Jedan veliki MMA borac sinoć ili rano jutros okačio je rukavice o klin. Pred 14 tisuća ljudi u Canada Life Centreu (Winnipeg), Gilbert Burns svukao je rukavice, održao je dirljiv oproštajni govor, položio je rukavice na sredinu kaveza, a potom je utjehu potražio u zagrljaju svoje obitelji te je napustio kavez uz gromoglasnu podršku kanadskih navijača.
- Tako naporno sam radio za ovaj meč. Znao sam da će se moj protivnik boriti na domaćem terenu i da će doći u najboljem izdanju. Stoga sam odradio vrhunski trening-kamp, maksimalno sam se posvetio, ali nisam to uspio pokazati u kavezu. Čestitke Mikeu Malottu na pobjedi.
- Mislim da je to to. Imao sam sjajnu karijeru, pružao sam čvrste mečeve i imao sam veliku želju za pobjedom. Mislim da je to to. Borio sam se s najboljima na svijetu, prvorangiranim na "P4P" ljestvici, s mnoštvom bivših prvaka, nikada nisam odbio borbu. Ovo je kraj - govorio je Burns, pokušavajući pronaći adekvatan način za okončati svoj oproštajni govor, a onda je u kavezu ugledao svoju suprugu i trojicu sinova, među kojima je bio i maleni Gabriel, beba rođena prije nešto manje od godinu dana.
Burns se "bacio" u zagrljaj svoje supruge i djece, briznuo je u plač i bio je to idealan trenutak da se obznani kraj njegova govora te da publika u Winnipegu još jedanput iskaže podršku ovom velikom brazilskom veteranu. Što je prethodilo završetku karijere i oproštajnom govoru?
Burns se borio u glavnoj borbi večeri na UFC Fight Night 273 eventu. U meč je ušao nakon četiri uzastopna poraza, ali ti porazi dolazili su u mečevima protiv tipova koji pripadaju samom vrhu velter-kategorije. Burns se nadao prekinuti gubitnički niz protiv nerangiranog, ali itekako perspektivnog Kanađanina Mikea Malotta. Nažalost, Malott mu je pokvario planove.
O samom meču nema se puno toga za reći i filozofirati. Gilbert Burns jednostavno više nije ono što je nekoć bio. 39-godišnjeg "Durinha" napustila je njemu karakteristična eksplozivnost i čvrstina. Osjeti se kako su godine, ali i "kilometraža", uzele danak. Burns izgleda potrošeno, usporeno i pomalo bezidejno unutar kaveza.
Malott je, s druge strane, dobro koristio prednost u visini i duljini ekstremiteta, sigurno je kontrolirao distancu i dobro je vezao boksačke kombinacije. Imao je odgovor i na Burnsovo hrvanje te je obranio svih sedam pokušaja rušenja. Kako je sam otkrio nakon meča, puno je radio na plasiranju aperkata, vjerovao je da će tako nokautirati Burnsa, a sjajno je aperkatom pogodio sredinom druge runde.
Bio je to trenutak kada je Malott u potpunosti počeo preuzimati inicijativu, postupno je dizao tempo, a na Burnsovu licu bilo je sve više štete. Nije šteta na licu nešto što bi obeshrabrilo Burnsa, ali izuzev povremenih "calf kickova", Burns nije imao način za ugroziti Malotta, bacao je pojedinačne udarce ručnim tehnikama i nije uspijevao preuzeti inicijativu.
Kulminacija meča dogodila se u prvoj polovini treće runde. Malott je lijevim krošeom poslao Burnsa u nokdaun, krenuo je po finiš, ali Burns se uspio vratiti na noge. Međutim, već nekoliko sekundi kasnije Malott pogađa desnicom, ponovno šalje Burnsa u donji položaj, Gilbertov govor tijela nije bio dobar i nakon nekoliko popratnih udaraca Herb Dean opravdano je prekinuo meč.
Peti uzastopni poraz i drugi prekidom bili su više nego dobar dokaz da je Burnsu vrijeme da kaže konačno "zbogom" ovom sportu, a Mike Malott je pak slavio vjerojatno najveću pobjedu u dosadašnjoj karijeri. 34-godišnjem Kanađaninu ovo je četvrta uzastopna pobjeda, od sljedećeg tjedna bit će rangiran među 15 najboljih u velter-kategoriji, a oduševljenje nije skrivao.
- Apsolutno sam oduševljen. Odajmo poštovanje jednoj od najvećih legendi ovog sporta, istinskom MMA velikanu, Gilbertu Burnsu. Mislio sam da ću posao okončati aperkatom, ali ovaj tip ima čvrstu bradu. Neću biti arogantan nakon ove pobjede, jednostavno sam ushićen! - rekao je Malott po završetku meča, iskazujući poštovanje Burnsu.
Nikada prvak, ali nepobitni velikan ovog sporta
Gilbert Burns jedan je od onih boraca koji se nikada nisu okitili UFC-ovom titulom prvaka, ali mnogi će se složiti da zaslužuje status legendarnog borca i mjesto u UFC-ovoj Kući slavnih. Sada već davne 2014. godine Gilbert je prvi put zakoračio u UFC-ov kavez. Organizacija ga je potpisala nakon što je upisao sedam pobjeda u jednako toliko MMA nastupa, a iza sebe imao je vrhunska postignuća u BJJ-u i grapplingu.
Po dolasku u organizaciju, Burns se odlučio za nastupanje u lakoj kategoriji. Ukupno deset UFC-nastupa upisao je Burns kao borac lake kategorije, ostvario je sedam pobjeda i tri poraza, ali nije uspio iskoračiti ka samom vrhu te kategorije. Pobjeđivao je borce nešto niže kvalitete, ali zapinjao bi protiv klasnih boraca kao što su, recimo, bili Dan Hooker, Michel Prazeres ili Rašid Magomedov.
