"Ova knjiga posvećena je svim autsajderima, svima koji su ikada bili opčinjeni, gurnuti na margine, ušutkani, slomljeni i zakinuti. I onima koji nisu bili sposobni primiti ljubav."
Ovo je tekst koji ćete pronaći na početku autobiografije Mikea Tysona. Knjiga "Mike Tyson: Undisputed Truth" nudi vrhunski pogled na Tysonov život i obvezno je štivo za sve boksačke sladokusce, a citat s početka ovog članka savršeno opisuje legendarnog "Iron" Mikea.
Sada već davne 1966. godine, 30. lipnja, u bolnici Cumberland u Brooklynu, rođen je dječačić kojem je nadjenuto ime Michael Gerard. Prezime mu je Tyson, a bio je treće dijete Lorne Smith. U Guardianovu intervjuu koji datira iz 2009. godine, Tysonova majka opisana je kao "promiskuitetna žena koja je možda bila i prostitutka". Tysonov biološki otac je Purcell Tyson, vozač taksija s Jamajke. Međutim, tipa kojeg je Tyson dugo percipirao i poznavao kao svog "oca" bio je Jimmy Kirkpatrick, svodnik iz četvrti Grier Town u Charlotteu. Jimmy je napustio Lornu i obitelj Tyson negdje u periodu kada se Mike rodio i Lorn je preostalo da sama brine o troje djece.
Mike je prvih deset godina odrastao u Bedford-Stuyvesantu (dio/četvrt Brooklyna), a kada je imao deset godina, financijske poteškoće navele su njegovu obitelj na preseljenje u Brownsville. Ono što je zajedničko tim četvrtima jest visoka stopa kriminala, izloženost ulici i takvom načinu života od malih nogu. Nedostatak uzora i osoba koje bi izvele mlade na pravi put mnoge su mladiće iz te četvrti "pretvarali" u kriminalce već u maloljetnoj dobi. Neki od njih ne bi ni dočekali punoljetnost, pojedini bi završavali u maloljetničkim zatvorima/domovima, a tek rijetki bi uspjeli pronaći izlaz iz tog "pakla" i napraviti nešto konkretno od svog života.
Jedan od tih "sretnika" bio je Mike Tyson. Iako se dugo bavio sitnim kriminalom, tučnjavama, provalama itd. te je učestalo upadao u probleme, Tysonu su se stvari ipak posložile tako da se izdigne iz te četvrti i takvog načina života te postane jedan od najstrašnijih tipova koji su kročili ovim planetom.
No, nije Mike oduvijek bio neustrašiv, zastrašujuć, ubitačan itd. U svojoj autobiografiji opisuje kako je kao sedmogodišnjak bio zlostavljan od strane svojih vršnjaka, a raznorazne traume doživljavao je i u svom domu.
"To je način života koji me pratio kroz odrastanje. Ljudi koji se navodno vole zapravo razbijaju glave jedni drugima i krvare kao psi. Vole se, ali spremni su izbosti jedno drugo. Bio sam nasmrt preplašen u svojoj obiteljskoj kući", prepričavao je Tyson, ističući kako je nerijetko viđao svoju majku kako se fizički obračunava s muškarcem Eddiejem Gillisonom s kojim je tada bila u ljubavnoj vezi.
"Eddie i moja majka tukli bi se oko bilo čega. Zbog drugih muškaraca i žena, novca, kontrole. Moja majka ponekad bi pozvala prijateljice, sve bi se ponapijale i majka bi se onesvijestila pod utjecajem alkohola. Eddie bi se tada seksao s njezinim prijateljicama i onda bi se potukli."
Tyson je u autobiografiji išao u detalje, opisivao je kako je Eddie jedanput udarcem izbio njegovoj majci zlatni zub, da bi mu ona uzvratila tako što je izlila kipuću vodu na njega. Zaista nevjerojatne stvari kojima je Mike svjedočio još kao maleno dijete.
