Dres Cibone, pa i ranije Lokomotive, nosili su veliki igrači, bile su velike generacije koje su ispisivale povijest kluba koji već 40 godina stoluje između Savske i Tratinske, podno Tornja. Sve te velike momčadi imale su u svojim redovima ljude koji su zapisani u memoriji navijača, sve te generacije osvajale su veliki broj trofeja i gradile ime kluba koji je svojedobno bio najbolje što je postojalo izvan NBA lige.
Ova generacija kojom ravna Ivan Rudež nije takva. Ova je generacija, za razliku od tih najvećih, u finale za naslov prvaka Hrvatske - a može se govoriti o tome da je slično, s obzirom na proračun, bilo i u polufinalu protiv Splita - ušla kao autsajder. Jer, sve ono što je radila Cibona otkako je Hrvatske, dakle u devedesetima prošlog stoljeća, pa i u nultima ovoga, sve što je radila Cedevita u desetim godinama ovog stoljeća, u dvadesetima radi Zadar. Od pet naslova prvaka od 2021. do danas, Zadar je osvojio njih četiri. Jedan je samo Cibonin, onaj iz 2022., ali u tom je ogledu Cibona bila i favorit, a u finalu je samo potvrdila svoju klasu.
Cibona, ako tu ne računamo onu 2019. godinu, kad je bila u poziciji autsajdera protiv Cedevite, koja se upravo spremala napustiti Zagreb, nikada nije osvojila naslov prvaka iz pozicije slabije, jeftinije momčadi kad su stigle utakmice odluke za domaću krunu.
I zato su Ivan Rudež i momci koje on vodi u posebnoj zgodi uoči majstorice na Višnjiku. Malo im je šansi davano uoči serije za prvaka, a oni su uspjeli odmah uzeti gostujuću pobjedu. Pa su u sljedeće dvije utakmice inkasirali -52, da bi se u nedjelju, u svoj sparini Zagreba, ispred nikada većeg broja zadarskih navijača, izvukli. Nisu željeli svojim navijačima, a na kraju dana ni sebi samima, prirediti zadarsko slavlje u Zagrebu.
Što im je ta pobjeda donijela? Iz perspektive favorita - ništa posebno, jer Zadar je sada veći favorit nego što je bio nakon što je stigao u Zagreb s 1-1 u seriji. Međutim, kako se to voli namjestiti u play-offu, Cibona je u četvrtoj utakmici otišla korak dalje u promjenama u odnosu na Zadar.
Zadar je, doduše, promijenio obranu na Žana Marka Šiška nakon prve utakmice i mučio se Slovenac, najbolji igrač Cibone, s obranom na picku, ali i dugačkim rukama Marka Ramljaka koji ga je čuvao.
Šiško se mučio u drugoj, pa se mučio i u trećoj utakmici finala, da bi u četvrtoj pronašao rješenja. S druge strane, Zadar je imao Vladu Mihailovića u prve tri utakmice finala na trideset, pa na 18, a onda i na 25 poena. Prosječno je prvi igrač Zadra u prve tri utakmice zabijao 24 poena, da bi u četvrtoj utakmici finala, na promijenjenu Ciboninu obranu, ostao na samo pet poena i na šutu 1-10.
Ogroman je tu posao odradio Markus Lončar, koji je iskakao i pomagao u obrani izravnim čuvarima Mihailovića, a tu su bili Justin Roberson, Krešimir Radovčić, ali i, kao novost, Renato Serdarušić.
Usput, Cibonino udvajanje na Lovru Mazalinu uvelo je drugo najjače Zadrovo oružje u penale, a kraj četvrte utakmice, osim penaliziranog Mazalina, nije dočekao ni Karlo Žganec, koji je osjetio bolove u nozi. Kakvo je stanje sa Žgancem, hoće li se oporaviti do srijede, jedno je od pitanja koje bi moglo presuditi ovu bitku.
Cibona će svakako tražiti egal u skoku, a njega nije bilo ni u prilično dominantnoj utakmici u nedjelju, iako je Zadar vodio samo nakratko. Zadar je nosio skokove u napadu, njih čak 16, i Cibona će taj segment igre morati popraviti na Višnjiku ako želi biti u prilici stići do trofeja.
Što se tiče energije, borbenosti i doprinosa cijele lepeze igrača, to kod Vukova mora biti identično kao u nedjelju. Tek tada će tu biti šansa.
Jer Zadar ovoga puta neće imati samo pun zeleni sektor svojih pristaša, sada će cijela Krešina dvorana - a može se tu skupiti i do 10.000 duša - disati za četvrti uzastopni trofej. I to će se morati izdržati iz Cibonine perspektive. Za bilo kakvu nadu.
Ivan Rudež je nakon četvrte utakmice pozvao na majstoricu sve Cibonine navijače, ali i Zadrove pristaše. Pri tome je odigrao rolu na grlene tribine Višnjika, govoreći: "Neka nas vrijeđaju, to će nam biti samo dodatni motiv."
Tu je Rudež isturio svoja leđa ispred momčadi. Tu je želio zaštititi svoje igrače, znajući kako će u Zadru sve biti usijano, a ako već treba vrijeđati, onda je on tu da primi porciju.
Na kraju dana, sve to može biti važno. Ali i ne mora. U ovakvim utakmicama, onima u kojima se neće umirati u ljepoti, može presuditi inspiracija pojedinca. Ima li ih u Ciboni?
Ima. Kao što ih ima i u Zadru. Ali, ova Cibona ima šansu postati posebna.
Može biti ona od koje nitko nije očekivao trofej, od koje se nadalo da će samo biti konkurentnija nego ranijih sezona. A sada je samo 40 minuta od trofeja.
Koji bi bio jedan od luđih u povijesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....