Moram priznati da me jako zabavlja igrati policijskog načelnika Tomu Bobana jer imamo mnogo toga zajedničkog. On je idealist, nepotkupljiv i strogo se drži zakona, posvećen tome da konačno stane na kraj Zorki, šefici švercera, kojom je opsjednut, i bez koje, konačno, ni on ne može živjeti. Također je neodvojiv od svojeg policijskog partnera Marka, kojeg stalno gnjavi i podučava. Jako je zaljubljen u svoj posao i u svoju ženu. Zbog svojeg karaktera stalno dolazi u komične situacije, iz kojih se onda jedva izvuče. Isti ja!, otvoreno će glumac Siniša Ružić, zaposlenik Dramskog kazališta Gavelle, koji je debitant u velikoj ulozi u telenovelama, igra načelnika policije u seriji Nove TV “Na granici”.
Kada igra ulogu načelnika Tome, često zna misliti na tisuće hrvatskih policajaca koji stoje na kiši i suncu, noću i u smjenama, po šumama i granicama, imaju posla sa svakakvim ljudima i stvarima, s ograničenim ovlastima i prvi su u kontaktu s konfliktima i nesrećama. Za plaću kakva je moraju ostati stručni, hladnokrvni i profesionalni.
- Razmišljam i o svim nepokolebljivim istražiteljima i idealistima u policiji i državnoj službi. Tako da i njima posvećujem lik Tome - nastavlja Siniša Ružić.
Izvrsne reakcije
Kao prvenstveno kazališnom glumcu nije mu se bilo komplicirano priviknuti na drugačiji ritam rada, način života, 12 sati dnevno na setu serije u okruženju drugačijem od Gavellina kućnog kafića.
- Kad imaš izvrsnu i uigranu ekipu pisaca, koji s guštom i znanjem stvaraju priču i dobre likove, naročito sam sa svojim likom zadovoljan, kad sve funkcionira savršeno, od kreative, produkcije, marketinga, izvrsnih glumaca; kad na snimanju svaki dan imaš izvrsne umjetnike, režisere, snimatelje i uigranu tehniku, garderobu, kostim, šminku, frizuru i sve druge službe koje svaki dan predano rade na dvije lokacije.
Kad sve to imaš, onda je tvoje samo da se uklopiš i glumiš! Ekipa je izvrsna, kao da smo velika obitelj. A kad netko na snimanju zezne i nešto pogriješi izvan dopuštenih okvira i studijskih nepisanih pravila i običaja, dužan je ekipi gajbu pive pa onda svi na kraju radnog tjedna u petak navečer, sa svim tim gajbama, imamo “after”, jer na snimanju, naravno, nije dopušteno ni piće ni pušenje - otkriva kako se ekipa serije jednom tjedno opušta.
Na ulici, u svakodnevici, nije još doživio neposrednih susreta s nepoznatim prolaznicima koji gledaju seriju.
- Valjda u doba kad me mogu vidjeti, u busu ujutro ili navečer, imaju drugih briga i važnijih tema i kao i ja u tom trenutku misle kako da se dokopaju kuće ili posla. Ali inače, od ljudi koje poznajem, reakcije su izvrsne - nastavlja glumac.
20 godina u Gavelli
Prvi put je u matičnoj Gavelli zaigrao 1992. kada mu je pripala uloga bolničara u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”. Otada do danas imao je u istom kazalištu 40-ak uloga.
- Još malo pa će biti i službeno 20 godina stalnog angažmana u Gavelli, a suradnja s kazalištem počela je i prije toga. Doživio sam u Gavelli prekrasnih predstava, suradnji, mnogo smijeha i suza, putovanja, izazova i spoznaja. To kazalište smatram svojim domom. Trenutačno nastupam u predstavama “Kao na nebu”, “Umišljeni bolesnik” i “Slikari rudari”. Brojne sam uloge odigrao, a još više je onih koje u Gavelli nisam odigrao. Ali moje kazališno vrijeme tek dolazi, tamo ili negdje drugdje - vjeruje glumac.
Prije Gavelle kao honorarac proveo je, sjeća se, pet krasnih godina u Teatru ITD, radili su izvrsne tekstove i lude predstave. Igrao je, među ostalim, Didiera u “Gorkom mjesecu” Pascala Brucknera.
- Samo u starom Francuskom paviljonu odigrao sam tri naslova u oko 80 izvedbi, na sve tri etaže, bila je to troetažna gluma. Igrao sam i na sceni ITD i ispod scene, i svuda. Bio sam i na stipendiji u Francuskoj, i na velikoj turneji s La MaMa kazalištem pod vodstvom Ellen Stewart. Sa mnom su bili Asja, Mani, Edita, Bruyère, Colin, Bruckner, Jelena (s kojom me čak pri dolasku na stipendiju uhapsila francuska policija, jer su mislili da smo emigrantski bračni par), cijela genijalna ekipa tehnike i zaposlenih Teatra ITD, i mnogi drugi i bilo nam je nezaboravno. Bili smo mladi, divlji, kreativni, a sad uopće ne znam koga bih uopće trebao pitati da uđem u taj čudno obnovljeni Francuski paviljon - govori s nostalgijom.
