Braća u borilačkom svijetu nisu prevelika rijetkost, ali nisu ni pojava koja se tek tako uzima zdravo za gotovo. Kroz povijest su upravo takvi tandemi često nosili nešto posebno, onu dodatnu dozu unutarnjeg rivalstva, međusobnog razumijevanja i zajednički kaljenog mentaliteta koji se ne može zaraditi preko noći. Dovoljno je prisjetiti se Vitalija i Vladimira Klička, braće koja su svojevremeno zagospodarila svjetskom teškaškom scenom, ili pak Nicka i Natea Diaza, čije je ime odavno preraslo granice formalnog UFC statusa i postalo simbol one sirove, ponekad i "ulične" autentičnosti kalifornijskog Stocktona. Pogledom na regionalnu scenu, naravno na svoj vlastiti način i u svom kontekstu, sve uvjerljivije mjesto zauzimaju i braća Sičaja.

Uoči subotnjeg FNC 29 eventa u Ljubljani posjetili smo Ivana Sičaju i Tomislava Sičaju na posljednjem sparingu u dvorani ATT-a Zagreb, u zagrebačkom Španskom.

Ondje, naime, nema ni trunke glamura koji prati FNC-ove priredbe, evente koji su se tehničkim aspektom i produkcijskom dorađenošću odavno svrstali u sam vrh europske MMA scene. U dvorani nema jarkih reflektora, nema huku publike ni raskoši velike pozornice. Ondje se status ne dobiva, nego mukotrpno gradi kroz gotovo spartansku rutinu, odricanje i dane koji znaju biti jednako teški koliko, prema našim sugovornicima, monotoni. Upravo se tamo, iz dana u dan, osvajaju temelji iz kojih kasnije izraste i status prvaka. Dojam je bio vrlo jasan, ramski je dvojac itekako spreman kapitalizirati svaki sat uloženog truda.

Ulog je ogroman. Ivan "Tirke" Sičaja (8-1) ove subote u sunaslovnoj borbi večeri brani pojas FNC-ovog prvaka u perolakoj kategoriji protiv iznimno nezahvalnog i tvrdog Eduarda Kexela (12-3), borca koji po svojoj borilačkoj vokaciji ne ostavlja puno prostora za eventualne greške. S druge strane, mlađi Tomislav "Gegan" Sičaja (6-1) lovi drugu pobjedu u nizu protiv nimalo lake poljske uzdanice Arkadiusza Palkowskog (7-3), u meču koji bi mu mogao dodatno otvoriti vrata prema samom vrhu FNC-ove velter kategorije.

Promatrajući ih na treningu, pod budnim okom ATT-ove trenerske postave koju čine Luka i Vito Jelčić, Goran Borović i Stipe Todorić, stjecao se dojam da se u najboljem MMA klubu na ovim prostorima ništa ne prepušta slučaju. Nije to bila samo još jedna završna provjera forme, nego prizor dvojice boraca koji vrlo dobro znaju što nose na svojim leđima i koliko se velika subota može izgraditi upravo u ovakvim, naizgled tihim i mirnim danima.

Spartanski život

– U ovom smo režimu praktički još od Božića. Ove strunjače, ovaj miris... Kroz to prolazimo svakoga dana, najmanje dvaput dnevno, rečenica je kojom nam je mlađi Tomislav nakon sparinga možda i najbolje oslikao kako braća Sičaja doživljavaju duge i iscrpljujuće pripreme za FNC 29, priredbu koja će se ove subote održati pod svjetlima ljubljanske Arene Stožice.

Nedugo potom osvrnuo se i na izazov koji ga čeka u kavezu.

– Svi znamo što očekivati od Poljaka. Sigurno je riječ o tvrdom dečku koji ne dolazi u Ljubljanu na izlet. Koliko su mi prenijeli treneri, član je respektabilnog poljskog MMA kluba, istaknuo je Tomislav Sičaja, govoreći o 33-godišnjem Arkadiuszu Palkowskom.

- Uvijek se vodim tim da sam spremniji od svog protivnika. To puno znači za psihu borca, a ja sam siguran u to da on ne može željeti višu borbu od mene. Tako ulazim u svaki meč, to je moj forte. Ako bih morao istaknuti neke segmente koji će presuditi, rekao bih da će opća izdržljivost i borba u stojci biti na mojoj strani. Ivica Trušček je moj stalni "partner u zločinu" kada govorimo o tvrdim sparinzima. Moram spomenuti i Benjamina Ajda, koji mi zna pružiti itekako značajan otpor.

