Cibona je u utorak navečer izgubila od varšavske Legije, a u srijedu su se odvijale predradnje koje su dovele do smjene Ivana Rudeža, trenera koji je s Cibonom neočekivano osvojio naslov prvaka, ali i neočekivano loše startao u novu sezonu.
Naime, nisu se samo zagrebačke klupske strukture trebale složiti oko toga da se ide u trenersku promjenu, nego je sve trebao amenovati Victor Dodig, novi vlasnik kluba. Formalno će Dodig to postati nakon što se održi sjednica dioničara kluba, ali Cibona se već gotovo godinu dana ponaša kao da ima vlasnika, i to je Dodig.
Victor Dodig se nije miješao u klupsku odluku, između ostalog i jer je u proračunu ostalo nešto novca za eventualne intervencije tijekom sezone. Znači, Cibona bi mogla trenersku promjenu riješiti bez probijanja predviđenih sredstava za ovu sezonu. S druge strane, Dodig je desetljećima menadžer ozbiljnih kompanija i jasan mu je način odlučivanja na nižim razinama. Da je poništio prijedlog klupskih direktora, samim time bi poništio i njihovu autonomiju u odlučivanju. Victor Dodig se u ovih godinu dana nije petljao u sportski segment kluba.
Kako se taj sastanak s Dodigom morao dogoditi u terminu kad to odgovara Dodigu, koji je na drugom kontinentu, tako je klub imao otvorene ruke za razlaz s trenerom tek u četvrtak ujutro.
Iako je Cibona emitirala izjavu Ivana Rudeža, kao trenera, u 10.30 sati, s najavom utakmice ABA lige u kojoj dočekuje Krku u petak od 20.30 sati, samo 31 minutu kasnije osvanulo je novo priopćenje u kojem se informira javnost kako je suradnja Ivana Rudeža i Cibone prekinuta.
Ivan Rudež nije imao pojma da će se tako što dogoditi u četvrtak kad je dolazio u klub, jer je namjeravao voditi trening, a očito niti u PR službi nisu ništa znali, jer ne bi s trenerom objavili najavu utakmice s Krkom.
Ispred kluba se, pak, oglasio Marin Rozić, sportski direktor.
- Trener Ivan Rudež predano je radio, stručno i s velikom energijom te je Cibona postigla uspjehe tijekom njegova mandata, a koji će ostati upisani u klupsku povijest. Iako ovakva odluka nije bila laka, vjerujemo da je u ovom trenutku najbolja za obje strane, a Ivanu želimo puno uspjeha u nastavku karijere.
Jednom je jedan kolega, kada se klub tamo na prijelazu stoljeća, tada doduše na presici, oproštao od Nevena Spahije u njegovom prvom mandatu, a sve je obilovalo lijepim riječima i s puno patetike, napisao, "činilo se kao da Spahiju prate u vojsku, a ne tjeraju iz kluba".
Otprilike je to tako u ovakvim situacijama. Pri tome, Cibona je izvijestila da će u petak momčad (još uvijek je ozlijeđen Khalif Battle) voditi dosadašnji pomoćnici Neven Nikolić i Andrej Štimac.
Sama ta činjenica sugerira da Cibona razlazom s Rudežom nije imala spremno trenersko ime. Doduše, da stvar vratimo unazad nekoliko mjeseci. Iako je Ivan Rudež imao ugovor s klubom i za ovu sezonu, veliko je pitanje bi li uopće krenuo u svoju drugu sezonu na klupi Cibone da nije osvojio naslov prvaka u epskoj seriji protiv Zadra.
I tu sad dolazimo do škole koju moraju proći - valjda, jer ne znaju učiti na tuđim greškama - svi klupski dužnosnici. Ako nisi sto posto siguran u trenera s kojim zaključuješ sezonu, onda ne smiješ novu otvarati s njim. Otprilike takve avanture traju u najboljem slučaju do Božića. Ova nije dočekala niti Sisvete.
Nije, naravno, pomogla činjenica da je Cibona ovoga ljeta raspolagala s dvostruko većim proračunom nego što je to bio lanjski, nije pomogla činjenica da se odlučila zaigrati sezonu u kojoj je trebala biti konkurentna u tri usporedna natjecanja, a svakako nije pomogao start u sezonu u kojemu je u dva od ta tri natjecanja već kompromitirala svoje ciljeve.