Otvoreno je Mike priznao u autobiografiji da se bojao vršnjaka koji su ga zlostavljali, nije se opirao kada bi mu uzimali novac i nerijetko bi jednostavno pobjegao nakon što ga udare. Opirao se jedino kada bi mu pokušali preoteti hranu koju je nosio za užinu.
"Još uvijek se osjećam kao kukavica kada se sjetim tog zlostavljanja. Trebao sam prebiti te tipove, ali bio sam tako preplašen jer su bili drski i neustrašivi", pojasnio je Mike, koji je zbog svojeg tog zlostavljanja odlučio prestati ići u školu još kao sedmogodišnjak.
Ljubav prema golubovima aktivirala je Mikeovu ljubav prema "šaketanju"
Nekoliko godina kasnije Tyson se "zaljubio" u golubove i uzgoj istih. Novac koji bi prikupio provalama i krađama koristio bi ulažući u golubove, a upravo ljubav prema golubovima Tysona je upoznala s fizičkom snagom koju posjeduje i sposobnošću da porazi drugog čovjeka u tučnjavi. Dječak imena Gary jednog dana oteo je tada 11-godišnjem Tysonu jednog od njegovih golubova i pred Mikeom je otkinuo glavu ptici te malenog Mikea pogodio tom istom otkinutom glavom. Tyson se tada bojao fizičkih sukoba, ali bilo mu je dosta zlostavljanja. Garyja je nokautirao i ekspresno si je priskrbio status "fajtera" u svojoj četvrti.
Iz tučnjave u tučnjavu Tyson je spoznavao koliko je nadaren za takve stvari, a s vremenom je dolazilo samopouzdanje i neustrašivost. No, sposobnost ulične tučnjave nije dostatna za izdignuti se izvan okvira kriminala i siromašne četvrti. Netko je trebao izbrusiti taj talent.
Mike je prema vlastitim navodima odradio oko 150 uličnih tučnjava, a do 13. godine života bio je priveden čak 38 puta. Takvo ponašanje dovelo ga je do ustanove za maloljetne prijestupnike. Božja providnost spojila je tada još maloljetnog Mikea i Bobbyja Stewarta. Bobby je radio u toj ustanovi kao savjetnik, ali bio je i bivši boksač te je imao dobro oko za prepoznati talent. Gledajući Tysona na "bench pressu", Stewart je primijetio kako Mike posjeduje i zavidne fizikalije, a upravo on upoznao je Mikea s Cusom D‘Amatom.
Cus je bio prekaljeni boksački trener koji je, između ostalih, trenirao Floyda Pattersona i Josea Torresa, nekadašnje svjetske prvake. No, nakon što su Patterson i Torres okončali svoje karijere, Cusova trenerska karijera krenula je silaznom putanjom i činilo se da Cus polako nestaje s velike boksačke scene.
Međutim, Tyson je unio novi dašak života u Cusovu trenersku karijeru, a Cus je bio krucijalna figura za spas Mikea Tysona. Ruka spasa za problematičnog dječaka koji je tonuo sve dublje i dublje. Iskusni D‘Amato odmah je prepoznao talent i vjerovao je kako u rukama ima momka koji može postati svjetski prvak u teškoj kategoriji.
Tysonova majka preminula je kada je Mike imao 16 godina, a Cus ga je uzeo pod svoje. Pružio mu je dom, ali zahtijevao je maksimalnu posvećenost boksu. Polako je i sam Mike spoznavao kako mu je to možda jedina prilika da napravi nešto smisleno od svog života. Marljivo je trenirao svakog dana, a u slobodno vrijeme gledao je snimke boksačkih mečeva i zajedno s Cusom izučavao je plemenitu vještinu.