Poljak je borilačko iskustvo gradio na domaćoj sceni, u organizacijama koje su notorno poznate po tome da svojim borcima već u ranoj fazi profesionalne karijere ne nude nimalo lagane ispite. Dolazi sa sjevera Poljske, točnije iz Gdanjska, najvažnijeg lučkog uporišta te zemlje. Regionalna publika najbolje ga pamti po nastupu iz sredine 2025. godine, kada je upravo u Ljubljani, na BRAVE CF 96 priredbi, zaustavio jednog od najperspektivnijih slovenskih MMA talenata Jana Berusa.

U FNC je uplovio krajem 2025. godine, na FNC Knockout 2 eventu u Mariboru, gdje je, na iznenađenje mnogih, teško nokautiran "high kickom" Simeona Karslidisa. Ispada da je borilačka sudbina htjela kako Palkowski i treći put u karijeri dođe upravo u Sloveniju.

Tomislav je potom otkrio i kako je iz njegove perspektive izgledala pozadina ugovaranja ovog meča.

– Svi koji rade sa mnom znaju da nikada ne biram protivnike. Kad mi pošalju ugovor, prihvaćam bilo koje ime na papiru. Isprva sam mislio da će me Ante Jurić upariti s Igorom Cavalcantijem, koji se krajem 2025. godine u Varaždinu protiv prvaka pokazao u vrlo dobrom svjetlu. Potajno sam se nadao i prilici protiv prvaka velter kategorije Kamila Kraske, ali s obzirom na to da mi je po važećem ugovoru ostala još samo ova subotnja borba, bilo mi je jasno da tu priliku moram zaslužiti još jednom pobjedom. I po meni je to sasvim u redu. FNC je ozbiljno okruženje i svatko ondje mora zaraditi svoju šansu. Nitko vam ništa neće pokloniti.

Sudeći prema onome što je prikazao u posljednjem nastupu, protiv iskusnog Zorana Šolaje na FNC 26 priredbi u Podgorici, Sičaja se s punim pravom može ubrojiti među ozbiljne kandidate za napad na titulu koju trenutačno suvereno drži već spomenuti Kamil Kraska.

– Kad sada pogledam unatrag, pobjeda protiv Šolaje u Crnoj Gori bila mi je izrazito važna za daljnji razvoj karijere. Iako na papiru nema veliko MMA iskustvo, riječ je o prekaljenom liscu s nekoliko desetaka profesionalnih kickboksačkih mečeva. Protiv takvog sam čovjeka odradio tri runde bez da me ozbiljnije dotakne, a to mi osobno puno znači.

Naglasak je pritom bio na kombiniranju svih elemenata koje moderni MMA traži i nagrađuje, a Tomislav je posebno istaknuo kako mu je za osobni razvoj bilo korisnije to što je do pobjede došao u "dubokim vodama", nego da je meč završio već u ranoj fazi. Takve borbe, one koje traže strpljenje, disciplinu i prisebnost kroz svih 15 minuta, često i najviše otkrivaju o tome gdje se borac doista nalazi.

Prvak je spreman za prvu obranu titule

– Vrijeme mi je u ovom trenutku imperativ. Nisam se borio osam mjeseci, još od Arene Zagreb, FNC-a 24 i onog nokauta protiv Pawela Polityla koji je obilježio tu večer. Nalazim se u najboljim borilačkim godinama i imam osjećaj da sam iz kampa u kamp sve spremniji. Ono što mi je osobno možda i najdraže jest činjenica da iz dana u dan naučim nešto novo, a upravo me to tjera dalje. Osvojiti pojas jedna je stvar, ali obraniti ga nešto je posve drugo. Svjestan sam koliko je FNC napredovao, a s time je osjetno porasla i prosječna kvaliteta boraca. Ne treba biti osobit stručnjak da bi se vidjelo kako je konkurencija sve jača, agilnija i opasnija, istaknuo je stariji od braće Sičaja.

Ivan Sičaja raskoš svog borilačkog arsenala demonstrirao je upravo na FNC 24 priredbi u rujnu 2025. godine, kada je u revanšu s neugodnim Polityłom, u manirima kultnog “Karate Kida”, letećim koljenom doslovno ugasio prijetnju. Bio je to nokaut koji je u europskim razmjerima odjeknuo silovito, a bez ikakvog pretjerivanja može ga se svrstati i među najatraktivnije završnice koje je FNC ikada ponudio. Uostalom, taj potez je i službeno ponio nagradu za Najbolji nokaut 2025. godine u FNC-u.

