Vodeći se onom "manje je više", Splićanki Antoniji Dori Pleško opet je pošlo za rukom ono što je već postigla prije osam godina, kada je kao jedanaestogodišnjakinja ušla u finale Supertalenta. Uz Flipping Art, slovenske akrobate, prošla je u sam vrh natjecanja te dobila šansu da se bori za titulu najboljeg, piše Slobodna Dalmacija.
Publiku u studiju, ali i pred malim ekranima, osvojila je zavidnim glasovnim sposobnostima, odjevena u šljokicama posutu dugu ljubičastu haljinu i prekrivena kapljicama purpurne kiše, što se izvrsno uklopilo u interpretaciju Princeova svjetskog hita "Purple rain". Njezina izvedba izgledala je svjetski, naglasili su to i zadivljeni članovi žirija, no, ako je suditi po društvenim mrežama, dio publike se na nastup mlade Splićanke poprilično okomio, proglašavajući show namještenim, pogotovo zbog načina na koji je, ne znajući, zahvaljujući voditeljima Reneu Bitorajcu i Igoru Mešinu, postala dio natjecanja.
Poučena iskustvima zlih i ljubomornih jezika, Antonia Dora odlučila je poslušati savjet članice žirija Martine Tomčić i fokusirati se samo na svoj talent, te ne davati pažnju ičemu što bi je u realizaciji njezina cilja moglo omesti.
– Vjerujete li mi da nisam pročitala ni pogledala ni jedan jedini komentar?! Osjećam se dobro, presretna sam zbog svega što mi se dogodilo, ljudi koji rade na showu me vole, a oni nesretni, koji pokušavaju svoju frustraciju iskaliti na meni, nažalost više o sebi govore – odmah je stala na kraj neumjesnim pričama.
O vršnjačkom zlostavljanju, nažalost, Antonia puno zna. Nakon prvog nastupa u Supertalentu i dječje slave doživjela je neugodne situacije u školi, ali i na društvenim mrežama, što joj je gotovo ugasilo snove. Srećom, to je sada iza nje, a više od svega zahvalna je, kaže, publici koja je glasala za nju.
'Martinin me komentar zamalo rasplakao'
– Ovo je ostvarenje mojih snova, žiri je sjajan, a Martinin komentar ma zamalo rasplakao. Kao da mi je dala životnu lekciju, stalno ponavljam njezine riječi i korak po korak idem naprijed. Bit ću usredotočena samo na svoj talent. Iznimnu potporu dala mi je moja mentorica u showu Marija Husar, vrhunska glazbenica. Jako lijepo se razumijemo i mislim da ću je posjećivati i kada sve ovo prođe – uvjerava nas Antonia, koju smo u ponedjeljak ujutro uhvatili kod frizera, na pripremi za nastup. Što će izvesti u finalnoj večeri Supertalenta još uvijek, uvjerava nas, ne zna.
– Idem polako, neka se sada sve malo slegne pa ćemo vidjeti... Zaista se prolasku nisam nadala, vidjet ću kako ću se osjećati, mislim da je tako najispravnije – tvrdi. Inače, završila je Školu likovnih umjetnosti, smjer modni dizajn. Modom se ne namjerava baviti, no i to znanje na pozornici joj poprilično dobro dođe.
– Dobro je znati spojiti dobre boje i materijale, no moja ljubav su glazba, ples i gluma. Trenutno radim i na novoj autorskoj pjesmi, a iduću jesen planiram s dečkom otići u Veliku Britaniju, točnije u Canterbury, na studij izvedbenih umjetnosti – otkrila nam je Antonia, koja je već godinu i pol dana s Random Stipišićem, Gibonnijevim sinom. Upravo on pomogao joj je u teškim trenucima, a i britanski studij zasigurno će im otvoriti nove perspektive. Jednoga dana, otkrila je medijima, želja joj, osim svjetskih pozornica, imati i obitelj, i to ne bilo kakvu, već skladnu i skromnu u kojoj će carevati njezina velika ljubav – glazba.
