Svako priznanje ovakvog tipa laska. Dapače! Kada se zbroje ostvareni rezultati koji onda dovedu u fazu nominacije, potvrđuje da trud nije bio uzalud. Prije svega, svakodnevno ste izloženi sudu publike. Njih ne možete prevariti. Oni jako dobro znaju i pamte. Zato je svaki novi dan ujedno i novo dokazivanje. Nema švercanja jer se to osjeti u radu.
Pozitivna trema je potvrda da još imate adrenalina za ovaj posao, a odgovarati morate samo javnosti. I onda ovakva priznanja dođu možda kao višnja na tortu. Ovo i doživljavam ne samo kao priznanje svojem radu, nego prije svega i priznanje odricanju, nadasve žrtvi moje obitelji. Ali i kolegama koji su bili dio raznih projekata, emisija, reportaža. Ovaj rad je timski i bez takve suradnje ništa ne bi bilo moguće - kaže Zoltan Kabok koji je nominiran u kategoriji za najboljeg televizijskog novinara godine.
U prvom krugu za Zlatni studio čitatelji glasaju za po jednog od ponuđenih kandidata ili ostvarenja u svakoj od 20 kategorija, a potom se zbrajaju njihovi glasovi i kreće se u drugi krug biranja koji završava 19. veljače. U prvom krugu u svakoj kategoriji ostaju po tri nominacije, a čitatelji potom ponovno glasove daju najboljima.
Odluku o pobjednicima donose glasovi čitatelja portala Jutarnji.hr (50%) i kuponi iz Studija (50%).
Tko su pobjednici, doznat ćemo u izravnom televizijskom prijenosu na Hrvatskoj televiziji 27. veljače u 20 sati.
UPUTE ZA GLASANJE POŠTOM:
Izrežite listić i zalijepite na dopisnicu ili pošaljite u kuverti. Glasati možete do 29. siječnja, slanjem na adresu: Zlatni Studio, p.p. 221, 10000 Zagreb
Ratni reporter
Iskusni i višestruko nagrađivani ratni reporter novinarstvom se počeo baviti još krajem srednje škole kao dopisnik Slobodne Dalmacije (šibensko dopisništvo) iz Vodica. Zatim prelazi na Radio Šibenik gdje je uređivao i vodio sportske emisije te realizirao izravne prijenose uglavnom nogometnih i košarkaških utakmica. Kratko vrijeme bio je i dopisnik Sportskih novosti. Tijekom Domovinskog rata postaje ratni izvjestitelj. Nakon dolaska u Zagreb 1993. godine na Hrvatskom je radiju pratio sve najvažnije unutarnjopolitičke događaje, a sudjelovao je i u realizaciji izravnih prijenosa Vlaka slobode i Vlaka mira. Kao HRT-ov izvjestitelj 2003. izvješćuje o početku Pustinjske oluje i svrgavanju režima Sadama Huseina s područja Sjevernog Kurdistana. Za “Brisani prostor”, koji tada uređuje i vodi Goran Milić, odlazi u Sudan gdje kao prvi novinar jedne strane redakcije ulazi na područje Darfura i Južnog Sudana, nakon 15-mječnih sukoba lokalnih milicija i vojske službenog Kartuma. Za HRT je izvješćivao o ukrajinskoj Narančastoj revoluciji 2004. i pobjedi Viktora Juščenka. U više navrata boravio je u Iranu gdje je pratio vrhunac krize oko iranskog nuklearnog programa. Pratio je rat na Istoku Ukrajine, izvješćivao iz okupiranih Donjecka i Luganska. Na HTV-u je vodio emisije “Temu dana” 2013. godine i “Govornicu”.
Na koje je svoje radno postignuće u 2017. godini najponosniji?
- Posebno sam ponosan na moju ‘iračku epizodu’. Ulazak u oslobođeni Mosul, 45-minutni dokumentarni film ‘Stižemo Niniva’ koji je iz toga proizišao, zajedno s materijalom snimljenim na područjima Iraka, tada zaposjednutih od strane IS-a u svibnju 2016. Za to je došlo još jedno priznanje, meni osobno možda i najdraže - Nagrada Joško Martinović. Naravno, ponosan sam i na brojne Teme dana u kojima su analizirane najvažnije unutarnje i vanjskopolitičke teme, godišnji pregled, u kojem su sublimirani događaji koji su obilježili Hrvatsku i svijet u 2017., praćenje presuda Prlić i ostali te onu Ratku Mladiću, koju sam radio iz Srebrenice... U 2017. bilo je najmanje praznog hoda - ističe Kabok koji otkriva kako je u protekloj godini kao ratni reporter bio na možda najtežem terenu.
Realna opasnost
- Odlazak u Irak u siječnju 2017. svakako je bio jedan od zahtjevnijih terena. Ne samo novinarskih, nego i sigurnosnih. Jer polovica grada je bila oslobođena, a u drugoj je još bjesnio rat. Šijiti su ulazili u većinski sunitski Mosul. Kaos na svakom koraku. Mrtvi džihadisti su ležali po gradu pokriveni samo dekama. Nesnosan smrad širio se gradom koji je pokušavao disati punim plućima nakon dvogodišnje okupacije IS-a. Grad je bio pun tzv. spavača pa je prijetila realna opasnost da se nađete u krivo vrijeme na krivome mjestu. Uz to, granatiranja iz zaposjednutog dijela Mosula bila su svakodnevna. Trebalo je biti 15 sati napet kao struna, s uključenim svim osjetilima, i još raditi svoj posao - priča Zoltan Kabok.