Nakon takvog trijumfa, borilački kuloari vrlo su brzo počeli vrtjeti ime Ahmeda Vile (12-7-1) kao mogućeg idućeg izazivača. Riječ je o ostvarenome bosanskohercegovačkom borcu koji već godinama pripada ozbiljnom europskom ešalonu perolake kategorije. Iskustvo je skupljao pod okriljem KSW-a i Oktagona, pa je njegov dolazak u FNC djelovao kao logičan slijed karijere. Valja pritom naglasiti kako su Sičaja i Vila već dulje vrijeme u prijateljskim odnosima, no obojica su bila svjesna da bi, u slučaju povoljnog raspleta na FNC-ovoj matchmaking sceni, i njihov međusobni okršaj vrlo lako mogao prerasti iz teorije u stvarnost.

Ipak, razvoj događaja krenuo je drugim smjerom. Vila je ubrzo dogovorio meč protiv dobro poznatog Gruzijca Luke Giorgadzea (11-2) na FNC 26 priredbi, a taj je dvoboj zaključen tehničkim nokautom u drugoj rundi u korist Giorgadzea. Time je priča o eventualnom srazu sa Sičajom barem privremeno gurnuta u stranu, a ponovno se aktualizirala priča da se Gruzijca upari sa Sičajom.

– Ne znam što bih više rekao o njemu. Trebali smo se boriti u nekoliko navrata, ali s njegove bi se strane svaki put nešto ispriječilo. Ta me priča više ne zanima i ne želim trošiti fokus na takve stvari, hladno je poručio Ivan Sičaja.

Nedugo potom razgovor je prirodno skrenuo prema onome što će čitatelje najviše zanimati, a to je način na koji novopečeni FNC-ov prvak u perolakoj kategoriji doživljava izazov koji ga čeka u Ljubljani.

– Ne zanima me traženje lakšeg puta. Anti Juriću odavno je poznato da želim protivnike koji će iz mene izvući maksimum.

I doista, Eduard Kexel nije ime koje na prvu nužno izaziva senzacionalističke naslove, ali upravo se u tome i krije zamka. Riječ je o iznimno neugodnom protivniku, borcu kojeg bi ozbiljan čovjek teško mogao olako shvatiti. Nijemac kazahstanskih korijena profilirao se kao natjecatelj s vrlo jasnim borilačkim identitetom. Primarno je oslonjen na hrvanje, a još od najranijih dana često je bio prisutan i na sambo borilištima, što se itekako osjeti u njegovu pristupu. Način na koji je porazio bivšeg UFC borca Filipa "Nitra" Pejića na FNC-u 27 u Münchenu dovoljno govori o tome koliko je Nijemac potentan borac.

– Naravno da smo ga moj trenerski tim i ja detaljno analizirali. Vjerujem da će mnogi unaprijed zaključiti kako se neću moći nositi s njegovim hrvanjem, ali smatram da mi je defenzivno hrvanje na toj razini da bi se i on mogao neugodno iznenaditi. Pretpostavljam da mu borba na nogama nije jednako protočna i upravo ondje vidim svoje prilike, poručio je FNC-ov prvak.

Sičaja se potom osvrnuo i na fizički aspekt protivnika, kao i na jedan važan segment vlastitih priprema.

– Fizički gledano, ne djeluje mi toliko snažno kao Politylo, ali ta hrvačka baza itekako je vidljiva. Upravo mi je za pripremu tog segmenta jako pomogao moj timski kolega Marko Ančić. Svi znaju da je on u borilački sport ušao kroz grappling i upravo mi je ta specifična vrsta snage bila iznimno važna u ovom kampu. Antonio Čelić mi je također značajno pomogao u pripremama, posebno ako govorimo o onim kasnim rundama u kojem vam treba svjež čovjek ispred vas.

Nova se tema potom prirodno otvorila sama od sebe. Premda mu je fokus u potpunosti usmjeren na obranu pojasa u perolakoj kategoriji, Ivan Sičaja nije skrivao da ga u budućoj perspektivi itekako zanima i iskorak prema višoj diviziji.

