‘Bio sam očajan, sam i izgubljen! Isus, Biblija i molitva... To me spasilo i držalo na životu‘

Filip Hrgović nakon pobjede nad Mosesom Itaumom više nije samo boksač koji je preživio nokdaun, izdržao britanski nalet i u devetoj rundi uzeo IBF-ov pojas. Na boksačkim forumima i društvenim mrežama ponovno se počela vrtjeti i druga strana njegove priče, ona o vjeri, samoći i uvjerenjima koja su ga nosila kroz godine u kojima se put prema vrhu često činio zatvorenim.

Sesvećanin je dugo govorio da njegov uspon nije bio građen na udobnosti. Dolazak iz Hrvatske, čekanje velikih prilika, borbe izvan domaćeg tržišta, poraz od Daniela Duboisa, posjekotine, sumnje i godine u kojima ga se često spominjalo tek kada bi trebalo nekome poslužiti kao neugodan test. Nakon Londona, mnogi su se vratili njegovim ranijim riječima i u njima pronašli objašnjenje za ono što se vidjelo u ringu.

Hrgović je u razgovoru za Rachel Rose Talks Boxing otvoreno govorio o trenucima u kojima mu, kako kaže, nije ostalo puno toga osim vjere.

- On mi je bio jedini na koga sam se mogao osloniti. On, Isus, rekao je Hrgović.

Zatim je opisao razdoblje koje nije imalo puno veze s glamuroznom slikom teške kategorije. Iza udaraca, trening-kampova i velikih najava stajale su godine u kojima se borio i s vlastitim pitanjima.

- Bio sam izgubljen, bio sam zbunjen, u nekim trenucima očajan i usamljen. Imao sam samo Isusa, Bibliju i molitvu. Puno sam molio posljednjih deset godina. Zaista puno. Puno sam išao u crkvu, rekao je.

Hrgović u Londonu nije dobio borbu u kojoj je sve išlo prema planu. Gubio je runde, bio je u nokdaunu, Itauma je dugo izgledao brže i bodovno daleko ispred, a O2 Arena čekala je krunidbu novog britanskog čuda. Hrgović je morao ostati u borbi onda kada je izgledalo da je ona već napisana za nekog drugog.

Njegova vjera, barem prema onome kako je sam opisuje, nije ukras nakon pobjede ni rečenica za lijepu objavu. Govorio je o njoj i prije nego što je uzeo pojas, u razdoblju kada nije imao status svjetskog prvaka i kada su se oko njega češće vrtjele sumnje nego velika obećanja.

- Kada pogledam unatrag, drago mi je zbog svih tih problema jer su me učinili bližim Bogu, kazao je Hrgović o čemu smo i ranije pisali.

U istom razgovoru objasnio je i zašto teškoće ne vidi samo kao nešto što ga je lomilo, nego i kao nešto što ga je oblikovalo. Kada je sve dobro, kaže, čovjek lako počne vjerovati da mu nitko ne treba.

- Kada je sve dobro u životu, ne treba vam Bog. Mislite da ste najbolji, mislite da možete sve sami. Kada počnu problemi, tada tražite Boga, rekao je.

Hrgović je protiv mladog Britanca bio baš u situaciji u kojoj se više nije moglo osloniti na dojam, kladionice ili tuđe prognoze. Morao je čekati, trpjeti, ostati priseban i vjerovati da će se borba otvoriti ako izdrži dovoljno dugo. Deveta runda donijela je ono što je njegov kut tražio, a Itaumi oduzela ono što se ne može vratiti usred meča - dah, noge i mir.