Izlazi na pozornicu kluba, dočekuje ga 1200 ljudi. Laseri šaraju, masa se smije i vrišti. U Boogaloo klubu smo, u noći na nedjelju. On je Justin Bieber, ali za 15 minuta već je presvučen u Georgea Michaela. Potom je šlager pjevač iz pedesetih. I tako pet transformacija u sat vremena. Nije imitator, izruguje se rodnim stereotipima i igra se idealima muškosti. Na pozornici Boogalooa je, naime, Eclipse, drag king performer.
Nova profesija
Nekoliko sati ranije, uoči tog tuluma u klubu, sjedim s Eclipseom na travi u parku Ribnjak.
Povorka ponosa upravo je završila, a ispred mene nije on, nego ona - Joelle iz Bruxellesa. Joelle je rođena prije tridesetak godina, dok se Eclipse rodio prije tri. Svi već dobro znaju tko su drag queenovi, dok koncept drag kinga još uvijek nije ušao u mainstream. Upravo je Eclipse prošlog vikenda u zagrebačkom Boogaloou na afterpartyju Povorke ponosa priredio prvi takav show u metropoli, a prije dva tjedna gostovao je i u Rijeci.
- Sedam sam godina bila odvjetnica i zaista mi je nedostajalo prostora za kreativnost. Sudjelovala sam na jednom tečaju za drag queen showove i vrlo sam se brzo uvukla u taj umjetnički svemir - počinje nam Joelle priču o svojoj relativno novoj profesiji, koja je vodi na pozornice diljem Europe.
- Drag art je više od samog performansa, poanta je u kompletnoj transformaciji. Ljudi ne shvaćaju da se dragu treba pristupiti holistički, mi nismo samo oni koji izlaze na pozornicu, nego i make-up artisti, kostimografi, redatelji, pisci scenarija i stručnjaci za tehnikalije - tumači nam pa dodaje; prije svakog nastupa tri su joj sata potrebna samo za uređivanje - ne šminka samo lice, nego i gornju polovicu tijela - grudi sakrije trakama pa konturira trup da bi izgledao poput muškoga.
Na nekim se nastupima presvlači i do pet puta, tako da se uloženi trud multiplicira. Ipak, ne radi se, naravno, samo o vizualnoj umjetnosti. - Drag je i svojevrsna obaveza, opredjeljenje za borbu za jednakost, osnaživanje i raznolikost. Drag dodiruje i vaš um i tjera na razmišljanje - kaže Joelle koja je inače gay. S ovim, najprije hobijem, počela je kao drag queen.
- Nakon nekog vremena, nije mi imalo smisla odijevati se kao žena, htjela sam i neku dodatnu dimenziju. Pa sam pomislila da trebam postati drag king. Uvijek je iznenađujuće da čak i ljudi koji su na drag sceni i idu na drag showove nisu svjesni da postoji i suprotna strana. Tako da čak i u drag barovima uvijek imam neki uvod, ljudima se objasni da dolazi drag king i što je to - priča nam Joelle, pa dodaje da cilj njezinih nastupa nije imitirati nego parodirati, i da se uvelike oslanja na humorističnu stranu performansa.
Iako je LGBTIQ zajednica percipirana kao mjesto otvorenoga uma, kaže da i tu razne nejednakosti dolaze do izražaja.
I dalje diskriminirana
- Osjećam se diskriminirano na drag sceni. Ljudi još uvijek imaju naviku Eclipse se obraćati kao ‘ona’ umjesto ‘on’, dok je već normalno da se queenovima obraća u ženskome rodu. Ljudi još uvijek rade zločine iz mržnje. I sama sam više puta čula zlobne komentare. Ali, kao žena si manje vidljiva, pa ni tih komentara nije toliko puno koliko ih dobiju, recimo, gay muškarci ili transrodne osobe. Scena općenito, kao i sama umjetnost, je ekstenzija društva. A ako postoji diskriminacija u društvu, bit će je i na sceni - tumači.
Detaljnije objašnjava što točno misli. - Robujemo stereotipima. Muškarci bi trebali biti snažni i moćni, ne mogu se odijevati kao žene. To je kulturno nasljeđe koje nam onemogućava brojne stvari. Žene nose traperice, one se smatraju rodno neutralnom odjećom, ali muškarci još uvijek ne nose suknje - priča. Baš zato joj je Eclipse “spasio život”. - Pomogao mi je da ‘odučim’ stvari o konstruiranim rodovima koje smo nesvjesno usvojili tijekom odrastanja, a koji uključuju upute o tome kako se odijevati, kako ne zauzimati previše prostora, ne pričati i ne smijati se preglasno. Te se stvari automatski reflektiraju i ostavljaju trag na onome tko vi jeste zaista.
Eclipse mi je u tome smislu pomogao da se maknem od društvenog pritiska. Omogućio mi je dekonstrukciju roda, ne samo prezentacijom na sceni, nego i, recimo, kroz rad s djevojčicama, tinejdžericama na raznim radionicama koje organiziram. Rod je društvena konstrukcija i one mogu biti svoje bez obzira na to što se to kosi s klasičnom slikom o djevojčicama - kaže. Drag king scena, priča, nije velika, ali, ako obratite pažnju, vidjet ćete da postoji.
Prednjače Pariz i London, ali ima ih i dalje. I Joelle radi na otvaranju jednoga mjesta koje bi moglo postati epicentrom takvih zbivanja u Bruxellesu. - Želim otvoriti bar, cabaret koji će se baviti promišljanjem rodnih uloga kroz umjetnost. Sada redovito nastupam u jednom cabaretu, također u Bruxellesu, koji postoji godinu dana. Imaju burlesku, drag queenove i kingove.
Vrlo su uspješni i otvorenog uma. Želim nešto na tome tragu - priča.
Drugi nastup
Hrvatsku je Joelle dobila priliku posjetiti dva puta u kratkom vremenu, najprije na festivalu Smoqua pa onda i na Povorci ponosa.
- Vrlo je drugačije od, na primjer, Pridea u Bruxellesu. Ne postoje kamioni koji voze ljude, nema političkih stranaka koje marširaju, kao ni reklama brojnih velikih kompanija. Kod nas je Pride puno komercijalniji, sve je prepuno reklama za Ben&Jerry’s. Ovdje se, pak, vidi da se ne radi samo o partijanju i zabavi, nego da cijela stvar ima i političku poruku i značenje, da se zaista radi na prepoznavanju LGBTIQ zajednice. Osjeti se ona korijenska vibra, onaj pravi protest. Ali mjesta za progres ima svugdje - zaključuje.