Zbog ovakvih evenata volimo UFC! Priredba u Seattleu nadmašila je sva očekivanja!

Nebrojeno puta u našim tekstovima pisali smo o tome kako UFC-ove priredbe unutar Apexa nemaju istu draž kao oni klasični eventi pred mnogobrojnom publikom u raznoraznim gradovima diljem SAD-a i ostatka svijeta. Razumljivo je da taj Apex financijski ima smisla za UFC, ali sinoć održani UFC Fight Night 271 u Seattleu samo je još jedan dokaz kako UFC treba što više evenata van Apexa.

Vodeća svjetska MMA organizacija sinoć je po peti put gostovala u Seattleu. Climate Pledge Arena bila je poprište UFC Fight Night 271 eventa, a radi se o domu NHL momčadi Seattle Krakena. Oko 18 tisuća ljudi može se natiskati u ovu dvoranu kada se radi o borilačkim sportskim događajima, a publika u Seattleu sinoć je borcima priuštila fenomenalnu atmosferu. Borci su pak uzvratili vrhunskim mečevima i spektakularnim završnicama.

Sjajno zvuči podatak da je svih šest mečeva "main carda" završilo prekidima, a čak četiri nisu ni izašla iz prve runde. Krenimo od glavne borbe večeri. Legendarni Israel Adesanya i Joe Pyfer odmjerili su snage u "main eventu". Adesanya je borac kojeg ne treba posebno predstavljati. Mnogi će se složiti da je "Izzy" drugi najveći borac u povijesti UFC-ove srednje kategorije, odmah nakon Andersona Silve. Neki poput Joea Pyfera reći će kako je Izzy čak i ispred "Spidera", ali o tome bi se dalo raspravljati.

Adesanya je u meč protiv Pyfera ušao nakon tri poraza zaredom, ali treba istaknuti kako su porazi dolazili u mečevima protiv vrhunskih boraca. Redom su ga pobjeđivali Sean Strickland, Dricus Du Plessis i Nassourdine Imavov. Ovaj potonji čak je i nokautirao Adesanyu, ali Izzy je do trenutka nokauta izgledao jako dobro u tom meču i ne može se reći da nije bio ni sjena nekadašnjeg Adesanye. No, jasno je kako to nije Israel na samom vrhuncu svoje karijere, pokazivao je ranjivost, a za Pyfera je ovo bio jako dobar trenutak da upiše najveću pobjedu u svojoj dosadašnjoj karijeri.

Najavljivao je Adesanya kako u ovaj meč ulazi znatno rasterećeniji nego u prijašnje mečeve koje je odrađivao. Pyfer je, naime, dočekao ovu borbu kao 14.-rangirani izazivač, u igri nije bio pojas, nije ovo ni "title eliminator" i meč je jednostavno nosio znatno manje pritiska po Adesanyu. Pyfer je, s druge strane, imao ogroman motiv jer pobjeda nad Adesanyom gura ga visoko na rang-ljestvici, ali i znatno obogaćuje njegovu ostavštinu.

Kao i u meču protiv Imavova od kojeg je izgubio, Adesanya je u prvoj rundi izgledao jako dobro. Uspio je obraniti prva dva pokušaja rušenja, a u stojci je podsjetio na najbolje dane. Raznovrsnost njegovih tehnika predstavljala je problem za Pyfera. Izzy je mijenjao gardove, miksao je ručne i nožne tehnike iz oba garda, a najviše štete radio je desnim "calf kickom" koji je desetak puta odsjeo na prednjoj, lijevoj nozi Joea Pyfera. Statistika značajnih udaraca u prvoj rundi debelo je otišla na stranu Adesanye (24-9), a još je veća razlika bila u statistici ukupno pogođenih udaraca (37-9).

Vidljivo je bilo kako Adesanyino samopouzdanje raste. Pyfer je pak uspio upisati rušenje tek pretkraj prve runde i nije imao vremena učiniti nešto konkretnije iz te pozicije. Adesanya je i u drugu rundu ušao jako dobro. Nastavio je pogađati "calf kickovima", a Pyfer je u pauzi između rundi shvatio kako se ne može nadmetati s Adesanyom na ovakav način. Morao je podići tempo, pritisnuti Adesanyu te inicirati više otvorenih razmjena. Bila je to sjajna odluka od strane Pyfera i njegovog tima.

