Lovro Gnjidić eksplodirao u Dubravi i postao najbolji domaći igrač lige

Tvrtko Puljić

Kad se Lovro Gnjidić vratio ovog ljeta u matičnu Dubravu, malo je tko znao što misliti. Bilo je jasno da nekadašnji Cibonin wunderkind, momak za kojega smo vjerovali kako će riješiti sve probleme hrvatske košarke na poziciji playmakera, nije u tri posljednje sezone napravio ništa čime bi oplemenio svoju karijeru, osim što mu je račun postao bogatiji nakon što je potpisao ugovor s ljubljanskom Cedevitom Olimpijom. Tamo je proveo jednu sezonu, a nakon toga je krenuo na posudbe, prvo u Split, kasnije i u Megu, ali ni to nije ispalo najbolje. Da bi se opet našao u Olimpiji, gdje je igrao malo ili nimalo, pa onda zaključio lanjsku sezonu u Palenciji, u drugoj španjolskoj ligi.

Lovro Gnjidić je nakon svršetka prošle sezone imao 24 godine. I karijeru koja je evidentno zapela. Tata Boris Gnjidić, nekadašnji kapetan Dubrave i Zagreba, tada je još bio direktor u Dubravi, pa je Lovro Gnjidić odlučio odraditi sezonu tamo gdje je sve počelo. Zanimljivo je da u tom trenutku za njega nije bila zainteresirana ni Cibona, koja ga je lansirala u orbitu, jer je na Gnjidićevoj poziciji imala Žana Marka Šiška i Krešimira Radovčića. Iako, realno, tu je bilo prostora i za Gnjidića, ali...

Međutim, Gnjidić više nije bio u fokusu. Iako je još 2022. godine bio dio reprezentacije, iako je zaigrao i na EuroBasketu u Milanu i Berlinu, a prije toga i u onom srpanjskom kvalifikacijskom košmaru gdje je baš on bio taj koji je promašivao penale u porazu od Finske, koji nas je, pak, bacio u ponor pretkvalifikacija u kojemu smo bili do proteklog ljeta. I nadamo se više nikada.

Ta slika Lovre Gnjidića kako promašuje penale vjerojatno mu nije pomogla, ta slika ostala je zapisana u ono malo košarkaških fanova koji još egzistiraju.

Damir Mulaomerović ga je nakon toga ipak vodio i na EuroBasket. Nije puno igrao, ali bio je tu u momčadi koja je stigla do osmine finala i tu opet stala na Finskoj. U posljednjoj utakmici za Hrvatsku Bojana Bogdanovića. I Krune Simona.

Sljedeće ljeto Josip Sesar bio je izbornik, a Lovro Gnjidić našao se na popisu reprezentacije za pretkvalifikacijski turnir za odlazak na Igre, koji se igrao u Istanbulu. Nije tada prošao u posljednjih 12, Sesar se tada između Matea Drežnjaka i Lovre Gnjidića odlučio za Drežnjaka kao posljednjeg s dresom.

Dvije i pol godine kasnije, Lovro Gnjidić je najbolji igrač Dubrave koju vodi baš Josip Sesar. Josip Sesar je i onaj koji se proteklog tjedna uhvatio za glavu kad je Gnjidić uzeo loptu u ENBL ligi kontra poljskog Dzikija, pojurio s njom kroz cijeli teren, dribljao protivnike pritom i onda preko onog posljednjeg čovjeka iz Dzikijeve obrane brutalno zakucao. Nije se samo Sesar uhvatio za glavu, jer to je bio highlight sezone svih hrvatskih košarkaša. Čudo jedno.

Čudo jedno je i sezona Lovre Gnjidića zasad. On je po učinku najbolji igrač SuperSport Premijer lige, skupio je 631 indeksni poen, a svojih 27 minuta igre u prosjeku rasporedio je na 13,9 poena, 4,4 skoka, 4,3 asista i 1,2 osvojene lopte. Pritom valja podvući da prosječno pogađa 1,7 trica po utakmici, a šutira ih uz odličnih 39 posto.

Lovro Gnjidić morao se spustiti na stepenicu na kojoj je počeo da bi opet pokazao koliko vrijedi. I kako bi nas sve podsjetio da će mu u travnju biti tek 25 godina. I doista nitko ne zna gdje se ova karijera još može zaustaviti.

On kontrolira igru Dubrave, on čita svaku utakmicu, on je u stanju obraniti, ali i šutirati - s čime se mučio kao klinac - na 39 posto za tri. On je sada u nizu utakmica u kojima ne igra okolo, nego je sposoban razigrati momčad, ali i potegnuti na dvadesetak poena. Ponekad, kad je bio klinac koji je tek dolazio, bilo je utakmica u kojima bi podijelio i deset asista, a da se pritom jedva upisao u strijelce. I kao da je time bio zadovoljan. Morao je, očito, proći i taj dio odrastanja.

