Glumačkim angažmanom u drami HNK Ivana pl. Zajca “Kasandra”, postavljenoj prema istoimenom romanu njemačke spisateljice Christe Wolf, Mira Furlan se ponovo vratila glumi na hrvatskim pozornicama.
Za Azru je iz svog kalifornijskog doma, gdje živi posljednjih godina, kazala: "Amerika je, kao što znamo, vrlo zatvorena zemlja, koju ne zanima ništa osim nje same. Mislim da većina Amerikanaca ne zna gdje je točno bila zemlja zvana Jugoslavija. Kao što ne znaju ni gdje su nove zemlje nastale na tom prostoru. Sve je to za većinu stanovništva nepoznanica. Ne znam statistiku, ali znam da je ogroman broj Amerikanaca koji nemaju putovnice, jer im, nikad nije palo na pamet putovati izvan svoje ogromne zemlje. Tako da je za njih priča o nekom, navodno, visokom statusu u nekoj opskurnoj zemlji za koju nisu čuli ni dok je postojala, a kamoli kad je prestala postojati, jedna potpuno neuvjerljiva i mutna priča."
Emigracija je teška disciplina, jer čovjek mora neminovno promijeniti vlastiti stav i pristati na tuđu sliku o sebi. Stvari se bitno mijenjaju i tu promjenu treba prihvatiti. To nije lako, dodala je Furlan.
No nije samo gluma bio prostor u kojem je ova glumica uživala.
– Ne, apsolutno ne. Ima mnogo drugih prostora u kojima sam se povremeno osjećala 'sretno i ispunjeno'. Gluma je bila prostor najvećih ushita, ali i najvećih nezadovoljstava i nesreće. To je, valjda, zato što sam u mladosti bila maksimalno “investirana” u tu profesiju. Što je i dobro i loše - pojasnila je.
Progovorila je i o knjizi koju je napisala.
– Moja knjiga je, zapravo, napisana i sad je u fazi montaže i redukcije ogromne količine materijala. Napisala sam je na engleskom i pokušat ću je izdati ovdje. U bivšoj domovini ima toliko otežavajućih okolnosti za mene, da mi je teško u ovom trenutku misliti o izdavanju knjige na tom prostoru, upravo zato što me tamo svi znaju.
Tijekom svojih nedavnih boravaka u Hrvatskoj shvatila sam da je čitav prostor toliko zagađen senzacionalizmom, vulgarnošću i primitivnim nacionalističkim diskursom koji se nije promijenio od devedesetih kad sam otišla, da sam zaključila kako tu, zapravo, više nemam što tražiti. To je tužna pomisao. Ali, nažalost, istinita. A istinu treba prihvatiti. Nemamo drugog izbora - kazala je Mira za Azru.
Na pitanje u kojoj se fazi života pomirila s prošlošću, oprostila joj i prihvatila sadašnjost sa svim onim što nosi kazala je: "Pravo je pitanje: jesam li se zaista pomirila s prošlošću, jesam li joj “oprostila” i jesam li uspjela prihvatiti sadašnjost Odgovor: Radim na tome."