On je lik iz priče Miroslava Ćire Blaževića, koji u nogometu također najviše cijeni - sreću. Rekao je jednom - u nogometu moraš biti rođen pod sretnom zvijezdom. Ja sam imao dvojicu golmana , Ivkovića i Vlaka. Ono što bi Ivkoviću ušlo u rašlje, Vlaku bi se odbilo od stative…
Dinamu su se mnoge stvari jučer “odbile od stative”. Počeli su modri vrlo dobro, bilo je tu i privlačnog, šarmantnog nogometa, ali se Dinamov “tika taka” brzo raspao, Sheriff je pokazao svoju osornu narav, stvorio nekoliko zicera, ali, srećom po Zagrepčane, pucali su školskom municijom. Dah nam se sledio nakon Apatičeve šanse, ali Slovenac iz Domžala je promašio ono što bi čak i napadač prosječne klase pogodio zavezanih očiju.
Ipak, sve pogreške će zamaskirati rezultat, on je neusporedivo bolji od dojma. Nadam se da Ante Čačić neće olako prijeći spužvom preko svih loših reakcija i poteza svoje momčadi, jer utakmica još nije gotova. I prošli put se Dinamo vratio iz Moldavije s obećavajućim rezultatom i na kraju izgubio. Iako, ako usporedite nogometnu klasu Čačića i Zajeca, današnji trener ima samo jednu prednost - ima sreće. Što je veliki plus…
Dva lika iz Dinamove postave su oduševila; Badelj i njegovo proigravanje Bequiraja u 14. minuti, potez koji je Dinamu donio pobjedu, te mirnoća Šimunića. Joe se vratio nakon preduge pauze, vratio se bez psiholoških ožiljaka, odigrao je vrlo dobru utakmicu, iz svakog poteza se vidi da je bio veliki igrač. Nadamo se da nije baš sve ostavio u Bundesligi, da je nešto donio i u Zagreb. I nadam se da se neće opet ozlijediti. Kad već Badelj mora ići…