Koliko je danas Lovro Gnjidić drugačiji od onoga kad je bio u krizi? Josip Sesar ga je imao na pripremama reprezentacije u ljeto 2023., Sesar ga vodi sada u klubu.

- Drugačije je, jer u reprezentaciji stignu najbolji i u kratkom vremenu daješ najbolje od sebe. Koristio sam Gnjidića tada na sve tri vanjske pozicije u prvom dijelu priprema, ali onda su se priključili Mario Hezonja, Dario Šarić, Ivica Zubac i Jaleen Smith - sjeća se Sesar i odmah nastavlja...

- Svatko od nas ima neke faze u životu. Netko je sposoban sazreti sa 17, 18 godina, netko to uspije s 22, 23 godine. Mi nekako imamo običaj dati sve u ruke onome tko se pojavi i jako je talentiran.

Ovdje Josip Sesar nije mislio na sebe, iako ima poveznica i s njegovom igračkom karijerom.

- Nužno je kad si mlad igrač da budeš okružen starijim, iskusnijim igračima s autoritetom. Možemo sada o tome da su danas drugačija vremena, da mlađi danas drukčije percipiraju stvari, da oni žele sve odmah i sad. Tu smo i mi treneri koji smo nestrpljivi. A za te mlade igrače najgora je spoznaja da oni jednostavno nemaju pravo na pogrešku.

Sesar se sjeća cijele te Cibonine darovite generacije.

- Realno, svi igrači iz te generacije prerano su otišli van. Govorim tu i o Gnjidiću, ali i o Brankoviću, Prkačinu, Rudanu. I da, oni koji su bili u najboljem statusu, koji su najviše igrali, a govorim tu o Prkačinu ili Gnjidiću, e baš oni nisu imali pravo na pogrešku. Kao da im se odmah tražila mana, kao da im se tražilo ono u čemu nisu dobri, da bi ih se po starom dobrom običaju etiketiralo, pa bi ispalo, eto, to ništa ne valja...

A valja, jer Lovro Gnjidić igra jako dobro. Jest, ovo je sezona na nižoj razini od onih na kojima je bio otkako je u seniorima, ali...

- On iz utakmice u utakmicu pokazuje koliko vrijedi. Tu je, na sedam, osam asista, pet, šest skokova, na 12, 15, ponekad i dvadeset poena. U redu, ima tu i izgubljenih lopti, ali to se mora dogoditi ako imaš veće ovlasti u igri od ostalih. I meni je bedasto oduzimati mu moć kreacije nauštrb pažljivije igre u napadu.

Opet se vratio Dubravin trener na etiketiranje.

- Od Gnjidića se, kad se pojavio, očekivalo da bude novi Zoran Planinić. I to nije bilo fer. Evo, sada je on najbolji igrač hrvatske lige, ili možemo to ovako postaviti, on je najbolji igrač naše lige od hrvatskih igrača. A još nema 25 godina.

Josip Sesar uživa raditi s igračima koji su negdje zapeli, pa im je on otvorio novu perspektivu. Bio je to u Gorici slučaj s Lovrom Mazalinom, Bornom Kapustom, Matom Kalajžićem, Karlom Uljarevićem, Ivanom Majcunićem...

- Nekidan sam pričao sa Slavenom Rimcem i baš smo se dotakli toga i kazao sam mu kako je meni baš super ako uspijem vratiti u život nekog talentiranog igrača. Svi bismo mi kao treneri osvajali trofeje, ali isto tako je izazov razbuditi jednog Gnjidića, napraviti nešto više od Stellana Rajaofere ili Andreja Matića. Recimo, ja sam Majcunića doveo u Goricu iz Zagreba, gdje kod Danijela Jusupa nije ništa igrao. Vratio sam Mazalina iz Sarajeva kad nije imao klub, pa je tu Kalajžić kojega sam doveo do reprezentacije. Doduše, pogriješio je Mate zadnje dvije sezone sa Splitom i Zadrom, ali sada se opet vraća. I kažem, Mate, Stellan ili Gnjidić, to su playmakeri, oni ionako kasnije sazrijevaju i treba im dati vremena. Ne stvarati im pritisak.

I za kraj.

- Nemojte u ovoj sezoni podcijeniti podatak da je Gnjidić svoje najbolje utakmice odigrao protiv Iraklisa i Dzikija u ENBL-u, a te bi momčadi bile u vrhu naše lige, kao što je igrao jako dobro i protiv Zadra, Splita i Cibone kod nas. Po meni, on zaslužuje povratak u reprezentaciju.

I to bi se vrlo lako moglo dogoditi već idućeg tjedna kad popis za dvomeč s Nijemcima bude objavio Tomica Mijatović.

Vjerojatno se Lovro Gnjidić trebao spustiti nekoliko stepenica niže da bi odletio na puno veću razinu od one koju je igrao u Ciboni ili Cedeviti Olimpiji. I još mu nije ni 25.