Uvijek znaš gdje ćeš ga naći, kada sve prođe i svi prođu. I kad su svi drugi otišli, on je strpljivo odgovarao na sva pitanja. U subotu je nakon Kielca i poraza spustio glavu i otišao “bez riječi” uz ispriku. Nekad i takvog moraš razumjeti.
U ruci je u nedjelju nosio brončanu medalju pa nismo propustili priliku reći da i Nikola Karabatić ponekad može osvojiti broncu. Nasmijao se:
- Ma, naravno, sve je to sport, ne možeš uvijek pobjeđivati, a ni ta bronca nekad nije tako loša kako se čini. Znam da to pitate zbog Hrvatske, ali i meni se, eto, dogodilo ha, ha...
Može slika s broncom?
- Ma, nije to prava bronca. Prava je kad se osvoji na velikom natjecanju s reprezentacijom, a ovo je, ajde recimo, samo mala utjeha.
Ne događa se često pa vrijedi ovjekovječiti. A sad ozbiljno.
Nisam se umorio
U subotu je bila velika ljutnja?
- Nije ljutnja, već razočaranje, i to veliko jer imamo momčad za igrati barem u finalu, po meni i za vrh. Ove sezone igrali smo velike utakmice, prošli u završnicu kao broj 1 u skupini. To nam je ukazivalo da možemo, ali, eto, nismo uspjeli. E, sad zašto nismo uspjeli, to je teško pitanje. Nadigrani nismo, dali smo sve od sebe, bili smo blizu, dobro smo se pohvatali s Kielcem u fizički vrlo zahtjevnoj utakmici, ali oni su pobijedili. Vraćam na Barcelonu s kojom sam prvi put u Kölnu prošao isto ovako, a onda smo drugi put osvojili. I nadam se da će to tako biti i s PSG-om. Da će nas ovo ojačati, to je sasvim sigurno.
Gdje ste najviše kiksali u igri?
- Po mom mišljenju u obrani, koju smo u finišu odigrali loše, što su Poljaci iskoristili. Ni u napadu nismo bili jasni, previše smo komplicirali, odugovlačili, možda je trebalo sve pojednostaviti i tako doći do boljeg rješenja.
Hansen - prvi dio 9 komada, drugi - 1, i to iz penala, a Accambray, koji je jak idealan za fizički probiti čvrsto Kielce, igrač s mnogim francuskim zlatima, ni minute?
- To je relativno, nema dokaza da bi drukčije značilo uspjeh. Činjenica je da smo imali dosta problema s ozljedama, da smo se krpali, da Accambray nije igrao dugo, da još uvijek ne igra Barachet... Imamo i neke igrače kojima je to prvi izlaz na scenu kao Kounkoud, M’Tima... Koliko god je činjenica ono što sam rekao da smo imali momčad barem za finale, toliko je i ovo drugo realnost s kojom se moraš nositi. Igrači su tu, potencijal je tu, ovo ostalo su samo detalji. Ako ništa, dobro smo iskoristili ovo vrijeme.
Bili ste ljuti i na suce, ali to ste pokušali sakriti jer fair-play ne da o sucima?
- To je detalj, ne presudan. Recimo, Vori dobije crveni karton, to svi vide, ali ne vide dva igrača, koji blokiraju Onufrijenka u toj istoj akciji, kako stoje nogama u prostoru, što je prije isključenja Vorija zaslužilo kaznu i moglo promijeniti tok. No, kažem, bez obzira na to, mi smo trebali otići u finale, a svi ti detalji i to što nismo nam je motiv za iduću sezonu.
Je l’ se umorio Nikola Karabatić nositi sve na svojim leđima?
- Nisam i ne nosim ja sve, nego momčad. Malo imam problema s laktom, to nije novost. Trajno je. Nisam zbog toga igrao utakmicu za treće mjesto i baš mi je zato drago što je momčad pokazala i bez mene i bez Vorija da može dobiti velikog protivnika kao Kiel. Da je trebalo, da je bilo važnije, vjerojatno bih igrao.
Niste uspjeli biti prvi igrač koji s četiri kluba ima Ligu prvaka?
- Nisam, ali to ne znači da neću.
Sezona nije bila iz snova...
- Više smo očekivali i ovdje i s reprezentacijom u Poljskoj, no, kažem ne može se uvijek pobjeđivati. Da je to tako, bilo bi dosadno.
Kažu da se malo svjesno odmarate jer vam je prvi cilj osvojiti zlato u Riju, koje bi bilo treće olimpijsko zlato u povijesti za Francusku, što još nikome nije pošlo za rukom.
- Uh, iskreno, ne volim takve procjene. Kada god igram, uvijek želim pobijediti. Činjenica jest da nam je nastup u Riju kao selekciji prioritet, ali nema tu odmaranja kako ljudi nekad misle jer ne može se u vrhunskom ritmu opstati ako cijelu godinu i sezonu ne radiš da bi te vrhunske zahtjeve ispunio. Ništa nismo žrtvovali zbog Rija, samo su nam prethodni rezultati dali mogućnost da smanjimo pritisak, s kojim se treba znati nositi.
Dat ćemo sve za zlato
Bojite li se da su i vas Francuze malo stisnule godine, da neće to ići tako lako kako mnogi misle?
- Vrijeme sigurno prolazi i mi jesmo stariji, ali mislim da smo svi u vrhunskom ritmu, da postoje mladi koji dolaze i da imamo snage ponavljati velike stvari. Nigdje ne piše da ćemo osvojiti zlato, ali da ćemo učiniti sve za to, to budite sigurni.
Hoćete li se stići odmoriti prije priprema za Rio?
- Hoću, dolazim u Hrvatsku, naravno, neću moći ostati dugo kako inače volim, ali desetak dana s obitelji u dobrom okruženju će sigurno biti dobar odmor. A onda za Rio. Vidjet ćemo što će biti...