Dječak bez životne perspektive izrastao je u najboljeg boksača na svijetu
Prije nego što se otisnuo u profesionalce, Tyson je već kao amater imao itekako zapažene rezultate. Dvaput se kitio zlatom na juniorskim Olimpijskim igrama. Veliko razočaranje Mike je pak doživio kada je izgubio od Henryja Tillmana u američkim kvalifikacijama za nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Dvaput je Tillman zapravo pobjeđivao Tysona, a Mike i njegov tim bili su uvjereni da su pokradeni jer nisu preferirali Tysonovu osobnost i ono što utjelovljuje. Tillman je na koncu osvojio zlato na OI u Los Angelesu, a razočarani Tyson fokus je prebacio na profesionalni boks.
Kao da nije bila dovoljna ljutnja temeljena na teškom odrastanju koja ga je pogonila, Tyson je ušao u profesionalni boks progonjen bijesom zbog počinjene "nepravde" u amaterskom boksu. Debitirao je 6. ožujka (treći mjesec) 1985. godine i već u prvoj rundi nokautirao je Henryja Mercedesa.
Bio je to početak jednog velikog niza. Tyson je nizao pobjedu za pobjedom, a nakon prvih 19 mečeva na svom kontu imao je jednako toliko pobjeda, svih 19 prekidom. Tek u 20. meču Tysonov meč došao je do sudačke odluke, ali jednoglasnom odlukom sudaca Mike je porazio Jamesa Tillisa, prvog boksača koji je dogurao do sudačke odluke protiv Mikea Tysona.
Isto je pošlo za rukom i Mitchu Greenu u sljedećem meču, ali Tyson se nakon toga vratio nokautima. Nanizao je još šest pobjeda nokautom, a sa "scoreom" 27-0 ušao je u meč za svjetsku titulu. Dvadeset godina i 145 dana bio je star Mike u trenucima kada je nokautirao Trevora Berbicka već u drugoj rundi te se okitio WBC-ovom titulom svjetskog prvaka.
Mike je postao najmlađi svjetski prvak u povijesti teške kategorije, a rekord i danas stoji. Skinuo je Mike rekord Floyda Pattersona, boksača kojeg je također vodio Cus D‘Amato. Nažalost, Cus nije dočekao trenutak u kojem Tyson preuzima svjetsku titulu. Preminuo je godinu dana ranije.
Mike Tyson uživao je status svjetske megazvijezde u tim trenucima. Bio je na glasu kao jedan od najstrašnijih tipova na svijetu, nizao je pobjede nokautima, a sama njegova pojava bila je zastrašujuća. Tyson je nerijetko odavao dojam tipa koji teško kontrolira svoj bijes, a protivnicima bi upućivao riječi zbog kojih se danas kaje i otvoreno priznaje da se srami samog sebe zbog svega što je izrekao pojedinim suparnicima i, kako sam kaže, "dehumanizirao" ih je svojim ponašanjem.
Neke od najimpresivnijih Tysonovih pobjeda svakako su one u mečevima protiv Larryja Holmesa, Michaela Spinksa, Franka Brune, ali i starog rivala Henryja Tillmana. Tyson je Tillmana nokautirao u prvoj rundi dvoboja koji su odradili 1990. godine.
Velikog šampiona Holmesa nokautirao je u četvrtoj rundi, a dotad neporaženog Spinksa ugasio je već u prvoj rundi. Iako je Spinks bio neporaženi svjetski prvak (31-0) i imao je dvije pobjede nad Larryjem Holmesom, bio je potpuno preplašen uoči meča s Tysonom. Boksački trener Emanuel Steward doputovao je u Atlantic City kako bi pogledao taj meč, a Spinksa je posjetio u svlačionici prije meča.
"Nisu ga mogli nagovoriti da izađe iz svlačionice, bio je tako preplašen. Potpuno se unervozio i ‘zaledio‘ uoči meča", rekao je Steward u jednom od intervjua.
