Zadar kao sudbina za mentora momčadi koja prijeti trostrukom uzastopnom prvaku

Otkad je kao šesnaestogodišnjak preselio iz rodnog Dubrovnika - s debijem u prvoligaškoj konkurenciji - u Zagreb, gdje ga je Cibona prvo posudila Dubravi, da bi od 2005. do 2010. igrao u euroligaškoj momčadi koja je osvojila četiri od pet naslova prvaka Hrvatske, prošlo je točno četvrt stoljeća. Ali Lukša Andrić je tu i danas, čak i nakon što je na pet godina napustio profesionalnu košarku, da bi se lani vratio i spasio svoj Dubrovnik od ispadanja iz elitnog razreda. Godinu dana kasnije i s punih 41 je Andrić s Dubrovnikom u polufinalu, 13 godina nakon što je posljednji put bio tu s Cedevitom. I ispao od Zadra s kojim je igrao i četiri finala u dresu Cibone. Sva četiri puta je Andrić slavio naslov, posljednji 2010. kao kapetan Vukova u legendarnom finalu u kojem je isključen u majstorici nakon šamaranja Marka Cara.

Za razliku od tih godina, vremena u kojem je Cibona još uvijek uživala dominaciju u domaćim okvirima, Andrić dva destljeća kasnije u sudare sa Zadrom ne ulazi kao favorit. Dapače. Dubrovnik je prvi put u klupskoj povijesti izborio polufinale doigravanja, ostvario ono što je prije početka ove sezone bilo gotovo nezamislivo. Osim Goranu Gunjeviću i njegovim momcima predvođenima mentorom Lukšom, usput budi rečeno - najboljim čovjekom u drugoj utakmici polufinala protiv Samobora. Prevedeno, ostalo je još "goriva" u negdašnjem hrvatskom reprezentativcu koji igra posljednje utakmice svoje karijere obilježene sa sedam euroligaških sezona za Cibonu, Galatasaray i Cedevitu, po dva nastupa na svjetskim i europskim prvenstvima, trofejima u Turskoj, Kazahstanu i Mađarskoj... Najmanje dvije protiv Zadra, ali u Gospinom polju se nadaju i više od toga, barem još i majstorici na Višnjiku, što bi bila lijepa pozornica za potencijalni Andrićev oproštaj... tod