Splićanka sa zagrebačkom adresom, Lana Pavić, jedno je od novih "pojačanja" stranke . Da je Lana uopće zainteresirana za politiku manje je poznato široj javnosti, jer je uglavnom poznata kao manekenka i TV voditeljica, piše Slobodna Dalmacija.
Radila je, naime, na splitskim lokalnim televizijama, na Z1 i na HRT-u, no također se i školovala, pa tako trenutno čeka obranu doktorata iz politologije. Zbog studija fonetike i filozofije preselila se iz Splita u Zagreb, kada joj je manekenstvo, kako je ispričala, bio honorarni posao. Međutim, s vremenom se zainteresirala za političku teoriju pa je, pored studija u Hrvatskoj, pohađala politološke seminare na Oxfordu i London School of Economics and Political Science (LSE).
Majka je troje djece iz dva braka, sada je udana za poduzetnika Marka Kožula, zajedno su vlasnici producentske kuće. Razgovarali smo s njom o razlozima ulaska u politiku, o njezinu rodnom gradu, ravnopravnosti spolova...
Zašto baš Pametno? Što je tome presudilo?
- Godinama pratim njihov rad i jako mi se sviđa što čine u Splitu. Jednom prilikom skupina volontera Pametnog šetala je Marjanom, razgovarajući s građanima o predstojećim izborima. Prišli su mi i već tada sam znala da ću glasati za njih. Nakon što sam vidjela više javnih nastupa istaknutih članova i pročitala od struke hvaljen program stranke, odlučila sam kako je vrijeme da im se pridružim.
Izučavali ste političku teoriju, je li ovo način da svladate i praksu?
- Bavim se normativnom političkom teorijom, što znači da ne promišljam samo o tome kakve stvari jesu, nego u prvom redu promišljam o tome kakve bi trebale biti. Nije nužno da se zbog toga politički aktiviram, ali situacija u Hrvatskoj poziva da se sposobni i vrijedni ljudi neodgodivo uključe u politiku. Nju su u potpunosti preuzeli oni koji na taj način ostvaruju najprizemnije osobne interese, ne mareći za opće dobro. Očito je da nas svojim nepoštenjem i neznanjem vode u propast.
Splićanka ste, pretpostavljam da je i to odigralo ulogu u odabiru političkog angažmana.
- Samo do određene razine. Temeljni razlog jest taj da se slažem s programom stranke Pametno i cijenim ljude koji je vode.
Što biste zamjerili vodstvu grada?
- Isto što i političarima na nacionalnoj razini. Ovaj grad i čitava Hrvatska previše su vrijedni da bi se itko njima koristio kao bankomatom i poligonom za ostvarivanjem privatnih interesa. Jasno je da se u Splitu događaju samo kozmetičke promjene, dok se „iza zastora" odvija stara predstava - stranačka zapošljavanja, nepotrebno bujanje gradske administracije, komunalni i prometni nered i brojni drugi problemi.
Ljeta provodite pod Marjanom, što vas u Splitu veseli, a što rastužuje?
- Ako na cijelom svijetu postoji mikrolokacija na kojoj mi je duša na mjestu, to su splitske Bačvice. Taj kvart za mene predstavlja prostor idiličnog djetinjstva i mladenaštva, mjesto na kojem su odrastale generacije mojih najbližih, a tamo i danas imam dom. Baš zato što Bačvice i cijeli Split toliko volim, izrazito sam kritična prema lošim stranama našega grada. Obišla sam gotovo cijeli svijet, najveća turistička središta, pa me boli činjenica da grad koji se može dičiti Dioklecijanovom palačom ne ulaže u infrastrukturu i objekte koji građanima stvarno trebaju, a centar pretvara u loš fast food kiosk. Za to su najzaslužniji oni koji vode grad, ali od odgovornosti ne treba abolirati ni same građane. Grad je njihov i moraju se ozbiljnije boriti za njegovo dobro.
Ljudi su nemalo iznenađeni vašem pristupanju stranci, još uvijek na spomen vašeg imena govore: "Aaaa, ma to je ona manekenka šta je jedno vrime radila na televiziji". Kako tumačite toliko jak utjecaj estrade u javnosti, jer vi ste u međuvremenu nastavili obrazovanje, krenuli u znanstvene vode, što je manje poznato.
- Ponekad čitam komentare ispod tekstova u kojima se spominjem pa me nasmije kako meni nepoznate osobe o mojem životu znaju i ono što sama ne znam. S jedne strane to je cijena javnog posla, a s druge, čini mi se da se u konkretnom slučaju iznenađenje javnosti preuveličava. Vjerujem da gledatelji koji su me posljednjih godina pratili kao voditeljicu i autoricu brojnih ozbiljnih emisija nisu nimalo iznenađeni. Štoviše, već danima mi mnogi od njih, preko društvenih mreža ili izravno, čestitaju i daju podršku.
Planirate li karijeru sveučilišne profesorice?
- Biti sveučilišna profesorica privilegij je i nadam se da ću, s vremenom, uspjeti u tom naumu. Pa ipak, osim znanstvenim radom, bavim se i drugim poslovima zbog čega neću biti nesretna ako se stvari ne odviju u idealnom smjeru. Naime, pored novinarskog i voditeljskog posla, dugo sam radila u marketingu, a već godinama imam i vlastitu malu tvrtku koja se bavi različitim oblicima medijske produkcije. Ne bojim se da ću biti nezaposlena.