Naime, kako je Adesanya silno dobio na samopouzdanju, a imao je i želju "zabaviti se" unutar kaveza, sve to dovelo ga je do toga da prihvati otvorene razmjene s Pyferom. Žestoko su Adesanya i Pyfer razmjenjivali udarce, publika je uživala, komentatori su također bili u ekstazi, ali Adesanya je pogriješio. Joe Pyfer poznat je po izrazitoj udaračkoj snazi i u otvorenim razmjenama Adesanya je izvlačio deblji kraj. Bilo je poprilično očito da Izzy teže podnosi Pyferove udarce nego Pyfer njegove.

Sredinom runde Pyfer je povezao desetak udaraca, neki su odsjeli u bloku, neki na glavi Adesanye, ali Izzy je bio leđima pritisnut uz ogradu i djelovao je blago uzdrmano. Pyfer je iskoristio priliku, srušio je Adesanyu i ekspresno je došao u "full mount". Bio je to svojevrsni početak kraja. Adesanya je nakratko "dao leđa" Pyferu, Joe je zaprijetio stražnjim gušenjem, a iako se Adesanya obranio, njegov govor tijela bio je loš. Na licu su se očitovale čudnovate grimase, Pyfer je nizao udarce, a Izzy je izgledao kao da se silno bori da izdrži do kraja runde. Na koncu je Pyfer iz "back mounta" nanizao nekoliko čistih udaraca u glavu Adesanye, Izzy se nije aktivno branio i sudac Herb Dean opravdano je prekinuo meč 42 sekunde prije kraja druge runde.

Joe Pyfer briznuo je u plač nakon meča, bio je apsolutno oduševljen pobjedom nad borcem poput Adesanye, a po završetku meča, nakon zahvale Bogu, Pyfer je pohvalio Adesanyu i nazvao ga je "najvećim ‘srednjašem‘ u povijesti UFC-a". Ne bi bilo iznenađujuće da je Adesanya nakon četvrtog uzastopnog poraza svukao rukavice i položio ih na sredinu kaveza, ali 36-godišnji nigerijsko-novozelandski veteran nije to napravio, već je poručio kako njegova karijera ne završava ovim porazom. Možda bi bilo dobro da ne nastavi dalje narušavati svoju ostavštinu, ali ako i dalje uživa u svemu ovome, tko smo mi da mu govorimo što bi trebao učiniti? Meč je, na kraju krajeva, bio silno uzbudljiv i Adesanya još uvijek može pružati izrazito atraktivne mečeve.

Bivša prvakinja oduševila je potezom večeri

Sunaslovna borba večeri ponudila je okršaj trećerangirane i petorangirane izazivačica muha kategorije. Nekadašnja prvakinja Alexa Grasso tražila je prekid niza od dva uzastopna poraza, a petorangirana Maycee Barber nadala se iskoraku koji dugo iščekuje. Maycee je, naime, borkinja koja od dolaska u UFC uživa status velikog potencijala, ali njezina karijera isprepletena je usponima i padovima. Nakon tri pobjede u prva tri nastupa unutar UFC-a, Barber je doživjela dva uzastopna poraza, a drugi je došao upravo u meču protiv Grasso.

Još 2021. godine Alexa je jednoglasnom odlukom sudaca porazila Maycee i "hype" je tada naglo splasnuo. Dobili smo potvrdu kako Barber tada nije bila spremna i kadra za nešto više, ali dva uzastopna poraza nisu ju pokolebala. Barber je nakon toga ušla u sjajan niz od čak sedam uzastopnih pobjeda. Međutim, s vremenom su se pojavili ozbiljniji zdravstveni problemi koji su ju na dulje vrijeme udaljavali iz kaveza te usporili njezin uspon ka samom vrhu. Barber je izbivala iz kaveza od trećeg mjeseca 2024. godine sve do 12. mjeseca prošle godine, kada se vratila pobjedom nad Karine Silvom.

Nakon sedam uzastopnih slavlja došlo je vrijeme da se Barber okuša s nekom od borkinja iz samog vrha, a "matchmakeri" su joj ponudili šansu da se osveti Alexi Grasso. Pobjeda nad Grasso sada bi imala veću težinu nego te 2021. kada su se prvi put borile, jer Alexa je sada ipak bivša prvakinja i borkinja koja je, između ostalog, završila čak i Valentinu Ševčenko. Nažalost po Barber, u revanšu se provela znatno lošije nego u prvom okršaju s Meksikankom.

