Četiri su godine trajale muke Ciboninih navijača u ovo vrijeme godine, jer Vukovi nisu uspijevali stići do finala. Iako su patili i protiv Dubrave u četvrtfinalu, a onda i protiv Splita u polufinalu, trupe Ivana Rudeža stigle su do utakmica za trofej i već je sada jasno kad finalna serija i Zadar stignu u Zagreb u petak, tražit će se ulaznica više.
Oko Cibone se ove sezone, koja će se zaključiti idućeg tjedna, ponovno uskovitlao hype. A za tako što postoje barem dva jasna razloga. Još tamo uoči sezone donijeli smo, baš na ovome mjestu, ekskluzivnu vijest o čovjeku koji će Cibonu iz dužnika pretvoriti u labuda, o Victoru Dodigu koji će u procesu preuzimanja postati vlasnik kluba. Iako smo se posljednjih godina, pa i desetljeća, naslušali raznih priča o mogućim mesijama, ova je priča bila nešto drugo. Shvativši da je to doista tako, oko Cibone se stvorio pozitivan ugođaj, jer se napokon za nešto moglo uhvatiti.
Drugi razlog zbog kojega je percepcija Cibone u ovoj sezoni ponešto drugačija jest odluka da se izlazi iz ABA lige. Cibona je jasno proklamirala svoj europski put, a to nije regionalni put, koliko god se neki trudili isto objasniti. I Vukovi su ponovno zaigrali u Europi, prošli su kvalifikacije FIBA Eurokupa, a onda nakon tri kola uvodne skupine imali čistih 3-0, s dobrom perspektivom prolaska u top 16. Falio je centar, ozlijedio se Žan Mark Šiško i ta je zgoda propala, no navijači su u nekim utakmicama pod Tornjem doista uživali, pronalazeći veći smisao u igranju protiv Reggiane ili Dijona nego protiv družina iz Čačka ili Laktaša.
Kad je Dodig već predao sve potrebne dokumente za preuzimanje kluba ovoga proljeća, opet se otvorila priča o tome što će to Cibona igrati od sljedeće jeseni. Tu u priču opet ulazi ABA liga, koja je, spašavajući dosta poljuljani imidž, kao svoj strateški interes predstavila povratak Cibone u njihovo dvorište. Paradoks je upravo taj, jer isti ljudi koji su se svjesno trudili lani izbaciti Cibonu iz ABA lige sada agitiraju da se ona u nju opet vrati. Kako bi, valjda, opet bila ukras i dekor nekih drugih za busanje u prsa junačka...
Znajući da Cibona pikira provjeriti svoje opcije u igranju Eurokupa, ne FIBA Eurokupa, nego onog koji ti jamči 18 utakmica u prvom krugu (barem je tako bilo do sada), čelnici ABA lige pohitali su ranije u Barcelonu i tu pripremili teren uoči dolaska Ciboninih ljudi. Iako nemaju nikakav ugovor s Eurokupom, kao ni s Euroligom, uspjelo je ABA društvo navući Eurokup da Ciboni kaže kako je uvjet igranja Eurokupa povratak u ABA ligu.
Ucjena? Pa, moglo bi se to i tako reći...
Pritom nikome nije jasno što bi to Cibona trebala. Bezuvjetno se odmah vratiti u ABA ligu, pa skrušeno čekati milost Eurokupa da ih uvrsti u natjecanje? A to možda ne bude uopće ove sezone, nego tek one sljedeće?! A tko, pak, zna, u kretanju NBA Europe, što će uopće biti od jeseni 2027. godine...
Kako sam uspio shvatiti, u Ciboni čak razmišljaju i da, ako ih odmah prihvati Eurokup, zaigraju ABA, a znaju da moraju igrati i hrvatsko prvenstvo usporedo. Znam da će se odmah javiti dušebrižnici: "Kako mogu u Srbiji, Sloveniji ili BiH klubovi iz ABA igrati tek od završnice domaćih prvenstava." I u pravu su, stvarno mogu, a svaki bi se istinski zaljubljenik u košarku jedino mogao sramiti da se završnice nacionalnih prvenstava igraju na način kao, recimo, u Srbiji. Gdje ih Partizan jedno vrijeme nije niti igrao, a ove se sezone prvak odlučivao u Final Four formatu, pa su u finalu zaigrali Spartak i FMP. Čudo jedno.
I tako, ako će Cibona u Eurokup i ABA, a morat će igrati i nacionalno prvenstvo, sve s proračunom za igrače oko milijun i pol eura, od situacije u kojoj se spasila stigla bi u poziciju da se - upropasti.
Ima i gora solucija, čak i od te. A to je ona da igraju samo ABA i PH, jer tada bi u čas nestao hype iz ove sezone, a vratile se frustracije.
S proračunom koji će imati Cibona može pokušati zaigrati Ligu prvaka, uz PH, a ako ne ide, ostaje joj FIBA Eurokup. Za sada...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....