“Egzorcizam” Dalibora Matanića projekt je specifičan po tome što se iz planirane kazališne verzije usporedno razvio i filmski projekt. Protagonistkinja obaju izdanja psihološkog horora bila je Nika Ivančić, 23-godišnja studentica glume na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koja je, prema mišljenju žirija Zlatnog Studija, unatoč činjenici što je vrlo mlada, vrhunski odradila posao, i time zaslužila nominaciju u kategoriji novog lica u kazalištu i na filmu.
“Mlada Puljanka dobila je najteži zadatak, ulogu djevojke koju je opsjeo demon. Istodobno, morala je biti egzaltirana, ali i djelovati kao da je ošamućena. Ni netko s puno ozbiljnijim glumačkim stažem ne bi to obavio tako uvjerljivo i dojmljivo”, obrazložili su stručnjaci.
Teški uvjeti
- Iznimno mi je drago što sam nominirana. Počašćena sam što sam u kategoriji s drugim kolegama, a posebno mi je drago i što sam jedina na popisu koja ne živi u Zagrebu - kaže Nika Ivančić koju je Dalibor Matanić pozvao da glumi u predstavi što se poslije spontano proširila i na film. Takav tempo produkcije bio je iznimno zahtjevan za cijelu kreativnu ekipu. - Uvjeti rada doista su bili vrlo teški. Nakon izvedbi predstave išli smo snimati film, radili smo u kasnim noćnim satima i rano ujutro. Tako je bilo po cijele dane, probe, predstava, snimanje - vrlo naporno - objašnjava mlada glumica, no nadodaje da se trud isplatio i da je zadovoljna konačnim rezultatom i iskustvom koje, s obzirom da se radilo u dva medija, nije toliko uobičajeno.
Istraživala
- Vrlo je čudno kad radiš na istome projektu u dva različita oblika. S jedne strane, olakšavajuće je jer ono što si radio na sceni samo prenosiš na film, ali opet, u procesu se puno stvari promijeni prema potrebi medija u kojem se radi - kaže Nika.
Uloga djevojke opsjednute demonom bila joj je izazov ne samo zbog specifičnog načina na koji je ostvarena, nego i zbog toga što je riječ o vrlo specifičnom žanru koji joj prije nije bio blizak. - Prije angažmana doista nikada nisam gledala horore, niti sam u njima ikada uživala. No, morala sam početi istraživati pa sam se natjerala da pogledam neke filmove toga žanra. Iz prve uopće nisam znala kako odigrati to da izgledam zastrašujuće, ali su mi savjetima puno pomogli stariji kolege iz ekipe. Da nije bilo njih, ne znam kako bih uspjela. Kad gledam iz trenutačne perspektive, shvatim da su se, kad sam počela glumiti, stvari počele događati same od sebe. Jednostavno sam pronašla način da iskažem emocije - prisjeća se glumica koja ove godine privodi kraju studij glume.