U posljednjih tjedan dana glumica i kantautorica Mila Elegović imala je čak dvije premijere. Prva se zbila prošlog petka u zagrebačkom Gradskom kazalištu Komedija, gdje je u komediji Alda Nicolaja “Nije bila peta, bila je deveta” u režiji Damira Mađarića, uz glumačke partnere Igora Mešina i Zlatka Ožbolta, nastupila u ulozi “ljupke aždaje” Eve. Druga Milina premijera bila je jučer, na istome mjestu, u Komediji, ali ovaj put mladolika 46-godišnja Zagrepčanka nastupala je kao kantautorica na 19. po redu Chansonfestu, sa skladbom “Cesta” za koju je sama napisala tekst i glazbu, dok je za aranžman te numere zaslužan Toni Eterović.
Kreativnost
Dvije sasvim različite premijere imaju dvije poveznice. Jedna je Mila, druga je ljubav. Sve drugo razlikuje ta dva za Milu važna događaja, no ta različitost opet je, priča nam umjetnica, bitna odrednica ove horoskopske Blizanke, koju u skladu s tipičnim obilježjem njezina znaka karakterizira spoj dviju različitih osoba.
- Nisam jedina koja u sebi nosi tu različitost, ali znam mnogo onih koji se boje pokazati koliko toga nose u sebi. Mislim da su žene zahvaljujući tradicionalnom odgoju osuđene igrati samo uloge koje su im dodijeljene, odnosno neke od njih smatraju da im je ta uloga koju igraju sudbinski određena. Zbog toga se boje pokazati kreativnost. A to nije dobro, jer strašno je važno da žena samu sebe izrazi, da pokaže kreativnost i stvaralaštvo.
Ma, svi bismo htjeli imati kućicu u cvijeću, muža, dvoje djece i psa, pa da zimi odlazimo na skijanje, ljeti na more i da svi budemo sretni i zadovoljni. No, je li to baš ono što će nas učiniti zadovoljnim, jesmo li samo za to predodređeni? I ja sam, poput svih, sanjarila o kućici u cvijeću, ali sam uz to u sebi uvijek imala onu ćudljivu iskru koja me odvela na put glume. Upravo gluma mi je godinama pomagala da skrivam svoje pravo ja. Tek glazba me otkrila i ukinula moju potrebu da se svima svidim - otkriva Mila, koja je uoči glumačke premijere predstave “Nije bila peta, bila je deveta” imala poveću tremu.
- Za pripremu predstave imali smo samo nekoliko tjedana. Da bi sve bilo još kompliciranije, moram priznati da sam, kad sam prvi put čitala tekst, rekla redatelju da ja ne znam što ću s Evom. Naime, Evina suluda želja da liječi svoju unutarnju bol partnerom mene je užasnula. I to zato što sam se u Evi donekle prepoznala, s obzirom na to da sam i sama to znala pokušavati. Stajala sam tamo na sceni, pitajući se što sad, a onda me utješio Igor Mešin koji mi je rekao: ‘Mila, pa svi to radimo’. I u pravu je. Naravno, nismo svi poput Eve, koja doista ide i odlazi predaleko. Ali, pozivam sve žene da dođu na predstavu kako bi vidjele ono isto što sam i ja vidjela, kako bi shvatile što se može dogoditi ako ne postavimo neke granice. Jer kad nema granica, događa se Eva, čija želja za partnerom postaje dio njezina identiteta i odlazi u apsurd, koji se lako može dogoditi svima onima koji nešto previše žele - upozorava Mila koja je u predstavi o ljubavnom trokutu koji čine Eva te njezin ljubavnik Igor Mešin i suprug Zlatko Ožbolt, prema sudu kritičara, ostvarila ulogu života.
- Mislim da mi je Eva u toj svojoj mahnitoj potrebi za ljubavlju, u toj svojoj sumanutoj želji za previše ljubavi pomogla da se suočim s nekim mračnijim, skrivenijim dijelovima sebe. Zbog svega toga, spremajući tu predstavu, imala sam veliku tremu, no uspjela sam je izbaciti iz sebe uoči premijere, kada sam na jednoj od posljednjih proba toliko vikala i vrištala na sceni da moji kolege nisu mogli vjerovati. Ukratko, ova uloga je sasvim drugačija od onih koje sam igrala do sada. Eva je jako zahtjevna uloga, a zahtjevna je i predstava jer na sceni smo samo Igor, Zlatko i ja i nema nikakve pomoći sa strane - objašnjava Mila koja, međutim, uoči svoje druge, glazbene premijere tremu uopće nije osjećala.