Procvat Burnsove karijere započeo je u kolovozu 2019. godine. Gilbert je na "short notice" uskočio umjesto ozlijeđenog Laureana Staropolija, prihvatio je meč protiv tada neporaženog Alekseja Kunčenka, a borba je ugovorena u velter-kategoriji. Burns je pružio jako dobar nastup, neutralizirao je Kunčenkova najjača oružja i nekadašnji prvak M-1 organizacije upisao je prvi poraz u karijeri.
Samo mjesec i pol dana kasnije Burns se opet našao u kavezu. Na krilima pobjede nad Kunčenkom, Burns je bio spreman obračunati se i s uvijek opasnim Gunnarom Nelsonom te je upisao drugu uzastopnu pobjedu u velteru. Kategorija do 77 kilograma odgovarala je Burnsu, a u sljedeća dva nastupa upisao je dvije ponajveće pobjede u karijeri.
Prvo je nokautirao sunarodnjaka Demiana Maiu već u prvoj rundi, da bi dva i pol mjeseca kasnije nadjačao i Tyrona Woodleyja, nekadašnjeg prvaka UFC-ove velter-kategorije. Burns si je priskrbio napad na titulu tom pobjedom, a za pojas se borio protiv Kamarua Usmana, tada dominantnog šampiona. Mnogi pamte kako su Burns i Usman dugi niz godina bili timski kolege, čak i prijatelji, ali borba za pojas se ne odbija.
Dobro je Gilbert ušao u taj meč, čak je uspijevao i nešto ozbiljnije ugroziti Kamarua svojim eksplozivnim udaračkim kombinacijama, ali kako je meč odmicao, Usman je preuzimao inicijativu i u trećoj rundi nokautirao je Burnsa, kojem je taj poraz teško pao.
Bio je to jedini Gilbertov meč za UFC-ovu titulu, ali nije nešto što nam prvo pada na pamet kada se sjetimo Gilberta Burnsa. Ono po čemu svaki istinski fan pamti Burnsa jest meč koji je odradio u četvrtom mjesecu 2022. godine. Nasuprot "Durinha" tada se našao zastrašujući Hamzat Čimaev, tip koji je u kavezu djelovao kao nezaustavljivi stroj.
"Borz" je do tada odradio četiri UFC-nastupa, a prema službenoj statistici primio je tek jedan značajni udarac. Rhys McKee, Gerald Meerschaert i Li Jingliang gubili su, a da pritom nisu uspjeli niti jedanput pogoditi Hamzata. Mnogi su se pitali može li Burns pružiti išta više od njih, a odgovor je - itekako da može.
Burns i Čimaev ponudili su jedan od najboljih mečeva u povijesti UFC-ove velter-kategorije. Čimaev nije bio naročito voljan upuštati se u parteraške razmjene s elitnim BJJ-majstorom kakav je Burns i borba se pretežno odvijala na nogama. Gilbert je razotkrio Hamzatove rupe u igri, ukazao je svima kako je i on ipak "samo čovjek" te ga je u više navrata uzdrmao i nanosio mu veliku štetu. Nije ni Hamzat ostajao dužan, dobro se snašao u udaračkim razmjenama i na kraju je ipak slavio jednoglasnom odlukom sudaca.
Bilo je među fanovima polemike oko bodovanja, neki su smatrali da je Burns "pokraden", ali na kraju krajeva svi smo silno uživali u tom epskom meču koji savršeno ocrtava ono što je Burns bio kao borac. Beskompromisan, neustrašiv, istinski fajter, ali ipak je falilo ono nešto da bude najbolji.
Prije nego što je upao u gubitnički niz kojim je okončao karijeru, Burns je u svoj rezime pobjeda dodao još Stephena Thompsona, Jorgea Masvidala i Neila Magnyja, tri više nego zvučna imena. Da, izostao je taj pojas, nije Burns uspijevao poraziti one najbolje, ali bez obzira na to, jedna vrhunska MMA karijera vrijedna divljenja. Burnsa će se također pamtiti kao borca koji zaista nikada nije odbijao i birao mečeve, vodio je primjerom i bio je sportaš za uzor.
Neka uživa u zasluženoj mirovini, hvala mu na svemu što je pružao u UFC-ovom kavezu proteklih 12 godina.
Jedan od neatraktivnijih UFC-ovih evenata u posljednjih nekoliko godina
Za kraj, ukratko ćemo se osvrnuti na ostatak UFC-ovog eventa sinoć održanog u Kanadi. Brojni fanovi složni su kako je ovo jedan od najlošije posloženih "fight cardova" u posljednjih nekoliko mjeseci, možda čak i godina. UFC nije počastio Kanadu naročito zvučnim imenima, nedostajali su veliki mečevi i sama priredba nije privlačila posebno veliku pažnju.
Ljubimac domaće publike Charles Jourdain nastupio je u "co-main" eventu i porazio je uvijek nezgodnog Kylera Phillipsa. Do pobjede je došao jednoglasnom odlukom sudaca (29-28 x3). Jasmine Jasudavičius, također domaća predstavnica koja uvijek uživa veliku podršku kanadskih fanova, jednoglasnom odlukom (29-28 x3) porazila je vrlo dobru Karine Silvu. Jai Herbert i Gauge Young preostala su dvojica boraca koji su upisali pobjede na "main cardu". Herbert je nokautirao Mandela Nalla, a Young je podijeljenom sudačkom odlukom pobijedio iskusnog Thiaga Moisesa.
Kompletne rezultate pogledajte na "screenshotu" ispod ovog teksta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....