Napušta Madrid, španjolsku prijestolnicu koja je već pet godina njezina adresa. Istina, iako je riječ je o tek privremenom odlasku iz Madrida, ipak možemo kazati - Fani Stipković se vraća kući! Zbog novog projekta Hrvatske nogometne televizije s naslovom „Utakmica života“. Za one kojima nije dopustila da je bolje upoznaju, Fani je neobičan spoj šarmantne manekenke, uspješne TV novinarke, uporne rekreativke i sentimentalne otočanke, razapete između poslovnih obaveza u Madridu, putovanja diljem svijeta i čarobnog mira, koji joj pruža rodna Vela Luka, piše Slobodna Dalmacija.
Fani je prije nekoliko godina kazala da se namjerava vratiti u Hrvatsku, osim ako se ne dogodi neki interesantan projekt. No, „Utakmica života“ očito ju je zagolicala. Kao mješavina reality i talent showa, koji će se od sredine svibnja u dvadeset osam emisija, sve do velikog finala 12. lipnja emitirati na HTV-u.
-„Utakmica života“ je projekt koji mi se svidio na prvu. U njemu sam prepoznala veliki potencijal. Simbioza naših vizija i ambicija, vezanih za taj projekt, rezultirala je zaista odličnom suradnjom. Vjerujem da je to tek početak priče. Rođena sam u Hrvatskoj, u njoj sam i započela svoju novinarsku karijeru. Zato sam uvijek sretna kad svojim radom i iskustvom dodatno obogaćenim magisterijem i petogodišnjom karijerom u Španjolskoj, mogu doprinijeti nekom našem kvalitetnom projektu.
„Utakmica života“ je platforma, koja će, vjerujem, otkriti mlade nogometne talente. Uvjerena sam da postoji velik broj talenata u različitim profesijama koji ne znaju kako ugrabiti priliku. Imat će priliku dokazati se, a jedan od njih će potpisati i profesionalni ugovor sa zagrebačkim Dinamom. Mislim da je to šansa koja se ne propušta. I zato sam sretna što ću sudjelovati u ostvarivanju nečijih snova.
Vi ste svoje snove ili barem dio njih ostvarili u Španjolskoj, kamo ste se preselili prije nekoliko ljeta. Tamo ste završili i magisterij novinarstva. Zašto baš u zemlji koride, nogometa i flamenca?
- Kemija između mene i Madrida dogodila se davnih dana, u doba kad sam se bavila manekenstvom. Imala sam osjećaj da ću se jednog dana vratiti. Iskreno, kad sam prije pet godina aplicirala za magisterij medijske kuće „Mediaset“, nisam vjerovala da će me primiti. Španjolci su, naime, birali samo deset ljudi iz cijelog svijeta. Sumnjala sam i u razinu svog španjolskog. Mislila sam da nije dovoljno dobar da bih mogla napraviti magisterij na tom jeziku. No, kad su Španjolci kazali „da“, znala sam da je to velika prilika. Da svoj životni i novinarski put obogatim za novo znanje i iskustvo. Na višoj razini. Nikada nisam zažalila što sam odabrala upravo Madrid.
Je li način života u Španjolskoj bio presudan za ostanak u Madridu?
- Madrid je po kvaliteti života najbolji grad u Europi. S tom ocjenom će se, sigurna sam, složiti svi koji su tamo živjeli. On je poput nekog dalmatinskog grada pretočenog u svjetsku metropolu. Uz lakoću življenja, sreću i slobodu, koja se osjeti u zraku, taj grad sam doživjela kao mjesto gdje mogu napredovati u poslovnom smislu. Narasti kao osoba i profitirati od samostalnog života u inozemstvu. Nije sve bilo tako lako, ali upravo te teški trenuci izgrade u čvršću, kvalitetniju osobu. Početi negdje od nule, bez obitelji i prijatelja jako je veliki izazov. Danas sam sigurnija u sebe, jer znam da ne trebam nikoga da bih opstala.
Danas radite kao novinar – freelancer, imate svoju internetsku televiziju Fani TV, surađujete s Huffington Postom, hrvatskim portalom Basketball.hr…
- Nakon što sam magistrirala produkciju i televizijski menadžment, u Španjolskoj sam počela surađivati s različitim produkcijskim i TV kućama. Slala sam im gotove priloge, reportaže ili intervjue. Svejedno jesu li ih oni tražili od mene ili sam ih osobno predlagala. Ta se suradnja proširila i na Južnu Ameriku, pa i na neke hrvatske medije. Radila sam i jedan gastronomski show, nekoliko sportskih projekata, te kao direktorica komunikacija za jednu fondaciju iz Venezuele.
Moja velika strast je pisanje, pa sam bila posebno sretna kada mi je Arianna Huffington pružila šansu i prihvatila moje članke za Huffington Post. Više sam nego zadovoljna usponom moje karijere i novim izazovima, koji mi se otvaraju gotovo svakodnevno. Novim velikim izazovom smatram i „Utakmicu života“. Ona mi dođe kao sjajan uvod za veliki sportski projekt koji me čeka nakon povratka u Madrid.
U Španjolskoj ste postali i ambasadorica poznatih kompanija?
- Zbog digitalizacije medija i velikog korištenja društvenih mreža, puno brendova koji me odaberu kao njihovo zaštitno lice, osim suradnje i promocije, od mene traže i da im marketinški osmislim reklame. Angažiraju me kao ambasadora, odnosno odradim cijelu digitalnu produkciju. Nisam, dakle, samo ambasador, već radim i u svojoj struci. Radila sam s Make Up Forever, Khongboon Swimwear, Kervitellan Miami i još nekoliko brendova. Ne vidim se samo kao zanimljivo, zgodno i lijepo lice. Sretnija sam kada mogu iskoristiti svoje vještine, inteligenciju i obrazovanje za određeni projekt.