Enrico Morricone
- Glazba je odmak od mene kao glumice. Skladanje doživljavam kao neki svoj balans. To mi donosi ravnotežu koja mi je uvijek falila, a sada je imam. Zbog svega toga uoči nastupa na Chansonfestu nisam imala tremu. I inače nemam nikad tremu uoči svojih muzičkih nastupa. Naime, glazba je nešto potpuno moje. Tu sam davno raskrstila sama sa sobom i ne razmišljam o tome hoće li se to nekome svidjeti, hoću li se ja glazbeno nekom dopasti - priznaje Mila koja u skladbi “Cesta” govori o jednoj staroj ljubavi koja se davno dogodila.
- Cesta je flashback. Kada vozim cestom, noću sama, iskrsne mi iz srca jedna stara ljubavna priča… Zato sam napisala ‘ Cestu’, za ljubavi koje žive samo kada ih se sjetimo na cesti - govori Mila, koja na bavljenje glazbom gleda kao na potragu za vlastitom autentičnošću. - Kao glumica često ispunjavam želje drugih ljudi. To u glazbi ne želim i važno mi je da sam svoja šefica koja pjeva svoje pa kakvo god to moje bilo - govori Mila, koja ima i formalno glazbeno obrazovanje.
Dok se kao djevojčica pripremala za baletnu karijeru, pohađala je sate glasovira, a s dvadeset i sedam godina upisala je i srednju muzičku školu u Zagrebu.
- Bila sam najstarija polaznica. Pokraj mene je sjedio mladi maloljetni genij od kojeg sam prepisivala harmoniju - smije se Mila koja se, kaže, glazbom počela baviti zbog unutarnjeg impulsa.
- Glazba je najčišći dio mene - tvrdi kantautorica, čije su sve pjesme nastale u ranim jutarnjim satima.
- Volim rano ustati pa sam najčešće budna već u šest sati ujutro. Volim uživati u jutru, pripremati se za novi dan, a ujutro sam i najkreativnija pa su sve moje pjesme nastale u vremenskom periodu između šest i devet sati ujutro. Snimanja su, pak, najčešće u kasnijim satima, ali i tu imam svoj mali ritual. Kad uđem u tonski studio, skidam cipele, a pjesme pjevam bosa i, često, zatvorenih očiju - otkriva plavuša koja nema neki određeni tip glazbe koju voli.
- Kod mene ćete čuti i klasičnu glazbu, i izvornu narodnu, i rock and roll, i jazz. Jako volim filmsku glazbu. Skladatelji koji rade filmsku glazbu za mene su najrelevantniji glazbenici ovog doba. Gospodin Enrico Morricone, na čijem sam koncertu svojedobno bila u Zagrebu i bilo mi je jako žao što je tamo bilo jako malo Zagrepčana, naprosto me oduševio. Ali, isto tako, može me oduševiti i sjajna izvedba neke sevdalinke - govori Mila, koja trenutačno najviše sluša soul sedamdesetih.
Vrste ljubavi
- Sviđaju mi se momentalno taj ritam i te melodije - kaže atraktivna Zagrepčanka koja je oduvijek plijenila vitkom linijom do koje, ne taji, dolazi uz mnoga odricanja, barem što se količine hrane tiče.
- Sve je stvar discipline koju sam usvojila još kao curica u baletnoj školi. Treba paziti što unosiš u sebe, vježbati i zdravo živjeti i rezultati neće izostati. Ja konkretno jedem sve, ali pazim koliko pojedem. Nikada se nisam izgladnjivala i iscrpljivala dijetama jer mislim da to nije ni zdravo ni dobro - napominje glumica i skladateljica čije dvije premijere odigrane u samo tjedan dana ipak imaju jednu poveznicu. Ljubav.
Što je s ljubavlju u Milinu životu?
- O kojoj vrsti ljubavi pričamo? Govorimo li o ljubavi prema prijateljima, bliskim ljudima? To sam ispričala kroz pjesmu ‘Hej ti, hej ja’ koju sam otpjevala za svojeg pokojnog tatu i za sve one koji ostaju do kraja uz one koje vole. Kad mi je umro tata, pitala sam se kako ću dalje sama, što će biti s mojim životom. Ali nisam odustala od ljubavi. Nadalje, govorimo li o ljubavi prema sebi samima i svojim životima? Ako pričamo o tome, reći ću vam kako smatram da moja životna sreća nije u tome da 24 sata budem sretna. Kad mi netko kaže da moram biti sretna, puknula bih ga. Važnije je voljeti svoj život te prihvaćati i lijepe i ružnije stvari. Ili pričamo o ljubavi prema nekom određenom muškarcu? - pita Mila, nastavljajući:
- Sama sam već dosta dugo. I OK sam s tim. Zaboravila sam kako je to biti zaljubljena. Tim više će mi biti zanimljivo kad jednog dana sretnem nekog novog, kad se opet zaljubim. Bit će mi zanimljiva moja reakcija. Kakva sam kada sam zaljubljena? Svaki put drugačije reagiram. Jedna jedina stvar ostaje ista: svaki put kad se zaljubim, poput svih zaljubljenih, budem pomalo slijepa - kaže Mila Elegović.