Dragulj iz Dubaija ukrao naslovnice: ‘Uh, Roko na klupi Splita, a Vujo me doveo u Kvarner...‘

Protekli je košarkaški vikend na Gripama bio rezerviran za juniorsku poluzavršnicu, a mjesta među četiri ekipe bilo je samo za jednu. U finalu su se sastali Split i Kvarner. To je naoko jedna obična opservacija, sve dok vam ne kažemo da je na klupi Žutih uz Jeru Mrduljaša sjedio Roko Ukić, a iza Riječana stoji Nikola Vujčić. Dakle, zanimljiv obračun legendi splitske košarke. Na kraju je, u neizvjesnoj utakmici slavio Kvarner, a junak susreta bio je Tomislav Vučković (18) koji je s 23 poena i tricom u posljednjoj minuti osigurao svojoj ekipi veliki uspjeh. Momak je to zanimljive košarkaške priče. Pred koji mjesec je postao punoljetan, a iza njega su već brojne putešestvije među kojima se ističe lokacija Dubaija. Tamo je Vučković igrao za juniore, ali i seniore koje je donedavno vodio Jurica Golemac. I da, prošao je kroz stres ratnog stanja i eksplozija. I da, mladi je reprezentativac Hrvatske. Zbog svega toga, uhvatili smo priliku da s njim o svemu porazgovaramo.

Kako je bilo igrati u dvorani gdje ste napravili prve košarkaške korake?

- Na Gripama sam se gledajući seniore zaljubio u košarku. Ova mi je utakmica protiv Splita jedna od najdražih ikada, pogotovo s emotivne strane. Kad je krenula muzika na zagrijavanju ja sam se naježio. Nisam mogao dočekati da krene utakmica. Igrati u Splitu protiv Splita, uh...

Jeste li mogli sanjati da ćete već ovako mladi igrati za momčad iza koje stoji Nikola Vujčić, a da je na drugoj strani Roko Ukić?

- Ogromna motivacija. Igram doma i igram pred takvim igračima. Roko Ukić trener protivničke ekipe, a mene u Kvarner doveo Nikola Vujčić. Baš je bilo lijepo pobijediti tu utakmicu.

Odakle Tomislav Vučković iz Dubaija u Kvarneru, kako je do toga došlo?

- Plan je bio da u drugom dijelu sezone odigram nešto seniorske košarke, a onda je Vujčić uslijed rata u Dubaiju kontaktirao klub da dođem u Kvarner, budem sa seniorima i juniorima. On je zaslužan za moj dolazak.

Gdje se vidite sljedeće sezone, kakvi su vam planovi?

- Na posudbi sam u Kvarneru do kraja sezone. Još uvijek sam igrač Dubaija, vidjet ćemo što će biti. Sada sam fokusiran na završnicu s juniorima, a onda Europsko prvenstvo s reprezentacijom.

E, sada, odakle baš Tomislav Vučković u Dubaiju? Kako je do toga došlo?

- Bio je to studeni 2024. godine. Oni su dolazili na juniorsku ABA ligu u Beograd i tražili su par igrača iz regije koji bi im mogli pomoći i pridružiti se njihovoj akademiji. Mene su zamijetili na Europskom prvenstvu. Prvo su me pozvali na par dana, a onda sam se preselio i priključio ekipi.

Jeste li tamo išli sami, kako je to izgledalo?

- Sam sam išao sa 16 godina i prva dva, tri mjeseca mi je bilo super. Novi svijet, novo sve... Nakon nekog vremena su mi ipak neke stvari počele nedostajati, ali pomoglo mi je što smo mi imali puno Europljana. Menadžer ekipe Miloš Kolaković je živio s nama u hotelu. Cimer mi je bio Latvijac koji je tada imao 14 godina. Znate, nije se teško bilo prilagoditi jer u Dubaiju ima puno Europljana i Amerikanaca. U prvoj momčadi je bilo puno Hrvata, Srba, Bosanaca... Cijela uprava kluba je s Balkana.

Kako izgleda svakodnevica jednog košarkaša u Dubaiju?

