Bilo je kasno proljeće 2014. godine, u staroj gradskoj dvorani u Velikoj Gorici igrale su se kvalifikacije za ulazak u elitni razred hrvatske košarke, odnosno odlučujuća utakmica u kojoj je Gorica ugostila momčad Kaštela s dva klinca, 17-godišnjim Antom Žižićem i 16-godišnjim Draganom Benderom, programiranim budućim NBA igračima. I upravo je potonji, Bender, na asistenciju Svena Smajlagića zabio za pobjedu vrijednu kaštelanske promocije u viši razred.
Međutim, još jedan detalj iz te utakmice se novinaru usjekao u pamćenje. Dragan Bender primio je loptu na vrhu reketa, digao se na tricu, opalio i osjetio da će biti kratak te odmah krenuo po skok. Napravio je jedan korak, lopta se odbila od obruča, on se odrazio i u letu ju je uhvatio jednom rukom pa brutalno zakucao u koš. Daleko od velikih pozornica na kojima će nastupiti koju godinu kasnije, Bender je u tom trenutku ostavio bez daha koju stotinu gledatelja u trošnoj i sparnoj goričkoj dvorani...
"Ovaj će biti čudo", čulo se za novinarskim stolom nakon te spektakularne akcije.
To ljeto će klinca od 210 plus centimetara (u konačnici narastao do 213) u Maccabi sa sobom povući njegov "košarkaški otac" Nikola Vujčić u čijoj je akademiji sa starijim bratom Ivanom nekoliko godina ranije stigao iz Čapljine u Rijeku, pa potom preselio u Split, gdje je s 15 godina upisao seniorski debi u žutom dresu. U međuvremenu se "ukazao" i u mlađim hrvatskim selekcijama, prvo na kadetskom (U-16) EP-u na kojem je današnji dekan Kineziološkog fakulteta, Tomislav Rupčić, najtalentiraniju hrvatsku generaciju od osamostaljenja - uz Bendera i Žižića to su bili još Lovro Mazalin, Nik Slavica i Ivica Zubac - vodio do "sjajnog" šestog mjesta, a potom i u juniorskoj (U-18) konkurenciji, kad je kao član najbolje petorke turnira pod Antom Nazorom donio Hrvatskoj europsku broncu.
Nebo je bilo granica za košarkaša koji je svoju igru modelirao po Toniju Kukoču, kojem je i fizički bio sličan. Po visini je bio centar, po razmišljanju bek, po poziciji krilo. Bender je u tim danima mogao i radio sve na košarkaškom terenu, u pravilu je dominirao protiv svojih vršnjaka, pa i nekih starijih u mlađim kategorijama, nudio je sliku buduće velike zvijezde, čija se karijera te 2014. nastavila razvijati u Izraelu, gdje je prvu sezonu ponovno proveo u drugoligaškoj konkurenciji igrajući na posudbi za Ironi Ramat Gan, potom drugu u euroligaškom Maccabiju, s kojim je debitirao u elitnom natjecanju i osvojio prve seniorske trofeje u karijeri - dva izraelska kupa.
Sve to dovelo je Dragana Bendera do toga da s 18 i pol godina postane najviši hrvatski pick na NBA draftu, kad su ga 2016., kao četvrtog, iza Bena Simmonsa, Brandona Ingrama i Jaylena Browna, a ispred - između ostalih - Jamala Murrayja i Domantasa Sabonisa, izabrali Phoenix Sunsi. Kao projekt kluba koji je u tim godinama "rekonstruirao" momčad preko drafta, Bender je u prvoj sezoni odigrao 43, a u drugoj svih 82 utakmice, od kojih je u 37 bio starter, pa su mu Sunsi aktivirali i treću godinu rookie ugovora za još 4,7 milijuna dolara, nakon što je u prve dvije zaradio 8,7 milijuna.
I od tog trenutka, godinu nakon što ga je Aco Petrović pozvao u reprezentaciju i vodio na Eurobasket 2017. u Rumunjskoj (uvodna skupina) i Turskoj (poraz u osmini finala od Rusije), karijera Dragana Bendera krenula je u "slobodan pad". U trećoj NBA sezoni napravio je korak natrag; minutaža mu je s 25,2 po utakmici pala na prosječno 18, uz učinak od pet poena i četiri skoka (sezonu ranije 6,5 i 4,4). Sunsi su mu u ljeto 2019. odbili opciju za četvrtu godinu rookie ugovora te je za 1,7 milijuna dolara potpisao za Milwaukee, u kojem se zadržao do veljače 2020., a pandemijsku sezonu zaključio je u Warriorsima, koji su bez ozlijeđenog Stepha Curryja imali "audiciju" za igrače koje bi mogli jeftino dovesti za sljedeće sezone.
U devet utakmica za Golden State Bender je prosječno ubacivao devet poena, uz 5,9 skokova i 2,1 asistenciju za 21,7 minute, ali "audicija" nije bila uspješna pa je uslijedio povratak u Europu, točnije u Tel Aviv, gdje je odradio još jednu euroligašku sezonu za Maccabi. I statistički to uopće nije izgledalo loše - sa 6,6 poena i 3,8 skoka kroz 34 utakmice u Euroligi, uz naslov prvaka Izraela - no prije toga je stigao šok: u četvrtfinalu doigravanja zaradio je jednu od najgorih mogućih ozljeda, potrgao je križne ligamente u koljenu i uslijedila je duga pauza.
Na parket se vratio godinu dana kasnije u dresu reprezentacije, za koju je na ljeto odigrao dvije utakmice u kvalifikacijama za SP, da bi potom potpisao za Obradoiro i na jesen otišao "oživjeti karijeru" u Španjolskoj. Vrlo brzo to se pokazalo kao dobar potez jer je u 10 utakmica za Obradoiro imao 17,2 poena i 6,6 skokova u ACB ligi. Međutim, deseta i posljednja - ispostavit će se u karijeri - stigla je 11. prosinca u Bilbau, gdje su Draganu Benderu drugi put u godinu i pol dana pukli križni ligamenti u koljenu. I to je bio kraj. Manje od mjesec dana nakon što je napunio 25 godina, zaključena je profesionalna karijera košarkaša koji je od najmlađih dana etiketiran "novim Kukočem", igrača koji nikad nije ispunio ta očekivanja, ali je unatoč tome vrlo vjerojatno mogao igrati još dugo na visokoj europskoj razini.
Iza Dragana Bendera ostalo je 187 NBA utakmica, ukupno 41 u Euroligi za Maccabi, kao i desetak nastupa za reprezentaciju Hrvatske. Danas mu je 28, u kolovozu 2024. bio je u kombinacijama s talijanskim Napoljem, koji je vodio poljski izbornik, naš Igor Miličić, ali od tada mu se gubi svaki trag...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....