‘Čovjek po cijele dane radi u šumi, abnormalno je jak! Kao da ima sajle i šine, a ne ruke!‘

Mario Žgela večeras će na FNC 32 priredbi u osječkom Gradskom vrtu odraditi već osmi nastup pod okriljem Fight Nation Championshipa. Na papiru, u kavez ulazi nakon dva vezana poraza, najprije od Mirana Fabjana, a zatim i od Aleksandra Ilića, ali Žgelu nikada nije bilo mudro procjenjivati isključivo kroz posljednje rezultate. Pogotovo ne kada govorimo o borcu čiji udarci ne traže puno prostora, puno ljepote ni puno tehničke pripreme da bi nekoga uspavali.

Slavonski udarač u profesionalnoj karijeri prošao je vrlo različite borilačke adrese. Osim FNC-a, iskustvo je skupljao u danas ugašenom SBC-u, poljskim organizacijama FEN i Babilon te u Austrian FC-u. Taj put nije bio pravocrtan, niti je Žgela ikada djelovao kao borac oblikovan prema školskom priručniku moderne MMA estetike. Njegov stil ponekad izgleda grubo, neuredno i nekonvencionalno, ali upravo u toj neugodnoj nepravilnosti leži najveća opasnost.

Žgela nije tip udarača koji će vas nužno impresionirati čistim linijama kretanja, dugim kombinacijama i elegantnim prijelazima iz faze u fazu. On je drukčija vrsta problema. Borac koji udara iz neobičnih kuteva, koji često djeluje kao da ritam stvara iz vlastitog kaosa i koji protivniku ne nudi ugodan obrazac za čitanje. Kada se razmaše, borba vrlo brzo može prestati biti tehničko nadmudrivanje i postati pitanje može li druga strana preživjeti prvi pravi kontakt.

O toj njegovoj fizičkoj snazi jednom je prilikom vrlo slikovito govorio i Dražen Forgač.

– Žgela, pa što se tu ima pričati?! Radi se o abnormalnoj snazi. Čovjek radi po cijele dane u šumi, abnormalno je jak, kao da ima sajle ili šine, a ne ruke! Kada te on takne, gotovo je, rekao je Forgač.

Ta rečenica možda najbolje objašnjava zašto je Žgela i dalje opasan bez obzira na negativan niz. Porazi od Fabjana i Ilića nisu beznačajni, pogotovo jer su došli protiv velikih regionalnih imena, ali ne mijenjaju osnovnu činjenicu - riječ je o borcu kojem se ne smije dopustiti da uhvati zamah. Njegova opasnost ne živi u savršenstvu izvedbe, nego u sirovoj šteti koju može proizvesti jednim udarcem.

Isto tako, bitno je čitateljima pojasniti crtu po kojoj Žgela "operira". Naime, kako sam tvrdi, njemu zapravo rezultat same borbe ne znači gotovo ništa. Čovjek je to koji, dakle, u borbu ulazi bez pritiska na leđima i kojeg samo zanima da demonstrira svoju snagu. Bez rezultatskog imperativa, nošen nekonvencionalnim "modus operandijem", Slavonac je još opasniji.

Večeras ga čeka Deni Mirnić, a Žgela u ovaj meč ulazi s jasnom potrebom da zaustavi pad i ponovno se predstavi kao ozbiljna prijetnja FNC-ove poluteške kategorije. Nije tajna da su ga posljednja dva nastupa udaljila od pozicija na kojima je želio biti, ali isto tako nije tajna da borci njegovog profila nikada nisu potpuno otpisani dok god imaju onu jednu stvar koju se ne može naučiti preko noći - prirodnu i gotovo neukrotivu snagu u rukama.