Bio je to možda i najbolji trenutak mog života. Nerealan osjećaj. Preko noći postanete netko i nešto, sva vrata su vam otvorena, svi te pozdravljaju i svi su dobri prema tebi. Iako je to s jedne strane dobro, s druge je loše. Ja sam tip od društva i to me je možda odvuklo u krivi smjer, zato mi se i dogodio pad od godinu dana. Za to krivim sam sebe, ali trebao sam proći taj period života da bih sazrio - u dahu nam priča Mili Poljičak, Splićanin koji je prije devet dana puhao u 21 svjećicu na rođendanskoj torti, dok se prisjeća uspomena starih tri godine.
Naime, u ljeto 2022., točno tri dana prije negoli je postao punoljetan, Mili je na terenu broj 1 u All England Clubu projurio do naslova u juniorskom Wimbledonu, nadmašivši tako Ivana Ljubičića i Marija Ančića, koji su zapinjali na posljednjoj stepenici u toj konkurenciji. Mjesec dana ranije, pak, osvojio je i juniorski Roland Garros u konkurenciji parova s Edasom Butvilasom. Ekspresno je postao udarna sportska priča u državi, apetiti hrvatskih navijača su se, jasno, naglo povećali, ali put do elite, naročito u individualnom sportu poput tenisa, skriva pregršt prepreka i zapleta.
- Osjećam da nikada nisam bio kompletniji, što se tiče tenisa, fizike i mentalno. Čini se da je samo pitanje vremena kada će doći neki veći rezultat. Prije tri godine, kada sam i debitirao na ATP Touru ovdje u Umagu, bio sam totalno drugačija osoba negoli sad. Tri godine seniorskog tenisa utjecale su na mene i neke stvari su drugačije. Rekao bih da je ovo "Mili iz profi tenisa", a ono je bio "juniorski Mili" - kaže nam Poljičak, s kojim smo prvi put razgovarali prije više od tri godine, na Challengeru u Zagrebu, a osim razlike u boji glasa, osjeti se i zreliji pristup u razgovoru.
Pritisak je dobar
U Umag je stigao tijekom vikenda s turnira u San Marinu, nakon pet sati vožnje, a utorak će nastupiti u prvom kolu Plava Laguna Croatia Opena, gdje će ga čekati Jesper De Jong, 83. igrač svijeta. Mili je, pak, od ponedjeljka na 277. mjestu ATP ljestvice, što je 20 mjesta ispod njegova najboljeg plasmana u karijeri, gdje je bio prije samo tri tjedna. Na 17. poziciji ovoga tjedna ćemo ugledati Jakuba Menšíka, jednu od najvećih mladih nada na teniskom planetu, koji se također natjecao na juniorskom Wimbledonu prije tri godine, ali je - za razliku od Milija - ispao u drugom kolu. Vjeruje li Poljičak da može, primjerice, uhvatiti korak za Čehom?
- S njim imam dosta dobar odnos izvan terena. Brzo je sazrio, teniski je napredovao, ali vjerujem da mogu dostići tu razinu. Da mislim da ne mogu, ne bih se bavio tenisom jer nikome nije cilj biti 250. na svijetu, svima je cilj ući među najboljih sto, pa Grand Slamovi i dalje kako ide. Volio bih do kraja godine ući u dvjesto najboljih igrača, da mogu igrati kvalifikacije za Australian Open. U Umagu sam odigrao neke od najboljih mečeva u životu i idem na pobjedu. Nadam se da mogu daleko dogurati i da će mi Umag biti odskočna daska.
Tenisač sa splitskih Baterija, koji je odrastao s pogledom iz sobe na obližnje terene, ne bježi od pritiska. U njegovom rodnom gradu, kako će i sam reći, očekivanja od sportaša su uvijek maksimalna, ali takva atmosfera mu je poticajna.
- Split je specifičan po mentalitetu i pritisku. Ako nisi najbolji, odnosno, ako si drugi, onda ne valjaš. I to je dobra stvar, ali može biti loše ako se ne znate nositi s tim i ako se pomirite s tim. Meni to nije problem. Zna se kakav je pritisak u Splitu, to se vidi i oko Hajduka. Međutim, ponavljam, za mene to je dobra stvar. Nikada nisam imao problema s pritiskom, volim kada se nešto očekuje od mene. Svi tenisači u Hrvatskoj dobivaju puno kritika jer ljudi nemaju širu sliku o tenisu. Kada je netko 250. ili 300. na svijetu s 20 godina, mislim da je to uspjeh. Postoje Alcaraz, Sinner i Fonseca, to su izvanserijski ljudi, ali imaju i veće mogućnosti nego mi, dolaze iz većih država. Primjerice, Dino Prižmić je bio 150. s 18 godina, a da je iz neke veće države, ušao bi prije među sto.
Fizika je presudna
Poput, recimo, Gorana Ivaniševića, i kod Milija se u više navrata tijekom mečeva vidio taj mentalitet. Nije jedan od onih koji će samo promatrati zbivanja na terenu, naprotiv...
- Mi "dolje" imamo južnjački karakter i funkcioniramo tako da ne možemo biti mirni i šutjeti cijeli meč. Mi ćemo komentirati, komentirati i komentirati… Nekad se ljutimo, nekad razbijamo rekete, ali izbacujemo nešto iz sebe i tražimo najbolje rješenje u tom trenu.
Ono što mu se najčešće spočitavalo jest, ipak, fizička sprema. Toga je i sam svjestan, zbog čega poseban naglasak planira staviti na taj aspekt.
- Dosta radim na tome, kod mene je to presudno. Znam igrati tenis, nemam problema s tenisom, nego s fizikom. Stanje još nije onakvo kakvo bih volio da bude, ali ide se na bolje. To mi je trenutačno najbitnije, da do početka iduće godine budem na sto posto.
Izvan terena, pak, kao i ostali tenisači susreće sa "svakakvim" porukama frustriranih kladioničara. Dio toga podijelio je i na društvenim mrežama prije nekoliko mjeseci...
- Ha, ha, to je normalna pojava. Nije problem kada izgubite pa vam netko šalje takve poruke, nego te poruke dobivate bez obzira na ishod vašeg meča. To je apsurd. Jednom sam to objavio iz zezancije na Instagramu, na kraju je to izašlo u svim medijima. Ako se zamarate tim ljudima, onda samo imate problem. Oni su nebitan faktor moje ili bilo čije karijere - zaključio je Mili Poljičak.
Komentari (0)