Iako je ovo priča o jednom klubu koji je dao nešto najvrednije u hrvatskom tenisu, ona je zapravo mnogo više od toga. Ogledao nebrige, nemara i nepostojanja vizije, bolno uobičajene za hrvatsku svakodnevicu, sportsku i svaku drugu, priča primjenjiva na gotovo svaki djelokrug našeg društva.
Teniski klub Split, “garantirano jedini klub u svijetu koji je dao četiri igrača u Top 10”, kako kaže Goran Ivanišević, danas živi na aparatima. I zato smo na predstavljanju knjige “Dalmatinski tenis u samostalnoj Hrvatskoj” podsjetili jednog od najpoznatijih splitskih sinova da mu tenisko dvorište - propada.
- Srce me boli svaki put kad dođem dolje. Ne idem često, nisam bio od ljeta, ali ne mogu vjerovati da ćemo dopustiti da klub na Firulama tako propada. Grad Split, koliko vidim, nije pretjerano briga za sport, a to nije dobro jer imamo jedinstvenu povijest - sjetno će Goran.
Klub koji je jedinstven u svijetu, a godinama je davao najviše hrvatskih reprezentativaca u mlađim konkurencijama, već godinama živi u organizacijskom rasulu. Nova vladajuća garnitura pokušava pokrenuti najvažnije, rad s talentima, ali stvari idu polako. S obzirom na brojne teniske obveze, razumljivo je da se Ivanišević ne stigne uhvatiti u koštac i s tim problemom, ali ima načelne ideje koje bi mogle biti iskoristive.
- TK Split je dao Nikolu Pilića, Željka Franulovića, Marija Ančića i mene. Svi smo bili među deset najboljih na svijetu. Da nas netko pita da damo po tri pehara, dvije fotografije, ma bilo što... Da se napravi muzej, neka djeca vide kako je to bilo nekada, sve bi to pomoglo. Ovako, uvijek će mi biti gušt doći u klub, popričati s ljudima koje znam cijeli život, ali teško mi je sve to gledati.
Sin Emanuel mu je od rođenja član institucije s Firula.
- To je moj otac obavio čim se mali rodio. Igrao sam prošlo ljeto s njim tenis u klubu, to je bilo tako lijepo...
Danas predstavljena publikacija urednika Hrvoja Kačera, kojem je najviše pomogao novinar Slobodne Dalmacije Pero Smolčić, podsjeća na većinu najvećih trenutaka hrvatskog tenisa u samostalnoj Hrvatskoj. Kako je rekao urednik knjige, njome su obuhvaćeni svi važniji akteri hrvatskog tenisa jer je većina igrača u nekom dijelu svoje karijere imala doticaj s Dalmacijom. Knjiga je to u kojoj je lice s naslovnice očekivano Goran, a na nekim novim generacijama je da naprave rezultate koji će dati povoda za pisanje nekih novih knjiga. I, naravno, na čuvanje baštine koja propada, naočigled i na sramotu cijelog hrvatskog tenisa.