Hoće li vam, makar privremeni život u Zagrebu, biti velika promjena u odnosu na Madrid?
- U Madridu sve nekako počinje kasnije. Kao da dan tamo traje duže! Moj je dan satkan od snimanja, sastanaka oko produkcijskih dogovora za snimanje, priprema za intervjue i neizostavnih treninga. Oni mi oduzmu najmanje dva sata dnevno. Ostatak vremena provodim s meni najbližim osobama. Grad je prepun odličnih restorana i sadržaja. No, ruku na srce, najsretnija sam kad kuham doma. Moja je prehrana vrlo zdrava, a uporna sam u vlastitoj školi kuhanja.
Posjećujete li nogometne, košarkaške utakmice Real Madrida?
- Vrlo često. Svaka je utakmica spektakl za sebe. Itekako volim sport. Iskreno, draže mi je otići na utakmicu nego na modnu reviju. Zbog opuštenijeg ambijenta i neizbježnog adrenalina.
Španjolci silno poštuju svoje sportske zvijezde?
- Pogotovo one koji uz sportske rezultate pokazuju i veliku ljudskost. Silno poštuju nogometne ili košarkaške zvijezde, koje koriste svoj status za nešto veće, plemenitije. To bi trebala biti i svrha slave. Da ih novac napravi boljim, a ne lošijim osobama.
Još dok ste radili u šoubiznis magazinu „Red Carpet“ intervjuirali ste velike svjetske zvijezde. Cristiana Ronalda, Kaku… Koji intervju najviše pamtite?
- Pamtim sve intervjue i s kakvom ljubavlju sam ih napravila. Za svoje se intervjue pripremam i po tjedan dana. Izdvojila bih mini-dokumentarac koji sam napravila s Nataschom Kampusch povodom desete godišnjice njezina bijega iz zatočeništva. On je emitiran na Mediasetu. Ako inzistirate na sportašima, onda bih izdvojila priču o košarkašima Los Angeles Lakersa, koje sam tjedan dana pratila u stopu, u vrijeme kad su osvojili NBA prsten.
Stečeno iskustvo u razgovorima sa sportašima pomoći će vam i za novu emisiju na HNTV-u?
- Svakako će mi koristiti. Veselim se novim razgovorima i gostima koji će mi dolaziti u studio. Trudit ću se izvlačiti najbolje i najzanimljivije iz svih.
U vrijeme kad ste se preselili u Španjolsku dijagnosticirana vam je Chronova bolest. Kakva je bila vaša prva reakcija na dijagnozu?
- Puno je informacija krivo napisano o mojoj bolesti i zato u principu nerado govorim o tome. Crohnova bolest mi je dijagnosticirana još s dvadeset dvije godine. No, kako me puno zabrinutih roditelja kontaktira za savjete, jer vide da sam zdrava, osjećam se odgovornom da kažem nešto o borbi s tom bolešću. Ona je iza mene, pa vjerujem da svojim primjerom i savjetima mogu pomoći drugima.
Liječnici su vam savjetovali da odustanete od vježbanja. No, niste ih poslušali!?
- Prije nekoliko godina sam bila u septičkom šoku zbog bakterije koju sam dobila iz sushija od lososa. Otkazala su mi tri organa. Ne krijem, bilo je vrlo kritično. Kada je sve završilo, doktori su mi savjetovali da odustanem od mog novinarskog posla, intenzivnog vježbanja... Iako jako poštujem liječnike i medicinu, smatram da nije sve crno i bijelo. Sami možemo puno utjecati na svoje zdravlje. Ja sam infišala da sam zdrava. To me izliječilo. Pozitivna energija, smirenost, drukčiji pogled na stvari, sport i dobra prehrana mogu beznadne situacije pretvoriti u pobjedničke. Zato sam se i sushiju vratila već nakon tjedan dana. I danas je to jedno od mojih omiljenih jela. Ne volim robovati strahovima. Ne bojim se ničega.
Većina vaših fotografija na društvenim mrežama snimljena je u teretani. Već ste kazali da tamo provodite najmanje dva sata dnevno…
- Društvene mreže su alat koji bismo trebali koristiti da prenesemo nešto pozitivno na ljude i inspiriramo ih. Trudim se da stvari koje dijelim s ljudima imaju dublju poruku. Da ih potaknem na vježbanje. U Hrvatskoj je, kažu, 92 posto stanovništva neaktivno. Vježbanju i svome tijelu posvećujem puno vremena. To je, jednostavno, moj stil života, rekla je za Slobodnu.
Koliko vam fale Korčula, Vela Luka? Često ističete, kao u onoj pjesmi Olivera i Jasne Zlokić, da ne zaboravljate odakle dolazite…
- Fale mi neopisivo. Tamo je, zapravo, moj dom. Nitko sretniji od mene kad samo tamo. Od Korčule me malo tko može maknuti. Tamo primamljivi poslovni pozivi gube na značenju. Kao da je vrijeme stalo. Nikada neću zaboraviti otkud dolazim, ja sam Veloluška, odnosno Luška u svakom dijelu te riječi. Kad bih se pretvorila u drugu osobu ili se okružila ljudima koji ne dijele iste životne vrijednosti, smatrala bih to životnim porazom. Moj su izbor jednostavni i neopterećeni ljudi, slični mom mentalitetu. Otočnom, dalmatinskom...