Lewis i Bruno složni oko toga koji je teškaš imao najtvrđu bradu: ‘Žestok tip, nikad ga nitko nije srušio!‘

Tko je bio najvještiji teškaš svih vremena, tko je bio najbrži, tko je najjače udarao...pitanja su to koja permanentno zaokupljaju ljubitelje "plemenite vještine" i predstavljaju neiscrpne teme za brojne debate među boksačkim sladokuscima. Posebnu težinu raspravama takvog tipa daju izjave samih aktera koji su dijelili ring s velikim brojem legendarnih boraca i mogu iz prve ruke posvjedočiti o njihovim boksačkim karakteristikama. Na red je sada došlo pitanje o tome tko ima najtvrđu bradu, a svoje su mišljenje iznijeli Lennox Lewis i Frank Bruno, te, ono što je posebno zanimljivo, u istome bili potpuno usuglašeni. Oba bivša britanska teškaša, naime, na tron su postavili - Olivera McCalla.

"Oliver McCall. U to nema sumnje. Godinama je bio sparing partner Mikeu Tysonu i imao je ‘pucajuće‘ reflekse", rekao je Lewis u razgovoru za Ring, a u odvojenom intervjuu za isti magazin, na istoj je liniji bio i Bruno:

"Nikad ga nisu srušili ili nokautirali. Udario sam ga s nekoliko teških udaraca i on je ostao budan. Žestok momak... Nisam mogao shvatiti kako je primio neke od tih udaraca bez ikakvog trzaja".

Kasnih osamdesetih je McCall, kao što je spomenuto, sparirao s "Iron Mikeom", te plijenio izdržljivošču i granitnom bradom koja je bila sposobna primiti Tysonove "bombe" u vidu razornih krošea i aperkata. Prema navodima TalkSporta, McCall je odradio između 300 i 350 rundi s Tysonom, te bio njegov glavni sparing partner tijekom priprema za uspješne obrane pojaseva protiv, primjerice, Tonyja Tuckera, Tyrella Biggsa i Tonyja Tubsa. Što se pak njegove profesionalne karijere tiče, "Atomski bik" je odradio ukupno 73 borbe, te upisao 59 pobjeda (od čega 38 nokauta) i 14 poraza. U rujnu 1994. postao je i svjetskim prvakom po WBC verziji kada je šokirao svijet i nokautirao upravo Lennoxa Lewisa.

Titulu je obranio u sljedećem meču protiv Larry Holmesa ujedinjenom sudačkom odlukom, a potom ju je, na isti način, izgubio od - Franka Bruna. Početkom veljače 1997. odradio je i revanš s Lewisom u bizarnom meču za upražnjenu WBC titulu, kada je izgubio prekidom u petoj rundi. Lewis je dominirao u prve tri runde, a po završetku treće dionice McCall se odbio vratiti u svoj kut, ignorirajući trenera Georgea Bentona. Umjesto toga, hodao je po ringu sve do početka četvrte runde u kojoj je na samom startu primio Lewisov desni kroše, a onda krenuo izbjegavati borbu hodajući sa spuštenim rukama i okretajući leđa protivniku. Primio je McCall nekoliko ozbiljnih udaraca u nastavku runde, ali je odbijao uzvratiti, te je potpuno insdisponirano koračao ringom. Po završetku četvrte dionice McCall se rasplakao, a sudac Mills Lane odveo ga je u kut gdje su ga ispitivali želi li nastaviti boksati, na što je odgovorio da želi. Međutim, u petoj je rundi nastavio okretati leđa i izbjegavat borbu, na što je Lane intervenirao i prekinuo meč, dodijelivši Lewisu pobjedu tehničkim nokautom.

Atletska komisija Nevada privremeno ga je suspendirala, a zbog mentalnih poteškoća hospitaliziran je na psihijatrijskom odjelu u Virginiji. Nakon tri mjeseca je pušten iz bolnice te je nastavio boksati, a iako je odradio još 40 mečeva i upisao 31 pobjedu, nikada više nije dosegnuo razine na kojima je bio, a njegovu su kasniju karijeru obilježili problemi s ovisnošću o drogi i sukobi sa zakonom. Sve do posljednje profesionalne borbe, nijedan ga teškaš nije uspio nokautirati, pa čak ni poslati u "knockdown".