Dvije minute i 42 sekunde trebale su Grasso za poraziti Barber. Završna sekvenca zaista je spektakularna i vrijedi ju pogledati više puta. Alexa je povezala desni kroše iz kontragarda i stražnji direkt, a Barber se našla u sjedećem položaju, leđima okrenuta prema Grasso. Fascinantna je brzina kojom je Grasso zaključala stražnje gušenje, a sudac Mike Beltran ekspresno je prekinuo meč.

Maycee Barber izgledala je dezorijentirano i nekoliko minuta ostala je ležati na tlu. Dojam je da njezino tijelo i dalje osjeća probleme svih zdravstvenih tegoba s kojima se mučila u proteklom periodu i upitno je u kojem smjeru će teći nastavak njezine karijere. Alexa Grasso je pak skinula teret sa svojih leđa, pružila je impresivan nastup, nagrađena je bonusom za "Najbolju izvedbu večeri" i ostaje u konkurenciji za sam vrh muha kategorije. Meč je službeno dobila nokautom, a ne "submissionom".

Emotivan oproštaj "Mavericka" Chiese

Prije nego su se u kavezu našle Grasso i Barber, publika u Seattleu i pred malim ekranima imala je priliku svjedočiti oproštaju jednog veterana. Moramo biti realni, Michael Chiesa ne spada među velikane ovog sporta. Iza njega je itekako respektabilna karijera, ali ne govorimo o borcu koji je osvajao titule, niti se ikad borio za pojas. No, 38-godišnji "Maverick" odradio je 22 meča u UFC-u, ostvario je 15 pobjeda i sedam poraza, a ta dugovječnost i činjenica da je 15 puta slavio u najjačoj svjetskoj MMA organizaciji nešto je što zaslužuje duboki naklon.

Chiesa je najavio kako će meč u Seattleu biti njegov oproštajni, a UFC ga je upario s Nikom Priceom. Price kao da postaje UFC-ov borac preko kojeg se veterani uspješno opraštaju od ovog sporta. Sredinom 2023. godine Robbie Lawler nokautirao ga je nakon samo 38 sekundi i na taj način oprostio se od sporta, a tek 25 sekundi više trebao je Chiesa kako bi okončao svoju karijeru pobjedom nad Priceom.

Niko se rano upustio u hrvačke i parteraške razmjene s Chiesom, ali parter je Chiesin teritorij i Price tu nije imao previše šanse. Vrlo brzo "Maverick" je "uzeo leđa" Priceu, pokušavao je Niko naći izlaz iz podređene pozicije, ali nije dugo prošlo dok Chiesa nije zaključao stražnje gušenje i prisilio ga na predaju. Price je upisao četvrti poraz zaredom, od čega treći uzastopni prekidom. Chiesa je završio svoju karijeru, ali vjerojatno je i Priceu pokazao izlazna vrata iz UFC-a.

Emotivan je bio oproštaj Michaela Chiese. Po završetku meča pogledom je tražio svoju suprugu, malo se i mučio, ipak je to veteran kojem vjerojatno i vid postepeno slabi, ali na koncu ju je pronašao i našao se u njezinu zagrljaju. Potom je otišao i do svoje majke, iste one žene zbog koje se nekoć potukao s Kevinom Leejem na konferenciji za medije. Nakon zagrljaja s najbližima, Chiesa se vratio u kavez, održao je oproštajni govor, zahvalio se majci, supruzi i preminulom ocu, odradio je lijep govor, svukao je rukavice i položio ih na sredinu kaveza. Prije nego je napustio kavez, počašćen je oproštajnim videom i teško je mogao poželjeti ljepši završetak karijere.

Na istoj priredbi nastupio je i Terrance McKinney. Ovaj 31-godišnji američki borac lake kategorije tijekom "fight weeka" otkrio je kako je Chiesa nekoć bio njegov hrvački trener te je istaknuo kako mu je velika čast biti dio priredbe na kojoj će se Michael oprostiti od sporta. Podjednako dobru večer kao Chiesa imao je i McKinney. Borac koji u svaki meč ulazi s pristupom "ubij ili budi ubijen" ponovno je pružio pravi vatromet od prve sekunde.

