Miroslav Ćiro Blažević bi posjet Sarajevu trebao uvesti kao redoviti dio mjesečnog itinerera. Nije ih ‘trener svih trenera’ uspio odvesti u Južnu Afriku, ali ujedinio je Ćiro susjede kao nitko ranije. I zato ne čudi što se grad digne na noge kada se Travničanin s vremena na vrijeme prošeta Baščaršijom.
- Ćiro, pa ti sve mlađi. I vino si prevario – dobacivali su mu u petak Sarajlije. I dok su navijači Walesa tamanili ćevape i rješavali zalihe piva u centru Sarajeva, Ćiro je digao na noge hotel Europu. Trebalo je to biti predavanje, ali bio je to još jedan klasičan ‘stand up’ u Ćirinoj izvedbi.
‘Najveći među živima’ – najavio ga je legendarni Baho i još malo zatitrao Blaževićev ego koji je motivaciju za predavanje pronašao u Amelu Tuki. Brončani sa SP-a na 800 metara ispričao je svoj put do uspjeha i izazvao silnu dozu emocije kod Ćire Blaževića.
- Kao da sam slušao svoj put. Tuka je prvi Bosanac koji je ušao među one Etiopljanine i pomrsio im račune. Ja sam prvi Bosanac koji je tukao Slovence u skijaškom trčanju. Bio sam juniorski prvak Jugoslavije te 1952. godine, a nisam imao niti pulover. Kasnije mi ga je oduševljeni Đuro Pucar (op.a. narodni heroj) osobno donio na Jahorinu – bio je Ćirin uvod u predavanje koje je nazvao ‘Sedam faktora za uspjeh’.
1. TALENT
‘Moja me majka spremala za svećenika. Otišao sam u sjemenište, ali kada me časna oblačila shvatio sam da to nije za mene. Otišao sam kući i rekao majci da sam se zaljubio u časnu sestru i tu je bio kraj mog svećenićkog puta. Želim reći da moraš biti talent za neke stvari i da se to ne može nametnuti’
2. MOTIV
‘Moraš imati glad za uspjehom i afirmacijom. Evo, Tuka je ima jer trči za zemlju. Ja sam u nogomet ušao jer sam htio impresionirati žene koje su ludovale za nogometašima. To me vodilo u početnim godinama karijere’
3. KARAKTER
‘Trener od Tuke zna da nema u tome para, ali je prepoznao talent jer će se preko njega afirmirati. Ja sam drugačiji. Kod mene je lova, lova i lova. Ako je nema, nema niti Ćire. Nigdje ne idem ako me ne plate i po tom sam pitanju neumoljiv. Prije sam skupljao reference, sada to naplaćujem’
4. INTELIGENCIJA
‘U nogometu je potreban posebna vrst inteligencije, tzv. instinktivna inteligencija. Primjerice, Davor Šuker je ima u izobilju i zato je bio takav napadač. A opet, valjda zbog toga je zakinut za onu drugu vrst inteligencije’
5. RAD
‘Šta će ti talent ako si uvjeren da ti je on dovoljan. Radi sine, ali radi s pravim ljudima koji znaju svoj posao. Iskreno, ako te ne vodi znalac nego probisvijet onda ćeš više naučiti dok ležiš u krevetu nego na treningu.
6. AMBIJENT
‘Ako nećeš ginuti na terenu za svoje suigrače, onda nisi dio čopora i postaješ slaba karika. Trebaš ga korigirati i hrabriti jer na taj način stvaraš ambijent za igru. U šest godina koliko sam vodio Hrvatsku, stvorio sam takvu atmosferu da su mi igrači ginuli jedno za drugo’
7. SREĆA
‘Sve što sam nabrojao pada u vodu ako nemaš faktor sreće. Evo, Zoran Mamić je ima u svom bratu koji mu čuva leđa. Špaco nije imao sreće u Hajduku jer su ga budale izbacile s klupe. Čačić? I on ima sreće jer su ga izabrali na to mjesto, ali ne vidim ga da stoji ispred tih veličina i zapovijeda im. A uvijek je bolje biti lav na čelu kolone miševa nego miš na čelu kolone lavova’