NA DANAŠNJI DAN: Prije točno 40 godina legendarni Marvelous upisao je posljednju pobjedu u karijeri

Pitate li (‘casual‘) boksačkog fana da se prisjeti 70-ih i prve polovice 80-ih godina prošlog stoljeća, zasigurno će vam prvo govoriti o Muhammadu Aliju, Joeu Frazieru, Georgeu Foremanu, Kenu Nortonu i Larryju Holmesu. Neki će proširiti sjećanja i na Earnieja Shaversa, Rona Lylea, Jerryja Quarryja itd., a na kraju krajeva, ipak je to "zlatna era" teške kategorije.

No, tijekom 70-ih, a posebno 80-ih, imala je i srednja kategorija (-73 kg) velikane koji su ostali u srcima gotovo svih fanova koji su tad aktivno pratili boks, ali danas ćemo se fokusirati na jednog od njih. Možda već pretpostavljate, radi se o Marvinu "Marvelousu" Hagleru.

Marvelous (Veličanstven, čudesan), naveli smo kao nadimak, ali moramo se ispraviti. Taj epitet s vremenom je izrastao iz nadimka u dio Haglerovog imena. Frustriran činjenicom da novinari i komentatori odbijaju koristiti taj nadimak, Hagler je taj epitet službeno dodao u svoje ime, točnije, preimenovao se u Marvelous Marvin Hagler.

Gledajući iz današnje perspektive, pridjev "veličanstven/čudesan" savršeno mu pristaje. Hagler je bio zaistan poseban boksač, a mnogi opisujući njegov stil govore da se radilo o "boxer-puncher" boksaču. Ukratko rečeno, Hagler je bio kombinacija tehnički profinjenog boksača, ali i nokautera koji je jednim udarcem mogao završavati mečeve. Ta svestranost činila ga je posebnim, a uz sjajnu tehniku i udaračku snagu, Haglera je pratila uvijek vrhunska kondicijska sprema te granitna brada i fantastičan rad nogu.

Tako kompletni boksači ne pojavljuju se često, a Haglerovi rezultati plod su svih tih vrhunskih predispozicija. Ukupno 67 mečeva odradio je Marvelous, upisao je čak 62 pobjede, samo tri poraza i dva neriješena ishoda. Nikada u karijeri nije nokautiran, što je zaista impresivan podatak na tu brojku mečeva, ali zato je 52 puta nokautirao svoje suparnike. Od 1980. do 1987. godine držao je titulu svjetskog prvaka u srednjoj kategorijji, a obranio je pojas čak 12 puta zaredom, od čega 11 puta nokautom. Boxing Illustrated proglasio ga je boksačem desetljeća (1980-1989), a Hagler je posve zasluženo dio boksačke Kuće slavnih.

Točno 40 godina od posljednje pobjede

No, zašto baš danas spominjemo Haglera? Zato što je na današnji dan prije točno 40 godina Hagler upisao svoju posljednju pobjedu u karijeri, ujedno i posljednju pobjedu nokautom. Mjesto radnje je Caesars Palace u Paradiseu (Las Vegas), poprište brojnih kultnih boksačkih mečeva, a u glavnim ulogama bili su junak ove priče - Marvelous Marvin Hagler te zastrašujući John Mugabi, boksač iz Ruande koji je nosio nadimak "Beast" (‘Zvijer‘). Hladan, neustrašiv pogled, brutalne fizičke predispozicije i ubojita udaračka snaga, činili su Mugabija jednim od najuzbudljivijih nadolazećih potencijala srednje kategorije.

Hagler je pak u ovaj meč ušao nakon što je 11 mjeseci ranije odradio jedan od najkultnijih mečeva svoje karijere. Radi se o borbi protiv Thomasa Hearnsa održanoj također u Caesars Palaceu. Meč je potrajao manje od tri runde, a mnogi boksački fanovi i analitičari reći će vam kako su to najbolje tri runde u povijesti boksa, posebno ona prva. Hagler je u tom meču slavio prekidom u trećoj rundi, a radi se o meču kojem se svaki boksački sladokusac rado vraća i nebrojeno puta je pogledao taj spektakl.

Vrijedi spomenuti kako je Hagler deset godina bio neporažen u trenutku kada je ulazio u ring s gore spomenutim Mugabijem. Marvelous je tada bio i aktualni IBF-ov, WBC-ov i WBA-ov svjetski prvak u srednjoj kategoriji, a iako godinama nije bio naročito star i nije još napunio ni 32 godine, iza sebe je imao podosta "kilometraže", posebno nakon tog meča s Hearnsom.

John Mugabi s druge strane tek je uhvatio zalet. Odradio je 25 mečeva, upisao je jednako toliko pobjeda, a nitko od njegovih protivnika nije dočekao sudačku odluku. Tek su Darwin Brewster, Steve Williams i James Green dogurali dalje od pete runde s Mugabijem, ali sva trojica su nokautirana prije nego su dočekali odluku sudaca. Brewster je posustao u šestoj rundi, Williams također u šestoj, a Green je hrabro gurao sve do posljednje desete runde, ali ipak je morao potpisati kapitulaciju.

