Čelnog čovjeka Eurolige postavila je i Cibona. Kad je došao u Zagreb, nije našao vremena ni za kavu...

Nećete vjerovati, ali početkom stoljeća, kad se europska klupska košarka podijelila i, čini se, nepovratno izgubila logiku, nešto se pitalo i Hrvate.

U to je vrijeme FIBA, pod čijim okriljem su bila sva klupska, jasno i reprezentativna natjecanja, postala sama sebi svrhom. Bogate apanaže i osobni interesi tadašnjih lidera ovog sporta u Europi, a ne treba ići dalje od Bore Stankovića, dugogodišnjeg čelnika FIBA-e, klekli su pred NBA ligom, pa pristali na situaciju koja je, s odmakom vremena, jasno uništila originalne proizvođače talenata u ovom dijelu svijeta. FIBA je tada blagoslovila želju NBA da on na ime odšteta za igrače maksimalno plati visinu minimalne igračke plaće u NBA.

NBA se koje desetljeće kasnije pretvorio u igralište Europljana, pa će tako neki od najboljih igrača svijeta biti oni koje je NBA regrutirao iz Europe, poput Nikole Jokića, Luke Dončića ili Giannisa Antetokounmpa.

Jordi Bertomeu

MIKHAIL SERBIN Sputnik Via Afp

I za svu trojicu platio je NBA samo iznos minimalne plaće, a onda su igrači iz svojeg dijela kolača, iz svojih plaća, nadoknađivali odštete prema europskim klubovima iz kojih su odlazili. I taj novac nije bio velik, od tog novca se nije ni Real Madrid obogatio, nego je svake godine, kad se podvlačila crta, odlazio kod nogometnog brata po lovu s kojom bi nadoknadio košarkaške minuse.

Prije četvrt stoljeća europski su, pak, klubovi odlučili da se mogu voditi sami. FIBA se usprotivila, pa smo imali ligu odmetnika, nazvanu Euroligom, ali i ligu onoga što je ostalo pri FIBA-i, a zvala se to Suproliga.

Rat je trajao vrlo kratko, uskoro je Euroliga preuzela primat, a FIBA je izgubila najbolje klupsko natjecanje u Europi.

U vrijeme prevrata, hrvatski košarkaški umovi bili su podijeljeni. Na strani Eurolige, te nove tvorevine bila je Cibona, tada s reputacijom kluba s najdužim statusom u elitnom europskom klupskom natjecanju. Cibona je tada doživljavala pritiske, pa i iz domaćih krugova. Recimo, najveći agitator ostanka pod okriljem FIBA-e, bio je Mirko Novosel. Tvorac velike Cibone bio je tada protiv kluba čiji je glas pronio Europom.

Novosel je još tamo sredinom devedesetih izbačen iz sfera odlučivanja u hrvatskoj košarci, nakon što je njegova ideja poražena na čuvenom karlovačkom Saboru HKS-a. Uz pomoć politike, čitaj tada moćnog Antuna Vrdoljaka, HKS je preuzela skupina kojoj je iz pozadine dirigirao Danko Radić, tada utjecajan sudac pri kraju karijere sa zviždaljkom, a svog isturenog čovjeka u prevratu imali su u Željku Pavličeviću, kojega su brzo potrošili. Na strani te prevratničke skupine bili su i tadašnji direktori Cibone (Božo Miličević), ali i Splita (Josip Bilić).

Cibona je, doduše, u prevratu europske klupske košarke imala gotovo idealnu poziciju, jer je mogla sjediti na dva stolca. Iako Novosel više nije bio ključan za bilo kakvu odluku kluba pod Tornjem, on je i dalje bio spona s FIBA-om, dok je Božo Miličević preko tadašnjeg sportskog direktora Mihovila Nakića imao utjecaj u novoosnovanoj Euroligi. Split je, pak, krenuo u Suproligu, dok se ona nije raspala.

RANKO SUVAR Cropix

Cibona je u međuvremenu propadala, a sredinom nultih godina ovog stoljeća, potpomognuta odlukama zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, i gurnuta niz provaliju. Iako je klub podržao Jordija Bartomeua, čelnog čovjeka Eurolige, ovaj je uspio ishoditi da tri kluba s prostora na kojima se igrala ABA liga postanu samo dva u Euroligi. I bez nacionalnog ključa, nego prema rezultatu u ABA ligi. Tu je odluku amenovao Danko Radić, u isto vrijeme sportski direktor ABA lige i čelnik HKS-a, potpisavši time najveću izdaju u povijesti hrvatske košarke. Jer, Srbija je sve napravila, i na terenu, ali i politički, da ta dva kluba postanu - srpski klubovi, prevedeno Zvezda i Partizan.

U smjeru recentnog sukoba na relaciji NBA (FIBA) vs. Euroliga, intervju je nekidan dao Jordi Bertomeu, prvi čovjek Eurolige od 2000. do 2022. Otprilike, okreće mu se želudac na spomen NBA Europe.

Isti taj Bertomeu je sredinom desetih godina stigao u Zagreb, na jednu euroligašku utakmicu Cedevite, a Aco Petrović, koji je tada bio na čelu Cibone, želio se s njim sastati ne bi li mu predočio kako misli iščupati jednog od osnivača Eurolige iz trajne krize. Bertomeu nije imao vremena niti za kavu...