Riječ bizarno daleko je preblaga da bi se opisalo švedskog DJ-a bosanskih korijena Salvatorea Ganaccija, pravim imenom Emira Kobilića.
Na ovogodišnjem Tomorrowlandu zapalio je publiku “Đurđevdanom”, a, zahvaljujući njemu svoju je premijeru na tom poznatom festivalu prije nekoliko godina imao i Sinan Sakić. Dok pušta glazbu, skače po DJ pultu, a, ako mu dođe, na njemu i simulira seks. Ovaj glazbenik i, prije svega, showman, osvaja svijet, ili, bolje rečeno, internet.
Njegov je singl “Horse” na You Tubeu pregledan preko 11 milijuna puta - što zbog zarazne glazbe, što zbog uvrnutog videa s nadrealnom radnjom. “Kad mi je mama ušla u sobu, prebacio sam na porniće. Lakše je objasniti”, ili: “Salvatore nije na drogama, droge su na Salvatoreu” - to su samo neki od tisuća komentara na to postmoderno remek-djelo.
Osvetnik životinja
A iza njega, uz Salvatorea, stoji i još jedan njegov sunarodnjak, poslovni suradnik i veliki prijatelj. Redatelj Vedran Rupić zaslužan je za stvaranje ove neobične naracije u kojoj je priča, zapravo, prilično jednostavna: govori o ljudima koji tuku životinje dok ne dođe Salvatore pa počne tući njih.
- Ideju za video dobio sam kad mi je Emir poslao pjesmu. Stvar je bila minimalistička i imala je puno energije. On i ja smo na sličnom kreativnom i idejnom nivou, tako da mi je, čim sam mu predložio ideju, rekao da bolju nikada nije čuo - priča nam Rupić pa dodaje da im nije bio cilj ostaviti neki poseban dojam kod gledatelja.
- Eventualno smo htjeli da, kad pogledaju, pomisle: “WTF?” I Emir i ja veliki smo konzumenti internet kulture, pa vjerujem da smo podsvjesno htjeli zadovoljiti tu publiku - kaže.
Snimanje je bilo vrlo kompleksno. Imali su mali budžet, a velike ambicije.
- To nam se, zapravo, često dogodi, ali je ovaj put to bila krajnost. Snimali smo u siječnju, kada su u Švedskoj dani kratki i uvjeti za snimanje bili su gotovo nemogući, tako da smo na snimanje pošli u Portugal, pored Lisabona. Da bismo izveli scenu kad automobil udara pandu, a kasnije momka, trebali smo naći auto koji odgovara stilu i izraditi samo njegov frontalni dio koristeći dijelove s otpada jer se u spotu vidi i cijeli automobil i samo njegov dio (prilikom udaranja).
To nam je bio brz i siguran način da napravimo tu iluziju. Napravili smo konstrukciju s dijelovima s otpada, a vlasnik cijelog auta iznenada je nestao. Onda je cijela ekipa sa snimanja desetak sati uznemiravala ljude širom Lisabona ispitujući gdje možemo naći taj 20 godina star srebrni auto - prisjeća se Vedran. U konačnici su uspjeli.
- Ali, naravno, oni koji se razumiju u te stvari vide da su to potpuno različiti automobili - kaže nam pa tumači i detalje tehničke strane priče, koja sigurno zanima sve koji su pogledali spot.
- Životinje su rađene 3D tehnikom- priča.
Svojim nam riječima opisuje i stil koji njeguje u umjetničkom stvaranju.
- Volim ono što Englezi zovu “deadpan comedy”. To je komedija u kojoj se glumi neutralno, ne prave se smiješne face, likovi se ne trude biti smiješni. Komični dio dolazi iz teksta ili podteksta i likovi reagiraju na to. Forsirane moralne pouke također su moj zaštitni znak. Volim centrirati priče oko pouzdanih (obično muških) likova koji misle da znaju sve i da su svemoćni. Ipak sam iz mačo-kulture, to nije moglo ne ostaviti traga - kaže. Veliku je inspiraciju i za “Horse” pronašao u “slavenskom storytellingu”, koji mu i inače raspiruje imaginaciju.
