Vargas skupo naplatio svoju kožu! Zdravković je u dubokim vodama završio ratobornog Argentinca

Nakon zaista neviđene diskvalifikacije Aleksandra Soldatkina u meču s Radetom Opačićem, na red je došao vrhunac FNC-ove podgoričke karavane. Miljan Zdravković (10-0) prošlog je prosinca upravo u podgoričkoj Morači odradio najzahtjevnijih 25 minuta svoje profesionalne karijere. Prekaljeni Josh Hill dvaput ga je slao na pod, ozbiljno uzdrmao i prisilio na prilagodbe kakve dotad nije morao pokazivati, no neporaženi Srbin ostao je pribran i jednoglasnom sudačkom odlukom prvi put obranio FNC-ov pojas bantam kategorije. Nepunih jedanaest mjeseci poslije, 27-godišnji prvak vratio se na isto mjesto, ali ga je s druge strane oktogona čekao potpuno drukčiji izazivač. Joaquin "Kakaroto" Vargas (10-3), 25-godišnji Argentinac iz La Plate, doputovao je na svoj europski debi s devet pobjeda prekidom, izraženim nokauterskim instinktom i borbenim mentalitetom kakav je godinama brusio na beskompromisnoj južnoameričkoj MMA sceni.

Zdravkovićev put prema regionalnom vrhu bio je znatno sustavniji. Nakon uspješnih nastupa u BRAVE CF-u i KSW-u, gdje je rušio i dotad neporažene protivnike, FNC-ov pojas osvojio je u svibnju prošle godine gušenjem Bonda Kikadzea. Uslijedila je spomenuta obrana protiv Hilla, kojom je dokazao da, osim tehničke profinjenosti i raznovrsnog udaračkog arsenala, raspolaže i mentalnom čvrstinom potrebnom za izvlačenje iz ozbiljnih rezultatskih kriza. Pet pobjeda nokautom ili tehničkim nokautom, jedna prisiljavanjem na predaju i četiri sudačkim odlukama dovoljno govore o njegovoj svestranosti. Srpski prvak nema potrebu pod svaku cijenu tražiti prekid, već strpljivo gradi prednost, dobro kontrolira distancu i zna prilagoditi pristup kada protivnik uspije poremetiti njegov ritam.

Vargas, pak, nije imao priliku graditi reputaciju pod reflektorima velikih europskih organizacija. Svih 13 profesionalnih nastupa odradio je u Južnoj Americi, a dolazak u Podgoricu za njega je predstavljao rijetku mogućnost da jednim nastupom preskoči nekoliko stepenica profesionalne hijerarhije. Takve prilike borcima s argentinske scene ne pružaju se često, osobito ne odmah u glavnoj borbi priredbe i protiv neporaženog prvaka. Premda tehnički gledano nije dosegnuo Zdravkovićevu razinu, Vargasovu izraženu srčanost, žilavost i spremnost na bespoštedne razmjene bilo bi pogrešno podcijeniti. Riječ je o borcu koji se ne libi primiti udarac kako bi uzvratio vlastitim, a čija statistika otkriva gotovo potpunu nezainteresiranost za sigurno skupljanje rundi. U deset pobjeda samo je jednom prepustio odluku sucima.

Na posljednjem sučeljavanju Argentinac je vrlo emotivno govorio o motivima i obitelji, a uoči meča poručio je da je za osvajanje pojasa spreman ostaviti sve u oktogonu. Zdravković je, s druge strane, samouvjereno najavio "pet rundi rata" i još jedno "and still". Prvak je u Moraču donio tehničku superiornost, iskustvo velikih europskih priredbi i neporaženost koju je godinama pažljivo gradio, dok je izazivač preko Atlantika stigao svjestan da mu se možda pruža najveća prilika života. Upravo je ta razlika u njihovim profesionalnim putovima, ali i načinima na koje pristupaju borbi, davala posebnu težinu večerašnjem šampionskom obračunu.

Srpski prvak otvorio je meč iz klasičnog garda, dok je Vargas iz kontragarda nastojao narušiti njegovu stabilnost neugodnim "low kickovima". Nekoliko snažnih udaraca odsjelo je na Zdravkovićevim listovima, a bilo je jasno da prvak mora pronaći odgovor prije nego što se šteta počne akumulirati tijekom potencijalnih pet rundi. Postupno je uspostavljao željeni ritam, kontrolirao distancu i preciznim direktima presijecao nalete žilavog Argentinca, kojemu je sve teže polazilo za rukom nametnuti vlastiti tempo.

Druga runda ponudila je nastavak taktičkog nadmetanja iz uvodnih pet minuta. Vargas je ustrajao na niskim udarcima nogama, dok je Zdravković, koji svoje vještine brusi u uglednom UFD Gymu, nastojao pravodobnim direktima kažnjavati njegove ulaske u distancu. Argentinac se u nekoliko navrata našao na leđima, ali njegova borbenost nije jenjavala. Momak iz La Plate očito nije prevalio Atlantik kako bi tek odradio svoju prvu europsku borbu. Svjestan da mu se prilika za osvajanje pojasa na ovakvoj pozornici možda više nikada neće pružiti, bio je spreman skupo prodati kožu i prihvatiti svaki rizik koji takav pristup nosi.

U trećoj rundi dotad odmjereno nadmetanje preraslo je u znatno otvoreniji obračun. Zdravković je sve češće pronalazio metu boksačkim kombinacijama, a nakon jedne od njih krv je potekla čak i iz Vargasova uha. No žilavi Argentinac nije pokazivao ozbiljnije znakove uzdrmanosti, odbijajući ustuknuti pred sve konkretnijim napadima prvaka. Zdravković je pritom u nekoliko navrata demonstrirao tehničku profinjenost, preciznije tempiranje udaraca i sposobnost da usred žestokih razmjena zadrži kontrolu nad vlastitim kretnjama.

Četvrta dionica donijela je promjenu borilačkog terena, a dvojica ratobornih bantamaša sve su više vremena provodila u parteru. Ondje je do izražaja došla još jedna dimenzija Zdravkovićeva arsenala. Srpski prvak pokazao je zavidnu razinu parteraške tehnike, strpljivo gradio dominantne pozicije i nastojao ograničiti Vargasove mogućnosti za bijeg. Argentinac se uporno opirao, no Zdravković je postupno stezao obruč, da bi naposljetku pronašao prostor i zaključao "arm triangle choke", odnosno "kata-gatame", dovodeći izazivača u iznimno neugodan položaj.