jedne Sinnerove pobjede odmah govorimo o potencijalnom (ne)kalendarskom Grand Slamu. Kako perspektiva može lagano zavarati.
Talijan je već plasmanom u finale postao 11. u povijesti koji je igrao završni meč na sva četiri Grand Slama - to je pothvat koji Alcaraz još nema jer nije došao do finala Australian Opena - a postao je tek šesti (Laver, Agassi, Federer, Nadal, Đoković) koji je na četiri uzastopna Grand Slama igrao finala. I pri tome osvojio tri.
No, osvojiti Grand Slam samo pet tjedana nakon onakvog jezovitog poraza u još jednom Grand Slam finalu, pothvat je koji će najbolje demonstrirati Sinnerovu zadivljujuću mentalnu snagu.
- Na to sam i najviše ponosan jer nije bilo lako nositi se s tim porazom u Parizu - priznao je Talijan.
- No, uvijek sam bio iskren prema sebi i uvijek sam uspijevao prihvatiti sve što se dogodi. Za mene je bolje da onako izgubim finale, nego da me neko uništi i da ostanem na samo dva gema. Jer znao sam, osjećao da igram dobro i zato sam odmah poslije Roland Garrosa rekao da nije vrijeme za očajavanje. Nisam se poslije Pariza opuštao već sam radio još više kako bih popravio intenzitet u igri jer sam znao da je novi Grand Slam, nova prilika jako blizu.
Nije ga pokolebalo ni što je izgubio prvi set londonskog finala u kojem je vodio 4:2, jer odmah je u sljedećem gemu, na otvaranju drugog seta, napravio break i ekspresno vratio zrak u pluća. Poslije toga u biti do kraja meča nije više napravio krivi korak. Možda je to bio i prijelomni trenutak meča, onaj koji je definirao sve što je poslije slijedilo, makar je jednako takav bio i posljednji gem drugog seta.
Talijan je servirao kod 5:4 i odigrao tri fenomenalna poena. Prvi za 15:0 kada je pretrčao cijeli teren po dijagonali da bi stigao skraćenu loptu i onda još “probio” Alcaraza na mreži. Onda je za 40:15 iz punog trka potegao briljantan forhend winner po paraleli, a odmah potom na set-loptu odigrao novi, spektakularan forhend winner iz trka, ovog puta po dijagonali.
Nije Carlos jedini rival
To su poeni koji se češće viđaju iz Alcarazove tvornice čuda, više su to njegovi specijaliteti, no u toj sekvenci od par minuta Sinner je izgledao kao superjunak s reketom.
I to kao da je i njemu učvrstilo vjeru da je to njegov dan. Prijetio je poslije povremeno Španjolac, ali sljedeće break-lopte Carlos je dočekao tek kad je, kod 2-1 u setovima i 4:3 u četvrtom s breakom za Sinnera, lovio posljednji vlak za spas. Ni njih, međutim, nije iskoristio, odnosno bolje rečeno Sinner ih je obranio te potom koju minutu kasnije rutinirano odservirao za pobjedu.
Osim što je uzeo četvrtu Grand Slam titulu, prekinuo je time neugodan niz od pet uzastopnih poraza u dvobojima s Alcarazom. Da je i ovaj izgubio vjerojatno bi, u kombinaciji s Roland Garrosom, ostavio malo već ožiljke na 23-godišnjaku iz San Candida.
- Naravno da nije ugodno gubiti u seriji protiv bilo koga. S druge strane, unatoč tih poraza, znao sam da sam mu blizu. U Pekingu je u našem meču odlučivao tie-break trećeg seta, u Rimu sam imao set-lopte, u Roland Garrosu znamo što se dogodilo. No, nisam gubio nadu. Divim se Carlosu jer u nekim je stvarima bolji od mene, ali zato smo uložili dodatni rad da ga pokušam dostići. I pri tome Carlos ne predstavlja jedini izazov za mene, ima tu i drugih igrača - rekao je Sinner.
Iako neke aktualne brojke govore drugačije. Naime, nakon što je lani u kolovozu izgubio od Andreja Rubljova u Montrealu, Sinner je do danas skupio nevjerojatan omjer 54-1 (!?) protiv svih ostalih tenisača osim Alcaraza. Jedini poraz u zadnjih 11 mjeseci od tenisača koji se ne zove Carlos Alcaraz jest onaj nedavni iz 2. kola Hallea od Aleksandera Bublika.
U istom tom razdoblju je do finala Wimbledona protiv Alcaraza imao 0-3. I tu je sada malo okrenuo ploču.
Ovo mu je i prva Grand Slam titula a da nije osvojena na betonskoj podlozi, koja je inače njegov forte. S druge strane, zemlja i trava jednako su tako smatrani Alcarazovim prednostima. Međutim, Sinner ga je, eto, skoro dobio i u Roland Garrosu, jedan mu je poen falio, a doista ga jest pobijedio u Wimbledonu. To sad malo mijenja početnu paradigmu i pretpostavke kako bi se ovo rivalstvo moglo nadalje razvijati u budućnosti.
- Moja omiljena podloga i dalje je tvrda, ali znam da sam sposoban dobro igrati i na ostalim terenima. Sada sam to dokazao. I ne vjerujem da sam već sada na vrhuncu. Imam tek 23 godine i nadam se da ću nastaviti napredovati, a dobro je imati takve suparnike kao što je Alcaraz koji će te tjerati da budeš još bolji - podvukao je Jannik Sinner, koji je u pet tjedana prošao put od pariške agonije do wimbledonske ekstaze.
Komentari (0)