Za razliku od Dore, 24-godišnja Imoćanka iz Zmijavaca Helena Gudelj nije izborila ulazak u finale, no to joj previše ne smeta.
U prvom nastupu Supertalenta Helena je otpjevala "Listen" megazvijezde Beyonce, žiri je s četiri "da", uz iznimno pozitivne komentare, jasno dao do znanja da je Helena veliki talent. Reakcije nakon toga bile su još sjajnije na raznim portalima, u novinama. I drugi nastup s "Jedinim" Doris Dragović bio je fantastičan. U konačnici osvojila je peto mjesto u polufinalu po broju glasova i nije se plasirala u finale, ali to mladoj Imoćanki jednostavno nije važno.
Važno je to da je rođena nova estradna zvijezda. Tvrde to i stručnjaci, a pohvale Heleni i pozivi za nastupe jednostavno ne prestaju.
Tu lijepu i simpatičnu djevojku posjetili smo u rodnim Zmijavcima, gdje dođe svakog slobodnog trenutka kada nema obveza na Glazbenoj akademiji u Splitu ili kad nema kakvu gažu sa svojim bendom HDD.
Prvo mjesto na Prvom glasu
– Mnogi mi govore da pjevam isto kao Doris Dragović. Jako cijenim Doris i kompliment je kad te usporede s jednom divom hrvatske pjevačke scene, ali ipak imamo različiti stil pjevanja i s vremenom želim izgraditi sama svoj stil i ponuditi nešto drukčije na našoj glazbenoj sceni – veli uvijek nasmijana Zmijavčanka.
Dakako, iskoristili smo njezin boravak u rodnoj kući za postavljanje i niza drugih pitanja. Što studira, na koga tako lijepo pjeva, koji su joj planovi, onako, svega pomalo.
– Pjevam otkad sam se rodila. Još imam snimke kada sam imala samo godinu dana, dok još nisam naučila ni govoriti, ali kad bih čula neku pjesmu, pokušavala sam, kažu mi roditelji, gestom pratiti taktove, otvarati usta, kao da ću zapjevati. A mama jako lijepo pjeva, tata je nadareni likovni umjetnik.
Svi ti geni došli su do mene. S pet-šest godina sam stalno gledala brata dok je vježbao klavir i osjetila da mene to jako privlači. Tako sam upisala glazbenu školu u Imotskom s deset godina. Roditelji su me vozili svaki dan u školu. Onda sam osvojila prvo mjesto na Prvom glasu Imotske krajine, i to odlukom stručnog žirija. U srednjoj školi s najboljim prijateljima osnovala sam rock-bend i uživala u glazbi. Onda je uslijedilo razmišljanje – što upisati, koji faks je najbolji izbor... Spremala sam se cijelu godinu za prijemni ispit i na kraju na glazbenu akademiju upala bez problema.
Moj cilj je biti svestrana pjevačica jer volim razne žanrove, od opere do metala. Uostalom, sa svojim bendom HDD pjevam upravo to. A Supertalent? Htjela sam se okušati i pred velikim auditorijem, vidjeti mogu li izdržati taj pritisak. Očekivala sam da ću dobro otpjevati jer ne bih se ni prijavila na nešto za što mislim da nisam spremna. Nisam pokazala sav raspon svoje pjevačke "snage", s obzirom da sam samo dva nastupa odradila, ali drago mi je da sam pokazala bar dio svojih kvaliteta. Uostalom, ovo mi je definitivno dalo vjetar u leđa da nastavim. Ovo je vrsta posla u kojem uvijek postoji neizvjesnost i ne možeš nikad biti siguran da će ljudi prihvatiti tvoj umjetnički izričaj, ali smatram, ako uložiš velik trud i radiš puno na kvaliteti, da se kad-tad otvore prilike – zaključuje Helena za Slobodnu Dalmaciju.