Vedran Mlikota s Ivom Gregurevićem proveo je zadnji dan stare godine. Cijeli dan, negdje sve do 19 sati, proveli su zajedno, okruženi prijateljima. Bili su na nekoliko mjesta u gradu, pjevalo se, družilo, smijalo... Atmosfera je bila odlična, pričalo se o svemu i svačemu, i dan je proletio u tako ugodnom društvu.
- Bilo je to najljepše Silvestrovo u mom životu, zaista. Prije rastanka svi smo poželjeli jedni drugima najbolje u Novoj godini, a potom smo se i rastali, krenuli svatko u svojem smjeru - kaže Mlikota. Ni u jednom trenutku nitko od njih nije mogao ni pomisliti da je to zadnji put da se vide. Nažalost, tako je ispalo.
Gregurević je bio, kaže Mlikota, veliki glumac i čovjek. Nema drugih, ni boljih riječi kojima bi mogao ukratko upisati svog prijatelja. Upoznali su se prije gotovo 30 godina, prisjeća se, na snimanju filma "Šokica". Osim toga, kaže, u HNK su zajedno gotovo 20 godina spremali predstave. No njihovo se prijateljstvo razvilo mimo posla - nisu se povezali na probama i druženjima nakon predstava.
- Kao i sva prava prijateljstva koja je Ivo sklopio, i naše se razvilo van svih institucija, organizacija i ustanova u kojima smo bili. Razvilo se polako i zbližili smo se preko Orašja, Zagvozda, ali i naših zajedničkih ručkova, kod mene i kod njega, druženja na kavama... - sjeća se Mlikota.
Kad je 1998. godine Mlikota pokrenuo Glumce u Zagvozdu, Ivo Gregurević se uključio u tu priču. Čak je s ekipom pod nazivom "Glumci u Zagvozdu" snimio album "Čovjek i Bog iz Nazareta", za koji su dobili Porina. Na tom je albumu on sam otpjevao pjesme "Dao im je priliku", "Zašto ga izdade" i "Oni koji su trag Njegov slijedili". S druge strane, Mlikota je zdušno podržavao Gregurevićeve Dane hrvatskog filma u Orašju, koje je glumac pokrenuo 1995. godine. Njihovo prijateljstvo bilo je čvrsto i godine koje su prošle nisu ga oslabile, dapače, učinile su ga čvršćim.
- Što će mi kod njega najviše faliti? On. On takav kakav je bio, Ivo Gregurević, poseban. On sam će mi najviše nedostajati - kaže Mlikota.