Spinksov menadžer pokušao je "izbaciti iz takta" Mikea Tysona odlaskom u njegovu svlačionicu, ali samo je pogoršao stvar. Butch Lewis dodatno je razbjesnio Tysona koji je pred njim govorio svom treneru Kevinu Rooneyju kako će ozbiljno ozlijediti Spinksa. Spinks je ubrzo saznao čemu je njegov menadžer svjedočio, a do Spinksa je doprla i informacija kako je Tyson navodno šakom probio zub i stvorio veliku rupu iščekujući meč. Sve to dodatno je preplašilo ionako već uplašenog Spinksa koji je odradio najgori meč u karijeri, nokautiran je u prvoj rundi i nikada više nije boksao. Tyson mu je "uzeo dušu".
Šokantan poraz, odlazak u zatvor i sunovrat boksačke karijere
Mike Tyson prvi poraz u karijeri pretrpio je 1990. godine na priredbi u Tokiju. Buster Douglas nokautirao je Mikea u desetoj rundi borbe i dan-danas radi se o jednom od najšokantnijih ishoda u povijesti boksa. Tyson je do tada djelovao nepobjedivo, ali nokautirao ga je veliki autsajder i svijetu pokazao kako je i Mike samo čovjek od krvi i mesa.
Nije taj poraz pretjerano poljuljao Tysona. Već četiri mjeseca kasnije upisao je spomenutu pobjedu nad Tillmanom, a zatim ih je nanizao još tri. Uživao je Tyson plodove svog rada, bio je globalno poznat i jedna od najvećih sportskih zvijezda tog doba.
No, Mike se nije znao nositi sa svom tom slavom i novcem koji dolazi uz to. Raskalašen život polako je uzimao danak, a Tyson je sve češće upadao i u probleme sa zakonom. 1991. godine optužen je za silovanje svoje nekadašnje partnerice Desiree Washington, a 1992. godine osuđen je na šest godina zatvora. Pušten je na uvjetnu slobodu 1995. godine, ali nikada više nije bio isti.
Duga pauza ostavila je trag na Tysonu, a pojavio se i Evander Holyfield, boksač kojeg Tyson nije mogao zastrašiti, ali ni nadboksati. Holyfield je prvo porazio Tysona tehničkim nokautom u 11. rundi, a drugi meč završio je diskvalifikacijom Mikea nakon što je Tyson odgrizao komad Holyfieldova uha.
Mikeova karijera išla je silaznom putanjom, a bilo je više nego očito kako se radi o problematičnom tipu koji ne zna kontrolirati svoj bijes i sklon je upadanju u probleme. No, nećemo previše zalaziti u sve ono loše što je Tyson tada činio. Danas mu je ipak 60. rođendan i zadržimo fokus na pozitivnim stvarima koje se vežu uz ime Mikea Tysona.
Neizbrisiv trag u svijetu boksa
"Iron" Mike jedna je od najupečatljivijih figura u povijesti boksa. Povjesničari, fanovi i analitičari vodit će rasprave o tome gdje se Tysona može svrstati na ljestvici najvećih boksača i teškaša u povijesti, ali to nije nešto o čemu ćemo sada diskutirati.
Činjenica je da je Tyson mnogima jedna od prvih asocijacija na boks i tešku kategoriju. Način na koji je boksao, nevjerojatne fizikalije, brzina, eksplozivnost i zastrašujuća udaračka moć činili su ga najboljim i najatraktivnijim teškašem na svijetu. Uz to ga je krasio i specifičan karakter kojim je privlačio probleme, ali i ogromnu pažnju svjetske javnosti.
Mnogi su se zaljubili u ovaj sport upravo zbog Tysona i onoga što je prezentirao u svojim nastupima unutar ringa. Tyson ima posebno mjesto u srcima ogromnog broja boksačkih fanova, a posebno mjesto ima i u povijesnim knjigama ovog sporta.
Mike, sretan ti 60. rođendan!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....