Cilj u ABA ligi bio je proći u osam najboljih, a kad se otvori sezona s 0-3, od čega su tu dva domaća poraza (Slovan Bratislava i Borac Čačak) od klubova od kojih si financijski jači, a igraš kod kuće, pa bi se i to na terenu moralo vidjeti, onda je to problem. Kao što je problem bio što se nije znao kapitalizirati dar s neba koji se pojavio u meču s Galatasarayem, koji je u Zagrebu odigrao daleko ispod svoje razine i vrijednosti koju ta momčad ima. Kapitalizirati taj uspjeh trebalo se domaćom pobjedom nad Legijom, a tu je Vukove, opet od jeftinije i slabije momčadi, dočekao potop. Cibona je nakon dva kola Lige prvaka naizgledniji kandidat za zaključiti skupinu na posljednjem mjestu, bez šanse za razigravanje - kamo će drugi i treći u skupini - za top 16 fazu. Barem to razigravanje bio je minimalni cilj uoči sezone.
I ceh je platio Ivan Rudež, a za sada je na miru ostala momčad. Barem dok se u sedlu ne pojavi novi trener. Neće to biti Nikolić ili Štimac, ne dulje od ovog vikenda, jer netko će novi uskočiti na Cibininu klupu.
Nakon što je smijenjen u Dubaiju, u Zagrebu je Jurica Golemac. Dok Velimir Perasović nije preuzeo Baskoniju, bio je posljednji hrvatski euroligaški trener. Golemac ima za naplatiti od Dubaija i ovu i sljedeću sezonu, što je minimalna kazna za taj klub, jer se Golemca riješio na način s kojim je ostala zgranuta cijela košarkaška Europa. Bio je Dubai lider u ABA ligi, imao je šansu za postsezonu u Euroligi. I klub je postajao tek dvije sezone, a Jurica Golemac postavio je cijeli sportski projekt od početka, kao što je to radio nešto ranije u Primorskoj.
Cibona ne kreće od nule, poput ta dva kluba, ali nije jako daleko od toga. Ne samo zbog toga, Jurica Golemac je prvi izbor Cibone u ovom trenutku.
Ali, tu postoji nekoliko razina izazova, da se poslužimo briselskim terminom. Čak i ako zanemarimo priču o tome kako Cibona za Golemca ima dodatnu težinu, jer je on iz Zagreba, odrastao na Remizi, samo koju tramvajsku stanicu daleko od Tornja, ili bi da bi to bio skok s konja na magarca. Jer, Jurica Golemac je euroligaški trener, takav je njegov trenutačni pedigre i Golemac je ovoga ljeta imao ponude barem tri ozbiljna kluba, a svaki je bogatiji i trenutačno perspektivniji od Cibone. Uglavnom, bile su tu priče oko Unicaje, Hapoela iz Tel Aviva, Rome, a posljednji put se njegovo ime spominjalo oko nasljednika Gianmarca Pozzecca kad ga se smjenjivalo s klupe Galatasaraya.
Ništa Golemac nije prihvatio, naravno, ne zato jer je čekao Cibonu, nego zato jer je čekao projekt koji će mu se dopasti. U ovom trenutku karijere, procijenio je, s luksuzom naplate ugovora u Dubaiju, kako mu novi posao mora baš sjesti.
I sad se pojavila Cibona. Ako se dobro moglo shvatiti, u ovoj se priči ne radi o novcu, radi se samo o tome gdje Victor Dodig vidi Cibonu za, recimo, tri godine. Je li ona kadra boriti se za NBA Europe? Ako jest, onda to neće ići stepenastim povećanjem proračuna, od 1,5 milijuna koliko je to ove sezone, preko dva sljedeće, ili 2,5 one iza. A sve to stoji u eloboratu o preoblikavanju kluba.
Takve je bajke Golemac slušao kad je preuzimao Cedevitu Olimpiju, pa se malo toga dogodilo osim upadanja u nekakvu letargiju i prosječnost.
Cibona bi mogla biti u igri ako Dodig shvati da ima priliku zgrabiti trenera koji je za nekoliko razina iznad onoga gdje je Cibona trenutačno. I trenera koji posjeduje know-how u stvaranju ozbiljne priče. Dolazak Golemca bila bi i poruka cijeloj košarkaškoj Europi kako Cibona s novim vlasnikom doista misli ozbiljno.
Ima li Dodig takav plan ili Cibonu vidi u nekom srednjoročnom roku kadru biti osrednji europski klub? I tek možda u nekom dugoročnom planu, a taj se neće dogoditi u tom tempu do sredine sljedećeg desetljeća, kao dio elite, koja god to bila u Europi.
Ako se dogodi razgovor Jurice Golemca i Victora Dodiga, mogli bismo saznati odgovore na ta pitanja. I bit će to zanimljiv epilog, jer neće tada samo Golemac znati na čemu je. Znat ćemo svi na čemu smo s Cibonom.
Ako se, pak, sve to ne dogodi, Cibona će se okrenuti onim dostupnijim rješenjima s kojima će nastojati popraviti trenutačnu situaciju. Najspominjanija imena koja su se vrtjela oko Tornja u četvrtak, nakon objave smjene Rudeža, bila su ona dvojice trenera koji su trenutačno bez angažmana: Dražena Anzulovića i Ivana Tomasa...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....