- Ja sam prvo morao ići u školu, a kad sam bio pri seniorima dan bi počeo oko 8 sati. Od 9 do 13 bi bio u dvorani. Prvo bi s Davorom Matkovićem radio na individualnom napretku uz još par mlađih igrača, a onda bi ostao i na seniorskom treningu. Tu bi participirali kroz igru tri na tri, dva na dva, većinom kroz program za igrače koji se vraćaju nakon ozljeda. Potom bi ručali, a poslijepodne je teretana i juniorski trening.

Koliko su vam značili treninzi s igračima poput Muse, Abassa, Bacona?

- Uh, to je nešto neopisivo, ha-ha.

Kakvo je to iskustvo bilo, imate li neku anegdotu?

- Prvi trening, ja ulazim u dvoranu i vidim Nemanju Dangubića. Pita me Davor Matković znam li koji je to igrač... Danga mi je stvarno pomogao, Musa ove sezone kad je došao... To su sve vrhunski momci, a to me zapravo i najviše iznenadilo. Kao, gledao sam ih samo na televiziji, a sada s njima provodim vrijeme.

Je li vas bilo strah uslijed vijesti o eksplozijama, gdje ste živjeli, kako ste funkcionirali?

- Kad je počelo bili smo u Abu Dabiju s juniorima i otkazana nam je treća utakmica. Ali, tada smo mislili da će prestati jer se godinu prije dogodilo isto i trajalo samo tri dana. Isto sam taman trebao ići kući... Iskreno, više sam ja trebao smirivati obitelj i prijatelje. Nije to sad bilo ne znam ni ja što. Ni blizu koliko su mediji to prikazivali i napumpavali. Nije bio toliki kaos, ali opet ti nije svejedno. Svi smo mi bili u Europi u roku od dva tjedna.

U juniorskom dresu Dubaija srušili ste rekord u tricama. Kada ste shvatili da vam je šut forte?

- Na šut sam uvijek gledao kao neku ekstra kvalitetu koju ne može imati svatko. Da bi bio šuter moraš imati radnu etiku i biti jak u glavi. Svi će učiti skakati, svi će ojačati. Tražio sam nešto što ne može svatko.

Spomenuli ste snagu glave. U tom svjetlu je trica za pobjedu protiv juniora Splita došla iz sedmog pokušaja, nakon 0 od 6...

- Jednostavno ne razmišljaš o tome. Uvijek se vodim jednom inspiracijom. Dan prije no što sam srušio onaj rekord smo igrali protiv Barcelone i izgubili 60 razlike, a ja imao šut 0-7. Ubilo me to skroz, bilo mi je loše... Ali, sutra sam došao i zapitao se što sada. Moram i dalje igrati i šutirati, što ću sada? Time ću se uvijek voditi.

Izgledate već spremno za seniorsku košarku, slažete li se s tom opservacijom?

- Fizički se osjećam vrhunski i ne vidim da zaostajem u bilo kojem dijelu. U Dubaiju sam krenuo ozbiljno s tom teretanom, a i u Kvarneru se dobro radi. Taktika i iskustvo će doći. Nemjerljivo mi je na juniorskoj polu završnici pomogla jedna seniorska polu sezona.

Mladi ste hrvatski reprezentativac, što vas čeka ovo ljeto?

- U18 Europsko prvenstvo u Rijeci, B divizija.

Vaša generacija, kao i ona godinu, dvije mlađa, navode se kao one s najviše talenta...

- U svakoj generaciji ima talenta, ali to je sada na svakom od nas igrača. Koliko je tko spreman u sebe uložiti, odvojiti vremena. Treba sve to pokazati na terenu.

Iz Splita ste otišli kao dječak, nedostaju li vam grad i klub?

- Isprva mi je s 13 godina ta promjena godila, ali počne ti nedostajati. Samo sam se molio da ova polu završnica bude u Splitu, da budem tri dana kući i vidim malo grad. Nije mi bilo bitno niti protiv koga ćemo igrati. Samo da bude u Splitu.

Upoznali ste seniorsku premijerligašku scenu, tko će po vama otići do kraja ove sezone?

- Zadar je tu opet favorit, ali evo, Kvarner ih je lijepo namučio. Ipak, ove sezone jako visoku vidim Cibonu. Mislim da će ta dva kluba odlučivati - zaključio je Tomislav Vučković.