Svi su tada htjeli vidjeti Mugabija kako će se nositi s nekima od najvećih "srednjaša" tog doba. Iako je u ringu izgledao zastrašujuće i "gasio je" sve redom, protivnici su bili daleko od same svjetske elite. Hagler se dakako uklapao u tu kategoriju elitnih boksača i mogao je ponuditi tražene odgovore na pitanja koja su se postavljala uz ime Johna Mugabija. No, iako je Hagler i dalje suvereno vladao, polako se nazirala silazna putanja, a tome u prilog išlo je i nešto što se dogodilo na sparingu samo nekoliko dana prije meča.

Naime, George Kimball u knjizi "Four Kings" otkrio je kako je Hagler na posljednjem sparingu tijekom trening kampa (četiri dana prije meča) poslan u nokdaun od strane Bobbyja Pattersona, a iako nije bio pretjerano uzdrman, Hagleru su se takve stvari rijetko događale i bila je to svojevrsna naznaka kako to nije onaj stari Hagler.

Mugabi je s druge strane hvatao vrhunac svoje karijere, bio je u sjajnom nokauterskom nizu, a mogao se pohvaliti i olimpijskim srebrom koje je 1980. godine osvojio na Igrama u Moskvi. Unatoč svemu, "Zvijer" iz Ugande očekivano je ušla u meč kao autsajder, a Hagler se osjećao poprilično ugodno i opušteno te je meč otvorio boksajući iz klasičnog garda.

Odmak od njegovog prirodnog kontragarda nije se pokazao kao dobra ideja. Mugabi je glatko uzeo prvu rundu i već u drugoj rundi Hagler se vratio svom kontragardu. Odmah je Hagler počeo bolje izgledati, povezao je znatno više udaraca, ali Mugabi je bio itekako ravnopravan. Boksač nad kojim su ipak bili upitnici zbog kvalitete ranijih suparnika, pokazivao je kako može boksati s jednim Marvelousom Marvinom Haglerom. Neki će reći kako je boksao s blijedom verzijom Haglera, ali ne treba umanjivati ono što je Mugabi prezentirao te večeri.

Kako je meč odmicao, Hagler je sve više preuzimao konce u svoje ruke, ali primao je i znatno više štete nego je navikao. Refleksi i brzina nisu bili na nekadašnjoj razini, a manje od godinu dana nakon rata s Hearnsom, Hagler je prolazio kroz još jedan rat u ringu. Posebno upečatljiva bila je šesta runda, runda u kojoj je Hagler vjerovao da je slomio Mugabija, ali "Zvijer" iz Ugande se pojavila i u sedmoj rundi, još uvijek gladna i željna pobjede.

Ono što je Haglera "spasilo" jest njegova ranije "opjevana" vrhunska kondicijska sprema. Mugabi je sve teže mogao pratiti beskompromisni tempo, nije bio naviknut na takve mečeve jer uglavnom ih je završavao vrlo rano, dok je Hagler imao samo "još jedan dan u uredu", unatoč svim poteškoćama koje mu je zadao Mugabi.

Kako se meč približavao kraju, Mugabi je sve teže parirao, ali i dalje je uspijevao pogoditi pokoji dobar udarac te je gotovo u potpunosti zatvorio desno oko Marvina Haglera. Marvelous s druge strane bio je neumoran, a u 11. rundi konačno je naveo Mugabija na odustajanje. Dvije desnice, ljevica, zatim ponovno dvije desnice, kombinacija koja je poslala Mugabija u nokdaun. Iscrpljeni Mugabi nije se uspio vratiti na noge, dojam je da nije ni pokušavao i Hagler je došao do 62. pobjede u karijeri. Hagler je i dalje pokazao kako je "kralj", a sama činjenica da je u 66. meču karijere pretrpio udarce nokautera poput Mugabija i na koncu došao do pobjede, govori vam o tome kakav je Hagler bio fajter i šampion. Međutim, onima koji su pomno pratili zbivanja u ringu, bilo je više nego jasno kako se karijeri polako bliži kraj, a Hagler je bio znatno ranjiviji nego na vrhuncu svoje karijere. Priliku je "nanjušio" jedan drugi boksački velikan.

"Mogu pobijediti Marvina Haglera!"

Borbi je uživo svjedočio Sugar Ray Leonard, a kako navodi Boxing Scene u članku koji su posvetili godišnjici ovog meča, Leonard je nakon meča bio u društvu Whoopi Goldberg i tada mlade glumačke nade, Jamieja Foxxa. Dok su zajedno ispijali tko zna koju čašu vina, Leonard je odlučio nazvati svog menadžera Mikea Trainera i zatražio ga je da mu ugovori meč protiv Haglera. Leonardov bliski prijatelj Ollie Dunlap u jednom od intervjua prepričao je što se tada događalo.

- Recite Mikeu da se želim boriti s Haglerom. - rekao je Leonard svom menadžeru, a Whoopi i Fox su se nasmijali:

- Da, da, Ray. Kako da ne.

Međutim, Leonard je i u avionu na putu kući uporno pričao o tome kako može poraziti Haglera, a na koncu je i stao iza svojih riječi. Hagler i Leonard našli su se na suprotnim stranama ringa 13 mjeseci kasnije, a Leonard je slavio podijeljenom sudačkom odlukom. Bio je to posljednji Haglerov meč u karijeri, a poraz u posljednjem nastupu nimalo ne umanjuje ovu veličanstvenu boksačku karijeru.