‘Mora opet biti gladan ako ne želi biti kanta za napucavanje. Ja ga sto posto podržavam‘

Robert Whittaker vrlo dobro zna tko je Israel Adesanya, ali možda još bolje razumije što se događa s borcem kada jednom osvoji sve što je mogao osvojiti. Dvojicu ponajboljih srednjaša svoje generacije zauvijek će povezivati njihovo rivalstvo, ali i činjenica da su godinama predstavljali sam vrh borilačke scene u Oceaniji. Whittaker je 2019. godine na UFC 243 priredbi u meču za ujedinjenje naslova praktički predao baklju Adesanyi, koji ga je tada nokautirao i definitivno se ustoličio kao novo lice divizije. Tri godine kasnije ponovno su dijelili kavez, ovoga puta na UFC-u 271, a Adesanya je i u revanšu pronašao put do pobjede, doduše znatno tješnjom i kompetitivnijom odlukom sudaca.

Danas je slika bitno drukčija. Dok se Whittaker sprema za prelazak u polutešku kategoriju, Adesanya prolazi kroz najteže rezultatsko razdoblje karijere. Poraz od Joea Pyfera na UFC Seattle priredbi bio mu je četvrti uzastopni, a upravo je taj meč naveo mnoge da se zapitaju što se zapravo događa s nekadašnjim vladarom srednje kategorije. Whittaker na to ne gleda kroz prizmu senzacionalizma, nego kroz vrlo konkretnu borilačku logiku.

Prema njegovu viđenju, problem nije bio samo u ishodu, nego u trenutku u kojem je Adesanya prestao biti onaj precizni, hladni i distancirani čitač borbe po kojem je godinama bio poseban.

– Kao i svi drugi, isprva sam bio zbunjen, jer je "Izzy" izgledao tako dobro. Stvarno dobro. Ali mislim da ga je jedan od udaraca u toj završnoj sekvenci pogodio dovoljno ozbiljno da je praktički prebacio na autopilot. Odveo je borbu u distancu i kaos koji Pyferu savršeno odgovaraju. Mislim da ga je upravo taj udarac gurnuo u zonu u kojoj više nije radio ona najtočnija čitanja. A on je puno bolji kada drži distancu, rekao je "The Reaper" za Fox.

Iz te se procjene lako iščitava i Whittakerovo poštovanje prema Adesanyinu pravom borilačkom identitetu. Ne govori o čovjeku koji je zaboravio kako se bori, nego o borcu koji je u ključnom trenutku izgubio kontrolu nad prostorom koji mu inače najbolje pripada. No još je zanimljiviji bio onaj dio u kojem je Whittaker pokušao objasniti što Adesanyi možda najviše nedostaje u ovoj fazi karijere.

– Mislim da mora ponovno pronaći glad. Lako je to reći, ali možda mu je sada jednostavno previše ugodno. Ima novac, popeo se na vrh planine, napravio je sve, označio svaku kućicu. Što mu je uopće još ostalo za postići? Mora to pronaći. Mora pronaći taj pogon da nastavi raditi ovo što radi, da ponovno zapali tu vatru, tu glad i tu ljubav prema igri.

U toj rečenici leži možda i najvažnija dijagnoza cijele priče. Najveći problem vrhunskih boraca često ne nastaje kada nemaju dovoljno kvalitete, nego kada više nemaju dovoljno unutarnjeg razloga da svakodnevno prolaze kroz ono što ih je do vrha i dovelo. Adesanya je već dvaput bio UFC prvak u srednjoj kategoriji, godinama je stajao pri samom vrhu "pound-for-pound" ljestvica i izvana gledano više doista nema puno toga što mora dokazivati. Upravo zato Whittaker smatra da se odgovor ne krije nužno u taktici ili tehnici, nego u motivaciji.

Unatoč svemu, ne zvuči kao čovjek koji otpisuje bivšeg suparnika. Naprotiv.

– Ako želi nastaviti dalje, ja sam sto posto uz njega. Volim raditi s njim i volio bih vidjeti da se njegov put nastavi. Volio bih ga ponovno vidjeti gore.

Zanimljivo je i to da su dvojica nekadašnjih rivala u međuvremenu izgradila radni odnos koji je prije nekoliko godina djelovao gotovo nezamislivo. Whittaker je posljednjih mjeseci sve češći gost City Kickboxinga na Novom Zelandu, gdje upravo uz Adesanyu, novog UFC-ova prvaka u poluteškoj kategoriji Carlosa Ulberga i neporaženog talenta, inače bivšeg protivnika našeg Ivana Erslana, Navaja Stirlinga brusi formu za prelazak među poluteškaše. Taj detalj sam po sebi puno govori o tome koliko su se odnosi promijenili.

– Godinu sam otvorio u CKB-u. Otišao sam na Novi Zeland i proveo neko vrijeme s Izzyjem, Carlosom, dečkima i Navajom, tim visokim tijelima, samo da se priviknem na razliku u gabaritima u odnosu na ono na što sam ranije navikao. Bilo je odlično. Sjajno su me prihvatili i iskreno jedva čekam vratiti se. Trenutačno imamo stvarno dobar radni odnos.

Dok Whittaker još čeka potvrdu protivnika za debi u poluteškoj kategoriji, a pritom je već odbacio glasine o mogućem meču s Magomedom Ankalajevom, njegova razmišljanja o Adesanyi zvuče kao nešto više od običnog komentara bivšeg rivala. Zvuče kao procjena čovjeka koji je i sam bio na vrhu i koji vrlo dobro zna koliko je teško ponovno pronaći vatru nakon što si već osvojio gotovo sve. A upravo će to, čini se, biti ključno pitanje za sljedeće poglavlje karijere Israela Adesanye. Ne može li ponovno zavoljeti kontakt, konflikt i samu srž borbe, povratak na staru razinu ostat će samo lijepa teorija.