Već nakon desetak sekundi borbe McKinney je lijevim "high kickom" uzdrmao Kylea Nelsona, iako udarac nije čisto odsjeo. U nastavku akcije McKinney je nanizao seriju udaraca iz gornje pozicije i već nakon 24 sekunde došao je do pobjede tehničkim nokautom. "T-Wrecksu" je ovo osma pobjeda unutar UFC-a, a svih osam ostvario je u prvoj rundi. Zanimljivo je kako je i tri puta gubio u prvoj rundi, dvaput u drugoj, a nakon 26 profesionalnih MMA nastupa, McKinneyjev meč ni dalje nikada nije dogurao do sudačke odluke. Možda nema kvalitetu za najviše domete, ali uvijek će biti zanimljiv za gledati.

Vrlo dinamičan i eksplozivan bio je okršaj Lerryana Douglasa i Juliana Erose. Erosa je dobro poznati veteran kojem je ovo bio 44. MMA nastup (31-13-0), dok je Douglas odradio svoju 19. borbu u karijeri, ali prvu pod okriljem UFC-a. Nekadašnji LFA prvak perolake kategorije prošle godine izborio je ugovor preko Contender Seriesa, a na sjajan način predstavio se UFC-u i UFC-ovim fanovima. Tri minute i 33 sekunde trebale su mu za nokautirati Juliana Erosu, a oduševio je snagom svojih udaraca. U nekoliko navrata Douglas je rušio Erosu prednjim direktom, a njegov "jab" izgledao je nevjerojatno oštro i tvrdo. Zaista impresivan debi i Douglas bi mnogima mogao pomrsiti račune unutar UFC-ove perolake kategorije. Ime koje vrijedi upamtiti.

Kad je u pitanju "main card", dodat ćemo još kako su snage odmjerili Mansur Abdul-Malik (9-1-1) i nekadašnji Gloryjev borac, Yousri Belgaroui (10-3-0 MMA, 27-7-0 kikboks). Bio je i ovo jedan itekako uzbudljiv meč u kojem je Belgaroui poprilično dobro neutralizirao hrvanje i parter Abdula-Malika, pretežno je zadržao borbu na nogama, a razlika u tom segmentu bila je itekako osjetna. Belgaroui je pogodio čak 94 značajna udarca, a Malik tek 16. Veliku štetu pretrpio je Abdul-Malik, a u drugoj polovini treće runde primio je udarac koljenom u glavu nakon kojeg je pokleknuo, vidno iscrpljen akumuliranom štetom. Mike Beltran prekinuo je meč i poštedio ga teže štete, a Belgaroui je ostvario itekako vrijednu pobjedu.

Krvav i kontroverzan okršaj zatvorio je "prelimse"

Izvještaj priredbe već se poprilično oduljio i u kraćim crtama dotaknut ćemo se "prelimsa". Tofik Musajev i Ignacio Bahamondes publici su ponudili jako dobar meč, ali i meč obliven krvlju. Tri runde pravog rata pruženo je od strane Azerbajdžanca i Peruanca, a ruka Musajeva podignuta je po završetku meča. No, puno se priča o tome kako se Musajev u nekoliko navrata hvatao za ogradu kaveza kako bi obranio rušenje, a u jednom trenutku prljavo je udario Bahamondesa glavom iz gornje pozicije u parteru. Mnogi fanovi razočarani su činjenicom da je Musajev prošao nekažnjeno i na koncu čak i pobijedio.

Lance Gibson, Casey O‘Neill i Navajo Stirling slavili su nokautima, Gibson i Casey u prvoj rundi, Stirling u drugoj. Tyrell Fortune porazio je Marcina Tyburu u meču za koji vam preporučujemo da ga preskočite ako budete gledali reprizu eventa, a do pobjede je došao Fortune. Ricky Simon i Adrian Yanez remizirali su u okršaju unutar bantam kategorije, dok je Alexia Thainara otvorila event porazivši Brunu Brasil jednoglasnom odlukom sudaca.

Bonus za najbolju borbu večeri pripao je Musajevu i Bahamondesu, a 100 tisuća dolara za "Najbolju izvedbu" osim Alexe Grasso, dobio je Joe Pyfer. Kompletne rezultate eventa pogledajte klikom na LINK.