Ludnica u Miamiju! Ozlijeđeni Ulberg se vratio iz ponora, nokautirao Prochazku i osvojio pojas!

Na UFC 327 priredbi konačno je stigao odgovor na pitanje tko će zavladati poluteškom kategorijom nakon odlaska Alexa Pereire prema teškaškim vodama, a odgovor glasi - Carlos Ulberg. Novozelanđanin je u glavnoj borbi večeri na brutalan način zaustavio Jirija Prochazku i tako osvojio upražnjeni pojas UFC-ova prvaka u poluteškoj kategoriji, upisavši pritom desetu uzastopnu pobjedu i najveći trijumf svoje dosadašnje karijere.

U meč se ušlo s puno više reflektora usmjerenih prema Prochazki. Bivši prvak, čovjek koji je već godinama sinonim za kaos, nepredvidivost i sirovu borilačku energiju, imao je priliku postati dvostruki UFC-ov prvak. Češki samuraj u kavez je donio omjer 32-5-1 i čak 28 pobjeda nokautom, uz reputaciju jednog od najuzbudljivijih boraca koje je borilački sport iznjedrio u posljednjih desetak godina. Nekadašnji Rizinov prvak pojas UFC-ove poluteške divizije osvojio je u antologijskom ratu protiv Glovera Teixeire na UFC-u 275, no nakon toga dva je puta zastao na posljednjoj stepenici, oba puta protiv Alexa Pereire, Teixeirina učenika i čovjeka koji mu se pokazao kao nepremostiva prepreka.

Dok je Prochazka lovio povratak na tron, Ulberg je u meč ušao kao možda i najpodcjenjeniji čovjek cijelog vrha kategorije. Nakon poraza u UFC debiju strpljivo je slagao pobjedu na pobjedu, brusio igru i sve tiše, ali sve uvjerljivije, krčio put prema vrhu. Uoči UFC-a 327 stajao je na devet uzastopnih pobjeda, a u tom nizu padała su i ozbiljna imena poput Dominicka Reyesa, Jana Blachowicza i Volkana Oezdemira. Puno je bilo onih koji dugo nisu vjerovali da će dogurati do ovakve prilike, ali Ulberg je iz nastupa u nastup demantirao svaku sumnju.

Sam meč isprva je ponudio upravo ono što se i očekivalo, napetost, oprez i osjećaj da bi jedan pravi trenutak mogao sve prelomiti. Ulberg je od početka radio nogama, tražio vanjski low kick i pokušavao zadržati Prochazku u okvirima koji mu odgovaraju. Češki borac, s druge strane, pokušavao je ulascima i kratkim naletima nametnuti svoj ritam. U jednom trenutku činilo se da bi se borba mogla potpuno okrenuti protiv Ulberga. Njegova noga izgledala je ozbiljno kompromitirano, gotovo kao da je koljeno popustilo, a Prochazka je počeo testirati taj segment i tražiti prostor da ga dodatno načne. Ulberg je šepao, teško se oslanjao na nogu i dojam je bio da se meč opasno kliže iz njegovih ruku.

A onda je stigao trenutak koji je sve preokrenuo. Ulberg je pogodio lijevi kroše iz kontre, čisto, precizno i razorno. Prochazka je istog časa bio ozbiljno uzdrman, a Novozelanđanin nije propustio priliku. Krenuo je naprijed, zasuo ga novim udarcima i završio posao prije nego što je Čehu ostao ikakav prostor za oporavak. Bio je to nagli, brutalan i savršeno tempiran kraj jedne borbe koja je samo nekoliko sekundi ranije izgledala kao da bi mogla otići u sasvim drugom smjeru.

Dodatnu težinu cijeloj priči dalo je ono što je Ulberg rekao odmah nakon pobjede. Otkrio je kako je tijekom borbe ozlijedio koljeno, ali da ni u jednom trenutku nije prestao vjerovati da mu je dovoljan samo jedan pravi udarac.

– Raznio sam koljeno. Ali nikada, baš nikada nisam sebe otpisao. Znao sam da mi treba samo jedan udarac i na kraju sam ga pronašao. Znao sam da je Jiri oklijevao pri ulasku, a čim sam pogodio lijevom rukom, bilo je gotovo. Sada moram riješiti to koljeno, ali mi smo prvaci.

Potom je poslao i poruku koja je u sebi nosila sve ono što pobjednici vole ostaviti nakon velikih večeri.

– U tome je stvar, doći do tih trenutaka i pronaći ih. Mi smo pronašli taj jedan smrtonosni udarac. Rekao je da će me loviti, ali ne možeš loviti ono što ne možeš ubiti.

Tako je poluteška kategorija ponovno dobila svog vladara. Možda će netko reći da je riječ o pojasu koji je ostao iza Pereire, ali nakon ovakve pobjede Carlosu Ulbergu malo tko će moći osporiti legitimitet. Preživio je tešku situaciju, borio se ozlijeđen i onda jednim udarcem srušio čovjeka koji je godinama živio na rubu kaosa i u njemu se najbolje snalazio. To je šampionska pobjeda u punom smislu te riječi.