Moses Itauma bi uskoro mogao napasti svjetsku titulu, ali postoji jedan iznimno osjetljiv problem

Moses Itauma napravio je još jedan ozbiljan korak prema samom vrhu teške kategorije, ali time si je istodobno otvorio i vrlo neugodnu dilemu.

Nakon što je u Manchesteru nokautirao Jermainea Franklina u petoj rundi, uz prethodno rušenje Amerikanca u trećoj, 21-godišnji britanski teškaš dodatno je učvrstio status jednog od najuzbudljivijih mladih imena u svjetskom boksu. Pobjedom je podigao profesionalni omjer na 14-0, a čak 12 tih pobjeda ostvario je nokautom, što samo dodatno pojačava dojam da se njegov uspon više ne može promatrati kao obična perspektivna priča, nego kao vrlo konkretan pohod prema svjetskom vrhu.

Upravo zato nije iznenađenje što je predsjednik WBO-a Gustavo Olivieri odmah nakon borbe poručio da će formalno preporučiti Itaumu za status obveznog izazivača za svjetski naslov teške kategorije. Time bi mladi Britanac praktički bio gurnut u poziciju iz koje više ne bi lovio samo veliko ime, nego stvarnu borbu za pojas.

Na papiru to zvuči idealno. U stvarnosti, međutim, otvara problem.

Naime, na putu prema tom pojasu mogao bi ga čekati čovjek iz vlastite kuće odnosno Queensberry Promotionsa u vlasništvu Franka Warrena, a to je trenutačni svjetski teškaški prvak po WBO federaciji Fabio Wardley. Wardley, koji s Itaumom dijeli trenera Bena Davisona, trebao bi kasnije ove godine braniti taj naslov protiv Daniela Duboisa. Pobjednik tog meča, barem prema trenutačnoj logici, bio bi očekivani protivnik upravo Mosesu Itaumi.

I tu priča postaje osjetljiva. Itauma je i prije borbe s Franklinom otvoreno govorio da bi mogući meč protiv Wardleyja bio vrlo nezgodna situacija. Nije skrivao da ga poštuje i da mu nije svejedno što bi se takav okršaj mogao dogoditi baš između dvojice boraca iz istog tabora. Ujedno je poručio i da vjeruje kako Wardley može iznenaditi Duboisa, baš kao što je već više puta iznenadio skeptike tijekom dosadašnje karijere.

Po njegovu mišljenju, upravo je to najveća zamka u procjeni Wardleyja. Kada ga ljudi otpišu, on pronađe način da ih razuvjeri. Zato Itauma očito ne gleda na njega kao na prolaznu prepreku ili kao na borca kojeg bi netko drugi trebao preskočiti prije njega, nego kao na sasvim ozbiljnog mogućeg prvaka.

Wardley je i sam ranije govorio o toj mogućnosti, ali vrlo oprezno. Njegov stav bio je da obojica najprije moraju uhvatiti svoje svjetske titule i tek onda eventualno početi razmišljati o tome da se jednog dana nađu jedan nasuprot drugome. U tom pogledu djelovalo je kao da i jedan i drugi priželjkuju dovoljno širok prostor u diviziji da ne moraju prebrzo ulaziti u međusobni sudar.

No teška kategorija rijetko čeka idealne okolnosti.

Za Itaumu je cijela situacija tim zanimljivija jer je i dalje očito usmjeren prema najvećim imenima divizije. I dalje ga privlače ideje o borbi protiv Oleksandra Usika ili Tysona Furyja, iako je i sam svjestan da takve prilike još vjerojatno nisu odmah iza ugla. Usik ima vlastite planove i niz imena ispred sebe, dok kod Furyja sve uvijek ovisi o novcu, trenutku i tome koliko mu određeni meč ima smisla.

Itauma zato ne djeluje kao netko tko očekuje da će mu se ta vrata odmah otvoriti. Realniji scenarij očito je onaj u kojem prema pojasu mora doći na sustavan način. A upravo ga taj put sada vodi prema statusu obveznog izazivača i potencijalno prema Fabiju Wardleyju.

Parafrazirano, velika pobjeda nad Franklinom nije mu samo povećala ugled i ubrzala uspon. Gurnula ga je i prema trenutku u kojem će vrlo brzo morati birati između udobnosti poznatog okruženja i surove logike svjetskog boksa. Jer kada jednom postaneš obvezni izazivač, više nije stvar samo u tome što želiš. Stvar je i u tome što titula traži od tebe.