Što mislite o kurikulu ministrice Divjak?
- Obrazovanje je prioritet svake razvijene države, dok je kod nas, nažalost, potpuno suprotno. Deklarativne reforme i mazanje javnosti neće od lošeg programa napraviti bolji. Kada je obrazovanje u pitanju, nema polovičnih rješenja. Ili ćemo imati školstvo kakvo zahtijeva 21. stoljeće ili ćemo tonuti sve dublje. Budući da moja starija kćerka nakon pet godina u hrvatskoj školi danas pohađa Američku međunarodnu školu u Zagrebu, još bolje vidim u čemu griješimo i koliko smo daleko od kurikula kakav djeca u Hrvatskoj zaslužuju.
Što mislite o vjeronauku u školi, pohađa li ga vaša kćer? Ivica Puljak, jedan od čelnika stranke Pametno svojevremeno se jasno izjasnio protiv vjeronauka u školama...
- Vjeronauku je mjesto u crkvama i ne vidim razlog zbog kojeg bi trebao biti nastavni predmet. Kada je Lara Borna krenula u prvi razred, nisam je upisala na nastavu vjeronauka. Međutim, za to vrijeme nije bio organiziran drugi smisleni sadržaj pa je kćerka bila prepuštena samoj sebi. Svojevoljno je počela odlaziti gdje i drugi učenici, zamolivši me da se i službeno upiše. Odgovorila sam da ne mislim da joj je vjeronauk potreban, ali da može slobodno pohađati nastavu ako je to njezin izbor.
Ovih dana počela je i formalna primjena Istanbulske konvencije, protiv čega je bio održan jedan od najvećih prosvjeda upravo u vašem rodnom Splitu. Kako ste se tada osjećali?
- U tim se situacijama osjećam nesretno jer takav Split nije grad u kojem sam odrasla i koji volim svim srcem. U mojim uspomenama Split je građanski i kozmopolitski, sredina otvorena svima. To je grad kojim me vodila pokojna baka, fetiva Splićanka, Oceanija Kuzmanić, koja je u svoje vrijeme bila iznimno obrazovana i uspješna žena. Ovih dana bit će sto godina od njezina rođenja, zbog čega sam posebno emotivna, a time i tužna, jer mi se čini da je u nekim stvarima Split moje bake bio napredniji nego što je danas.
Neravnopravnost spolova duboko je ukorijenjena u našem društvu, poglavito u obiteljima, jeste li je i vi osjetili u poslu i karijeri, odnosno na koji način zastupate ravnopravnost kada su u pitanju kućanske i roditeljske obaveze?
- Suprug i ja sve obveze dijelimo i za nas ne postoje muški i ženski poslovi. Kada sam se počela baviti političkom teorijom, primijetila sam da se kod nas ona još uvijek smatra muškim područjem. Znalo se, primjerice, dogoditi da na nekoj konferenciji ili skupu budem jedina žena. Srećom, stvari se mijenjaju, premda je do pune ravnopravnosti u svim životnim područjima još prilično dug put.
Imate troje djece, svakome od njih nadjenuli ste po dva imena, što je pomalo neuobičajeno. Ima li u tome neke simbolike, koji je razlog?
- Kada sam rodila Laru Bornu htjela sam da se zove samo Borna. Članovima obitelji takav je izbor bio neobičan pa je ime Lara Borna rezultat obiteljskog kompromisa. Slično je bilo i kada se rodila Iris Lucija, koja je ime Iris dobila po mojoj prijateljici i kumi Iris Rajčić, a Luciju smo dodali da bismo udovoljili bakama. Kada se rodio Marko Aurelije, suprug je navijao da nosi ime Marko jer je to tradicija u njegovoj obitelji, a ja sam predložila da u tom slučaju bude Marko Aurelije. Stari Rimljani vjerovali su da je ime znak, pa ako su bili u pravu, moja djeca imaju zvučna i posebna imena. Nadam se da će im donijeti sreću.
Gledate li televiziju? Preferirate li informativni program i imate li favorite među TV kućama?
- Redovito pratim medije, premda sam, kao i većina ljudi moje generacije, vijesti i zanimljivosti sklonija potražiti na internetu. S obzirom na to da sam godinama radila za nekoliko hrvatskih TV kuća, poznate su mi njihove vrline i mane. Potonje se kreću od komformizma i (auto)cenzure do trivijalizacije ozbiljnih tema. Osim toga, kao nesuđenoj fonetičarki smeta mi sve lošija razina hrvatskog standardnog jezika, posebno nepoznavanje naglasnog sustava. To ne znači da nemamo talentiranih i stručnih ljudi, ali stvar je u tome da takvi imaju sve manje prostora. Zato češće od hrvatskih kanala gledam strane, najčešće specijalizirane, poput Viasat History ili History Channel.
Kako komentirate situaciju na javnoj televiziji, pitam to jer jedno vrijeme ste radili na Prisavlju?
- Hrvatska radiotelevizija moja je prva televizijska ljubav pa još uvijek vjerujem da će jednog dana postati što sličnija BBC-u. Na HRT-u su radili i još uvijek rade neki od najboljih televizijskih profesionalaca koje imamo. Treba im samo dati uredničku i novinarsku slobodu da pokažu sve što znaju. Preduvjet za to jest neovisnost od pogubnog utjecaja loše politike, uhljebljivanja i nestručnosti.