Dječje priče
- U zadnje sam se vrijeme vratio ispitivanju kojih se točno priča sjećam. Iznenadila me ta totalna dominacija dječjih priča s jakim moralnim poukama. Moguće da je to artefakt koji je ostao iz komunizma. Čini mi se da su bajke i dječje priče u Skandinaviji, a i općenito na Zapadu, puno banalnije, više vizualno orijentirane i stvorene bez svrhe da usade neku mudrost - analizira.
Korijeni s Balkana ne samo da su temelj njegova rada već su bitno odredili njegov život općenito, pa ga i zbližili sa Salvatoreom. - Znamo se od trećeg razreda osnovne škole. U našem je društvu bilo ljudi iz cijeloga svijeta, a nas je dvojicu najviše vezalo to što smo obojica bili izbjeglice. Volim raditi s njim, dobri smo privatno, a imamo i sličan umjetnički senzibilitet. Istovremeno je najlakše i najteže raditi s ljudima s kojima čovjek ima blizak odnos, no nama dvojici to ide - iskren je Vedran. On je, inače, rođen u Jajcu, a u Švedsku je došao kao dijete. Majka mu još uvijek živi u središnjoj Bosni, a on pokuša “navratiti dva-tri puta godišnje”.
- Uvijek mi je drago doći, ali je bolno vidjeti da se životna situacija ljudima ne poboljšava - priča.
- Kako su se ljudi s vremenom malo stabilizirali nakon preseljenja, vjerojatno su prestali međusobno stalno tražiti potvrdu sigurnosti i asimilirali su se. Sad me malo i provocira što dijasporska omladina sluša istu ex-yu muziku koju su slušali i njihovi roditelji. Nigdje veze. Zamisli prolaziti kroz pubertet i izgubiti nevinost uz istu pjesmu kao i tvoji roditelji. Ta nostalgija ili romantizacija egzotificira Bosnu u nešto što permanentni građani ne mogu prepoznati - kaže.
Prvi u nizu spotova
Kada govori o svojem identitetu, tvrdi da su mu vrlo bitne bile i švedska i balkanska kultura.
- Imam balkanski temperament, a skandinavsko izbjegavanje konflikata. Pa sve držim u sebi - kaže Vedran, koji je u posljednje vrijeme najviše fokusiran na režiju, ali je radio “sve što ima veze s filmskim disciplinama”.
- Prvi mi je film bio dugometražni dokumentarac. Nisam imao pojma što radim. Film je ispao kako biste i zamislili da će ispasti nešto što radi netko tko ne zna što radi. Ali cilj je samo probati opstati. Ljudi koji nisu u ovoj branši vjerojatno ne znaju da je jedan neuspjeh ili loš projekt užasna trauma. Ja sam baš osjetljiv, ali eto, naučio sam se nositi s tim. Loš dugometražni film može ubiti čovjeka. Sada sam u procesu stvaranja kratkog filma. A za dugometražni... Vidjet ćemo - otvoren je Vedran.
Otkriva nam i da je imao već jedan projekt sa Salvatoreom, koji se nije svidio izdavačkoj kući. Nikada ga nisu završili, ali im je pomogao da pronađu “smjer za njegov brend”. Ne rade tako da su koncentrirani na jedan projekt, nego planski i smisleno - planiraju godišnje izdavati nekoliko spotova čije će se priče moći promatrati kao cjelina.
“Horse” prati ogromna gledanost ali i struka priznala. Video je nagrađen i Zlatnim ekranom u Cannesu.
- Zaista nisam to očekivao, a najviše me iznenadilo što je žiri među toliko ozbiljnih i političkih filmova odabrao naš spot, koji je, ustvari, lud. To mi je potvrdilo da se umjetnost ne može uvijek praviti s namjerom da bude “važna” ili politička. Naš spot je ispunio želju da ljudi budu zabavljeni - zaključuje Vedran Rupić.