– Naravno da me zanima prelazak u laku kategoriju, do 70 kilograma. Smatram da sam trenutačno najzreliji, i fizički i psihički, a izvan kampa imam oko 80 kilograma, tako da sam siguran da imam što ponuditi i u kategoriji iznad. Sportski gledano, novi prvak Lom-Ali Eskijev najzanimljivija mi je opcija i volio bih se jednoga dana okušati s njim u kavezu. No, nisam tip koji u glavi crta mete. Idem iz meča u meč. Dosad su me povezivali s imenima poput Antuna Račića i Ahmeda Vile, ali s njima imam prijateljski odnos, pijemo kave, treniramo zajedno... Ako se nešto mora, to shvaćam, ali naravno da mi je cilj izbjeći borbe protiv ljudi koji su mi privatno dragi.

Iz njegovih se riječi lako moglo iščitati kako ambicija postoji, ali ne ona nestrpljiva i brzopleta, nego ambicija borca koji vrlo dobro razumije vlastiti put i cijenu svakog sljedećeg koraka. Uostalom, ni dosad nije birao lakše dionice.

– Oduvijek sam težio tome da se borim protiv što kvalitetnijih imena. Kad pogledam unatrag, upravo su me ti teški izazovi na početku karijere pogurali do mjesta na kojem sam danas. Naravno da sam mogao izabrati lakši put, ali sam uvjeren da bih u tom slučaju pokleknuo pred nekim od recentnijih izazova. Brat i ja ovu priču guramo od samog početka, još od onog podruma u obiteljskoj kući u Rami. San je, naravno, pomesti konkurenciju u sportskom smislu, a možda se jednoga dana i pridružiti UFC-u. Trudim se ostati realan i uzeti u obzir sve ono što se na tom putu može ispriječiti. Ponosan sam što sam prvak FNC-a, a vjerujem i da će organizacija u skorije vrijeme zagospodariti europskim vrhom. Ne otpisujem ni mogućnost da se i meni, ako se poklope i ostale stvari, otvore još veća vrata.

Možda je ipak najsnažniji dojam ostavio onaj trenutak kada je razgovor nakratko izmaknuo iz sfere planova, izazova i kategorija, pa se vratio ondje gdje svaka ozbiljna sportska priča zapravo i počinje, a to je onoj posebnoj emociji.

– Kada gledam svoju priču, još uvijek nisam potpuno svjestan dokle sam stigao. Prije nekoliko godina razmišljao sam hoću li se uopće prijaviti na amaterski turnir, a danas sam dočekao da mi Cro Cop i Stipe Miočić zaplješću dok mi podižu FNC-ov pojas. To je zaista nadrealan osjećaj. Sjećam se vremena kada sam kao dijete ustajao u četiri ujutro samo da bih gledao Mirkove mečeve.

Za kraj smo razgovor priveli onome što ih, možda i bolje od svega ostalog, najbolje opisuje kao ljude i kao borce. Bez poza, bez potrebe za glasnim isticanjem i bez želje da pažnju traže ondje gdje je nisu zaslužili radom.

– Nas ne zanima brza slava ni galama. Svjesni smo da postoje pojedinci koji na taj način grade priču oko onoga čime se i sami bavimo i to poštujemo. Ali svatko bira svoj put. Nama se pokazalo ispravnijim ostati na onom težem, trnovitijem putu. Jednostavno volimo šutjeti i raditi na sebi. Nismo tipovi koji će prozivati druge i davati velika obećanja, ali kada pogledate borce koji u UFC-u traju 10 ili 15 godina, vrlo brzo primijetite jednu stvar. Svi oni rade na sebi u tišini i poštovanje grade na teži način, ali zato i na puno trajnijim temeljima.

Upravo su ih takav pristup, kao i način na koji se odnose prema vlastitom pozivu, doveli do mjesta na kojem se danas nalaze. Bez prečaca i bez potrebe za lajanjem braća Sičaja izgradila su svoj put na radu, disciplini i strpljenju. Upravo zato pitanje koje se prirodno nameće nije više jesu li do ovog statusa stigli zasluženo, nego gdje se zapravo nalazi njihov krajnji domet. Koliko visoko mogu otići dvojica boraca čiji su početci sazdani u podrumu obiteljske kuće i koji očito još nisu dosegnuli svoj puni plafon? Prvi obrisi odgovora na to pitanje počet će se nazirati već ove subote u Ljubljani.