U filmu Alena Drljevića srpski glumac Boris Isaković glumi običnog čovjeka, ni po čemu izuzetnog, kojeg je slijed ratnih okolnosti doveo u situaciju da se nađe u streljačkom stroju pri masovnoj likvidaciji.
Nakon toga, on nastavlja živjeti mirnim životom, čuvajući tajnu koja ga izjeda. Taj lik Isaković glumi “sa smjesom mirnoće, patrijarhalnog autoriteta i duboko prikrivane lomnosti”. Tako stoji u objašnjenju žirija koji je odlučio Isakovića nominirati za najboljeg glumca na filmu.
Sam Isaković kaže kako mu je na početku bilo teško prihvatiti ulogu čovjeka koji je sudionik u strijeljanju. Shvatio je, priznaje, da se priča u suštini bavila ranjenim ljudima jer svi iz rata, zapravo, izlaze duševno ranjeni, pa je to bio jedan od razloga zašto se odlučio upustiti u cijelu priču.
U prvom krugu za Zlatni studio čitatelji glasaju za po jednog od ponuđenih kandidata ili ostvarenja u svakoj od 20 kategorija, a potom se zbrajaju njihovi glasovi i kreće se u drugi krug biranja koji završava 19. veljače. U prvom krugu u svakoj kategoriji ostaju po tri nominacije, a čitatelji potom ponovno glasove daju najboljima.
Odluku o pobjednicima donose glasovi čitatelja portala Jutarnji.hr (50%) i kuponi iz Studija (50%).
Tko su pobjednici, doznat ćemo u izravnom televizijskom prijenosu na Hrvatskoj televiziji 27. veljače u 20 sati.
UPUTE ZA GLASANJE POŠTOM:
Izrežite listić i zalijepite na dopisnicu ili pošaljite u kuverti. Glasati možete do 29. siječnja, slanjem na adresu: Zlatni Studio, p.p. 221, 10000 Zagreb
Ratni ciklus
- Osim toga, Alen Drljević je redatelj kojega je takva priča jako zanimala, a glumci su bili odlični, pa sam odlučio upustiti se u tu avanturu. Tijekom karijere igrao sam u puno ratnih filmova. Recimo, moj prvi takav film snimljen je 1993. godine u Vukovaru, pa sam zaključio da je ovaj film završetak tog ratnog ciklusa - kaže Isaković.
Dodaje kako nije bilo lako tumačiti ulogu čovjeka koji je povučen, zatvoren i stalno pijan. Upravo se alkoholom pokušava izliječiti od toga što je bio prisiljen učiniti. On je zapravo ranjena duša, kakvih je, smatra glumac, mnogo oko nas, a da toga nismo niti svjesni. On svakako boluje od PTSP-a, kao i svi drugi u filmu, smatra Isaković.
- Bilo je teško naći taj mrak u sebi, onaj užas potreban da tumačim ulogu kako treba. No, sjetio sam se svojeg profesora Bore Draškovića, koji nam je jednom, kad smo razgovarali o sličnoj ulozi, rekao da u ovakvim situacijama glumac mora pokrenuti vlastiti mrak. To sam i učinio. Našao sam u sebi emocije iz srušenog Vukovara 1993. godine, gdje sam snimao svoj prvi ratni film - kaže Isaković.
Iznenađen
Dodaje kako su mu u svemu tome pomogli kolege. Naime, energija stvorena na setu ovog filma bila je fascinantna i rijetko ju je doživio tijekom svoje karijere. Bilo je mnogo snažnih trenutaka u kojima su se svi glumci jako povezali. Ne samo glumci, brzo se ispravlja Isaković, nego svi na setu. Bili su tu jedni za druge, razgovarali su, slušali ono što drugi kaže. Bile su to posebne emocije, teško opisive nekome tko ih nije vidio i osjetio.
- Rijetko kad se to dogodi, moram priznati - kaže Isaković.
Nominacija za najboljeg glumca iznenadila ga je, ali mu je bilo jako drago što je njegov rad prepoznat i u Hrvatskoj. Nije mu ovo prva nagrada u našoj zemlji jer je već za svoju glumu dva puta bio nagrađen u Rijeci.
- Sretan sam što sam nominiran za ovaj film jer sam na njega zaista jako ponosan - ističe Isaković.