‘Ja pecam, ali slabo tko grize. Nisam očekivao da će mi ovako biti u UFC-u, iznimno je frustrirajuće‘

Kada je Michael “Venom” Page krajem 2023. stigao u UFC iz Bellatora, nije ga privlačila samo prilika da se konačno okuša protiv najjačih boraca na svijetu. Vjerovao je i da ulazi u organizaciju u kojoj će napokon moći nastupati češće, jer UFC gotovo svakog vikenda ima priredbu i logika nalaže da za aktivnog i zdravog borca ne bi smjelo biti previše praznog hoda.

U praksi se dogodilo upravo suprotno. Od potpisa za UFC Page se borio samo dvaput godišnje, a u jednom je trenutku čak morao preseliti u srednju kategoriju samo kako bi ostao aktivan. Nakon pobjede nad Jaredom Cannonierom prošlog kolovoza odmah je tražio novu borbu prije kraja godine, svjestan da bi ga, ako se ništa brzo ne dogodi, UFC vrlo lako mogao ostaviti na čekanju do londonske priredbe u ožujku. Upravo to se i dogodilo.

– Iskreno, plan je bio odraditi još jednu borbu u studenome ili prosincu jer sam znao da će me, ako pređemo Novu godinu, gotovo sigurno držati do londonske priredbe u ožujku. Htio sam nastupiti ranije, ali očito nisu imali protivnika ili što god je već bio problem. Na kraju nisam mogao do sada. Šteta, jer sam stvarno želio još jednu borbu, ali evo nas, spreman sam vratiti se, rekao je Page.

Njegov privremeni izlet u srednju kategoriju nije bio dugoročan plan, nego čisti oportunizam. Nakon poraza od Iana Machada Garryja prozvao je Sharu “Bulleta” Magomedova, UFC-u se ideja svidjela i borba je brzo složena. Page je iskoristio priliku, pobijedio i zatim ostao otvoren za još jedan nastup na 84 kilograma, ali samo zato što u velteru nije uspijevao dobiti nijedno ozbiljno ime.

– Oduvijek sam se želio vratiti u velter. Čak je i borba sa Sharom bila više stvar trenutka. Probao sam, prozvao ga, UFC je prihvatio i sve se složilo. U isto vrijeme stalno sam tražio borbe na 77 kilograma, ali ništa nije prolazilo. Onda sam rekao da mogu opet uskočiti u srednju kategoriju dok se velter bavi samim sobom. Pronašli su dobro ime i to je bio Jared Cannonier, što je odlična borba. Nakon toga sam im odmah rekao da se i dalje želim vratiti u velter. Tražim borbe još od kolovoza, ali ništa se nije događalo sve do sada, objasnio je.

Kada je napokon stigao poziv za UFC London, s druge strane nije ga čekao netko iz vrha poretka, nego Sam Patterson. Page je borac koji nikada nije imao naviku odbijati mečeve i odmah je prihvatio, iako mu sam “matchup” nije imao previše smisla. Patterson u UFC-u ima dobar omjer 4-1, ali nije rangiran među 15 najboljih, a dodatna neobičnost leži u tome što su njih dvojica ranije već provodili vrijeme zajedno na treninzima.

Page naglašava da prema Pattersonu nema ništa osim poštovanja, ali ne krije da mu nije jasno kako je nakon toliko mjeseci čekanja upravo to bila jedina opcija na stolu.

– Ja pecam, ali slabo tko grize. Tražio sam puno različitih protivnika i nitko nije prihvatio. Neću sada umanjivati druge i govoriti da su uplašeni, to je prelagano. Ali definitivno su oprezniji kada je riječ o borcu poput mene. Radije biraju nekoga s klasičnijim MMA stilom. To je frustrirajući dio cijele priče i vjerojatno jedan od razloga zašto ne dobivam više borbi i ne nastupam redovitije. Svaka čast Samu Pattersonu što je prihvatio. Moraš poštovati čovjeka koji je spreman uskočiti. Nema ih baš mnogo takvih, rekao je Page.

Ono što ga posebno muči jest činjenica da su, kada je tražio protivnika za londonsku priredbu, brojna velika imena u velter kategoriji još uvijek bila slobodna. Kasnije su objavljeni mečevi poput Seana Bradyja protiv Joaquina Buckleyja, Jacka Delle Maddalene protiv Carlosa Pratesa i Belala Muhammada protiv Gabriela Bonfima, ali u trenutku kada je Page pokušavao dogovoriti povratak, mnogi od tih boraca još nisu imali zakazan nastup.

– To mi je možda i najviše frustrijajuće od svega. To samo znači da me netko odbija. Gledam tko još nije ugovoren i pitam što je s ovim tipom, što je s onim, a odgovor je stalno isti: ne želi, nešto nije u redu, ozlijeđen je. Siguran sam da ima legitimnih razloga kod nekih boraca. Joaquin Buckley mi, recimo, djeluje kao tip koji bi prihvatio borbu, ne želim vjerovati da bi rekao ne. Ali svejedno je zbunjujuće. Nije stvar u tome da ja tek trebam izgraditi ime. Mislim da sam ga već izgradio i da me ljudi u ovom sportu poštuju. Ja samo želim dobre i uzbudljive borbe. Ne razumijem što se događa. Na kraju mi ostaje samo jedno, boriti se protiv onoga tko stane ispred mene, poručio je.

U cijeloj priči Page se ne žali samo na izbor protivnika, nego i na ritam karijere. S 38 godina itekako je svjestan da vrijeme više nije beskonačan saveznik. Još uvijek djeluje svježe, eksplozivno i fizički vrlo sposobno, ali zna da ne može vječno čekati po sedam ili osam mjeseci između nastupa.

– Da se pita nas, borio bih se puno češće. Dolazim iz kickboksa i tamo si praktički mogao nastupati gotovo svaki vikend. Navikao sam na puno aktivniji ritam. Naravno, godinama sam se prilagodio MMA-u, ali kada sam došao u UFC očekivao sam da ću, ako sam zdrav i spreman, imati redovite borbe. Bio sam spreman, a borbe nisu dolazile. To je frustrirajuće. Pretpostavljam da je to dio igre. Nadam se samo da ću nakon ove odmah opet moći natrag, ako budem zdrav i spreman, rekao je.

Ipak, sada kada protivnika konačno ima, više ne želi trošiti energiju na ono što nije bilo. Fokus je sužen isključivo na subotu, na londonsku publiku i na nastup kojim želi još jednom podsjetiti zašto je i dalje jedno od najposebnijih imena u ovom sportu.

– Nema smisla više pričati o tome. Sada imam protivnika. Idemo se fokusirati na to da priredimo odličan show za britanske fanove, da opet ispadne veliki highlight i onda ćemo nakon toga ponovno krenuti loviti ova imena, zaključio je Page za MMA Fighting.