Promatranje drugih
Često je tijekom karijere iza scene znao promatrati naše velike stare glumce u onom trenutku kada ulaze na scenu ili u fokus gledatelja. A kasnije i mlade i izvrsne kolege, i pokušavao proniknuti u to što rade, kako rade, divio se vještini ili analizirao nečiji neuspjeh.
- Glumac mora iskoristiti prednosti koje mu je Bog dao, izgled, glas, šarm, ako ih ima, ili mane pretvarati u svoju prepoznatljivost, prihvatiti sebe i, naravno, puno, puno raditi. Sada svakodnevno uživam na snimanju gledati i veterane ovog žanra serija, kao i nove kolege koje prije nisam poznavao, kako vješto rade pred kamerom, kako se poigravaju, i mogu reći da sam sretan da učim i od njih, i pokušavam biti još bolji. Veselim se svakom danu snimanja kao malo dijete - zadovoljan je trenutnim angažmanom. Siniša Ružić bio se nedavno kandidirao i za ravnatelja matičnog teatra, no nije prošao.
Nesuđeni direktor
- Kandidirao sam se za ravnatelja Dramskog kazališta Gavelle i mogu neskromno reći da bi moj program doveo do toga da to kazalište zasja u punom sjaju svojeg ugleda i kreativnih potencijala te ostvari značajnu materijalnu dobit. Ne samo da sam imao naslove i teme koje se bave ratom, umjetnicima, emocijama, pobunom pojedinca, nego su naslovi bili posvećeni i vremenu i prostoru u kojem živimo, i brojnim dvojbama i izazovima koji su svakodnevno oko nas.
Dogovorio sam već donaciju konzultantskih usluga u vrijednosti 30.000 eura, čime bih za produkciju prikupio od sponzora i EU fondova daljnjih dodatnih 300.000 eura za četverogodišnji program i produkciju, što nijedan dosadašnji ravnatelj Gavelle nije učinio. Također su bila planirana realna poboljšanja i optimizacija na tehničkom, marketinškom i organizacionom planu, da bi se prekinule brojne štetne prakse na rubu zakona.Produkcijski je to suho zlato, ali kad o ravnatelju presuđuju razne političke štetočine i potpuno nekompetentni i korumpirani ljudi, i kad Gradu Zagrebu kao instituciji to sve ne treba, onda imamo situaciju kakvu imamo. Čuvam svoj autorski dio programa za sebe i napravit ću ga kad-tad - siguran je Ružić.
Siniša Ružić rođen je 1969. u Zagrebu. Odrastao je kraj igrališta NK Trešnjevka, u srednjoj školi išao u nekadašnju Kulturu u Križanićevoj.
- Kao malog čuvala ga je stanovita teta Tonka, čiji je muž Ilija pekao janjce pokraj igrališta. To je umnogome odredilo moj odnos prema sportu i hrani, ha ha. Odrastao sam na Črnomercu, na Kegliću, i po centru, gdje poznajem svaku zgradu i drvo. Odgojili su me tata Josip i majka Marija, sada umirovljeni strojobravar, koji zna napraviti sve živo s rukama, i ekonomistica dobrog srca. Oni su dosta otkačeni i vrijeme provode između vrtova, voćnjaka i starih obnovljenih kuća svojih obitelji u Lici i Samoboru.
Stalno u pokretu i na terenu, rade i sade, a ja i sestra, kako starimo, sve više se vraćamo korijenima i počinjemo nalikovati na njih. Imaju umjetničku žicu i humor, stari je komičar, a mama je željela biti pjevačica, eto, spojilo se sve u meni. Jako sam ponosan na ličko podrijetlo Ružićevih, Konjsko Brdo - Perušić i Aleksinica, kao i na to da dio godine provedem u Runoviću i Imotskom, kod ženine rodbine - kaže glumac koji je sretno oženjen.
- Imam sreću da mi je supruga Sanda, osim voljene žene, i menadžer i najbolji savjetnik i prijatelj. Vodi svoju konzultantsku tvrtku. Da sam ja postao ravnatelj, možda bi dva direktora u kući bilo previše - šali se.
Glumački posao priskrbio mu je mnogo spoznaja, prijateljstava, znanja, iskustava, putovanja, vagone smijeha i vreće suza, ljubav publike, a nekad neuspjehe i nerazumijevanja. Materijalno, donio mu je život bez osnovnih egzistencijalnih briga.
Veliki kvizaš
Siniša Ružić politički je angažiran kao član Mosta.
- Za mene je normalno da svaki građanin pokuša izvući najbolje iz društva u kojem živi i frustrira me kad vidim loše stvari koje nas okružuju. Trenutno sam vijećnik u Črnomercu i trudim se da se novac građana opravdano i racionalno troši, da građani mogu pozitivno utjecati na rad gradskih vlasti. Prave promjene tek dolaze…. - najavljuje.
Na proljeće će premijerno izaći njegova monodrama “Kako sam ušao u Europu”, prema knjizi Damira Karakaša.Također će se reaktivirati kao stand-up komičar, materijala kod nas uvijek ima.
- I dalje sudjelujem u raznim TV i pub kvizovima i natjecanjima, znanje je moj fetiš i strast, i pozdravljam sve kvizaše, to su genijalci kojima bih dao da vode zemlju - završava Ružić.