‘Mirovina je za pi**e. Osjećam se odlično i želim se ponovno boriti s tim tipom‘

Pretprošlog su vikenda, pod svjetlima londonske O2 Arene, Derek Chisora (36-14) i Deontay Wilder (45-4-1) odmjerili snage u svojevrsnom teškaškom klasiku, a nakon 12 rundi rata slavio je Brončani Bombarder podijeljenom sudačkom odlukom (115-111, 112-115, 115-113).

Strogo boksački gledano, bio je to poprilično neuredan meč s brojnim divljim izmjenama i brojnim taktičko-tehničkim manjkavostima, no postavimo li stvari u perspektivu šire publike - bio je to sadržajan, uzbudljiv i zanimljiv kroz 12 rundi prepunih akcije, tijekom kojih su direkti, krošei i aperkati sijevali iz svih kuteva, kao što je i momentum kontinuirano mijenjao stranu.

Na koncu je, kako rekosmo, slavio bivši WBC prvak, no i nakon njegove glavnoj je ulozi ostao Chisora budući da je cijela priča bila najavljena kao njegov oproštaj od profesionalnog boksa. Taj je narativ bio prisutan uoči, tijekom i poslije borbe, no "DelBoy" je u međuvremenu potpuno promijenio ploču.

- Osjećam se sjajno - odgovorio je 42-godišnji britanski teškaš novinaru iFL TV-a koji ga je pitao kako se osjeća nakon meča s Wilderom, a na dodatno pitanje o tome je li još uvijek umirovljen, "War" je najprije neko vrijeme samo šutio, da bi na koncu pokazao natpis na svojoj majici, a na kojem je pisalo: "Mirovina je za pi**e".

- Ja ni u jednom trenutku nisam objavio svoju mirovinu, želim revanš s Wilderom - naglasio je Chisora.

Na sljedeće novinarsko pitanje o tome želi li se možda (ponovno) boriti i s Dillianom Whyteom (od kojeg je dva puta izgubio; 2016. i 2018.) te je li vidio njegove recentne prozivke, 42-godišnjak je odgovorio:

- Ne želim se boriti s Dillianom Whyteom. Nitko ne želi promovirati Dilliana. Eddie Hearn to ne želi učiniti, kao što ne želi ni Frank Warren. Oni ne vide vrijednost u njemu i zato se ni ja ne želim boriti s njim, nema novca u toj borbi. Nitko ne bi platio da to gleda.

Sve u svemu, čini se da je Chisora doista odustao od ideje da objesi rukavice o klin, a što bi s obzirom na njegove godine, zdravlje i neumoljivost biologije kao takve, možda ipak bila najmudrija odluka.