Jiri Prochazka već je odavno pokazao da ne pripada skupini boraca koji se za velike mečeve pripremaju na uobičajen način, a uoči UFC-a 327 ponovno je objasnio zašto stalno ide dalje od granica koje većina nikada ne bi ni pokušala dotaknuti.
Češki ratnik godinama gradi reputaciju čovjeka koji do spreme ne dolazi samo kroz klasične treninge, sparinge i kondicijsku pripremu, nego i kroz gotovo asketsko guranje samoga sebe u nelagodu i unutarnji kaos. Takav pristup mnogima izvana može djelovati pretjerano, pa čak i bizarno, ali rezultati mu daju ozbiljno pokriće. Prochazka je osvajao naslove i u Rizinu i u UFC-u, a 11. travnja protiv Carlosa Ulberga imat će priliku ponovno zasjesti na tron poluteške kategorije i postati dvostruki prvak UFC-a.
U razgovoru uoči borbe otkrio je da cijeli taj njegov neobični sustav pripreme zapravo proizlazi iz jednog temeljnog osjećaja odnosno straha.
– Strah. Mrzim strah. Ne, zapravo ga ne mrzim. Želim biti toliko duboko u kontaktu sa strahom da mogu vidjeti kroz njega, jer on samo trese um. Trese emocije i pita te: “Jesi li siguran u ovo? Jesi li stabilan iznutra?” A ja mrzim takva pitanja koja dolaze iz mene prema meni samome, rekao je mistični Čeh za LeBatard Show.
U toj rečenici možda i najbolje leži bit cijele njegove filozofije. Za njega priprema za borbu očito nije samo fizičko dovođenje tijela u optimalno stanje, nego i pokušaj da se do kraja ogoli vlastita psiha, da se uđe ravno u ono što čovjeka uznemiruje i da se upravo ondje pronađe mir. Ne pokušava pobjeći od straha, nego mu ide ususret dok ga ne prestane osjećati kao prijetnju.
– Zato radim sve te stvari. Pokušavam biti sve bliže i bliže, iz dana u dan, mirnom umu. Da mogu potpuno vidjeti kroz sve to, objasnio je.
Takav način razmišljanja savršeno se uklapa u sliku Prochazke kakvu javnost već godinama poznaje. On nikada nije djelovao kao borac koji u kavez ulazi samo s tehnikom i planom, nego kao čovjek koji pokušava doći do stanja potpune unutarnje čistoće, gotovo borilačke meditacije, iz koje onda dolazi i njegova nepredvidivost u nastupu. Upravo zato njegove pripreme često više nalikuju duhovnom ritualu nego klasičnom kampu.
Sada ga čeka jedan od najvažnijih trenutaka te faze karijere. Nakon što je Alex Pereira napustio polutešku kategoriju i otišao prema teškašima, pojas je ostao upražnjen, a Prochazki se otvorila prilika da ga vrati u svoje ruke. Ako pobijedi Ulberga, pridružit će se vrlo uskom društvu boraca koji su više od jednom osvajali UFC-ov naslov u kategoriji do 93 kilograma, uz imena poput Jona Jonesa, Chucka Liddella i Randyja Couturea.
No kada govori o borbi, Prochazka ne djeluje kao čovjek opsjednut samo statistikom, poviješću ili titulama. Više zvuči kao netko tko se i dalje prije svega pokušava izboriti sa samim sobom. A kada borac dođe do točke u kojoj mu je najveći protivnik vlastiti nemir, onda postaje jasnije zašto svoje pripreme vodi tako daleko.
Za Jirija Prochazku neobične metode očito nisu predstava niti svojevrsni eksces. One su način da do borbe dođe očišćen od svega što bi ga moglo poljuljati. I upravo zato, kako sam kaže, ne bi želio da to bude drukčije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....