Zadru je iduća utakmica sve ili ništa! U slučaju novog poraza, Zagreb neće preživjeti

Cibona je teškom mukom prolazila kroz četvrtfinale kontra Dubrave, kao i kroz polufinale sa Splitom, da bi se osokolila pobjedama, podigla samopouzdanje i ratnički izašla Zadru na megdan u prvoj utakmici finala. Zadar, pak, mjesec dana nije odigrao ozbiljnu natjecateljsku utakmicu i prvak, momčad koja dominira hrvatskom košarkom od 2022. naovamo, u prvom je ogledu finala bio debelo izvan ritma potrebnog za upisati četvrti naslov uzastopno. Cibona ima 1-0, dva je koraka sada daleko od prvog naslova nakon te 2022. godine, a Zadar se pod hitno mora skupiti, jer drugi je zadarski ogled finala već u utorak navečer. Kako je to izgledalo nakon prvog seta finala, Zadar bi se u slučaju novog poraza od uloge apsolutnog favorita doveo u poziciju potpunog autsajdera u ovoj seriji, jer je teško zamisliti scenarij u kojemu bi ovakvi Vukovi propustili iskoristiti dvije meč-lopte pred svojim navijačima, u Draženovoj dvorani.

Play-off serije su čudne biljke, a ova je odmah na startu pokazala nekoliko stvari. Prva je ta da razlika u klasi nije naročita u odnosu ove dvije momčadi i ako Zadar nije na svojem optimumu, dolazi u problem. Danijel Jusup mora između dvije utakmice dobiti još ponekog raspoloženog igrača, jer to su u nedjelju navečer bili samo Vlado Mihailović i Lovro Mazalin.

S druge strane je Ivan Rudež imao cijeli arsenal igrača na optimumu, ili čak i iznad njega.

Recimo, malo tko je mogao računati da će Marjan Čakarun, koji izlazi iz teške ozljede i koji je samo pokušavao pomoći protiv Splita, sada biti onaj jezičac na vagi raznovrsnije Cibone. Kad je Zadar prvi put poveo u utakmici, a zbilo se to na devet minuta do kraja tricom Borne Kapuste (61:60), Čakarun je nakon dva uzastopna short-rolla pronašao u jednom kutu Kamaku Hepu, pa u drugom Jana Palokaja, čije su trice odvele Vukove opet u prednost.

I Čakarun je podijelio ukupno čak šest asista, donio je novu protočnost u Ciboninoj igri, a nju ionako kontrolira Žan Mark Šiško, kompjutor na terenu, prvi igrač Vukova, čovjek koji je razina više u odnosu na sve u ovoj seriji.

Nalijepio je Rudež na Šiška čitav niz vrlo borbenih igrača, onih koji će ostaviti na terenu sve, a cijela je plejada takvih kod Vukova, od kapetana Krešimira Radovčića, preko vrlo čvrstih Jana Palokaja ili Justina Robersona, pa sve do energije s kojom trenutno doigravanje igraju Markus Lončar ili Luka Skorić.

Ukupno je, dakle, Cibona imala više dobrih ljudi od Zadra. Bila je šira, bila je u boljem ritmu. Iako je na kraju Vlado Mihailović stavio trideset i opalio je sa sirenom tricu za pobjedu.

Što znači da je i takav, lošiji Zadar od onog na kojega smo navikli posljednjih sezona, opet bio u stanju dobiti.

Međutim, izgubio je u još jednoj fiks završnici, pa ako Zadar ima kvalitetu i kontinuitet, zbog kojega je uoči serije bio označen favoritom za novi naslov, Cibona kuda i kamo igra bolje završnice od Zadra. Tako je izbacila Dubravu u četvrtfinalu, tako je izbacila Split u polufinalu i sada ima 1-0 u finalu.

Možemo i tome da bi Zadar odigrao smisleniji napad u posljednjih sedam sekundi od Mihailovićeva šuta iz tranzicije, ali za tako što morao je imati minutu odmora uoči zadnjeg posjeda. Nje, međutim, nije bilo.

Zadar, jasno je to, ima problema kad mu protivnik oduzme skok-igru, a Cibona je to napravila u Zadru. Može li se takav recept zadržati kroz seriju? Ovisit će to i o boljim partijama tri važna igrača Zadra. Karlo Žganec, Marko Ramljak i Boris Tišma moraju se u svojim izvedbama približiti Mihailoviću i Mazalinu. Za bilo kakvu nadu.

Druga utakmica finala mogla bi puno toga otkriti. Zadar igra na sve ili ništa, jer je svjestan da će u Zagrebu biti teško dobiti obje utakmice. Opet, kad bi Zadar izjednačio u utorak finalni niz, stekao bi poziciju da u Zagrebu otkine barem jednu pobjedu, pa tada dočekao Cibonu u majstorici na Višnjiku. U kojoj bi bio apsolutni favorit, čak i veći nego što bi to bila Cibona kad bi s 2-0 stigla na oglede u Zagreb.

Danijel Jusup je nakon utakmice upozorio kako Cibona igra agresivno, pa iako je Zadar šutirao 18, a Cibona samo sedam slobodnih bacanja, taj je omjer, valjda po treneru domaćina, trebao biti i izraženiji. S druge strane, skok je Zadar izgubio i jer su njihovoj visokoj liniji suđeni fauli u skoku u napadu, pa je kriterij u kojemu se sudi svako guranje u leđa na skoku, kriterij s kojim domaća klupa nije bila baš najzadovoljnija.

Ali, nije bio ni Split u nekim ranijim finalima, kad se takve stvari nisu sudile. Pa je tu istina uvijek na sredini.

I da, kombinirano su obje momčadi pogodile 27 trica. Zadar 13 (od 37), Cibona 14 (od 36). I bilo je tijesno. Da je jedna otišla na stranu Zadra, ili je jedna iscurila kod Cibone, omjer u finalu bio bi drugačiji.

Jer, ova je serija otvorena. Toliko da je Zadar u njoj i dalje favorit, ali za takvu ulogu jednostavno mora slaviti u utorak. Cibona je, pak, kupila vjeru kako je u stanju skinuti dominaciju Zadra. I danas pod Tornjem više nitko ne razmišlja o tome kako je Zadar do ovog proljeća čak 12 puta uzastopno pobjeđivao Cibonu. Jer, Cibona je dobila posljednja dva meča, jedan u osnovnoj sezoni, jedan na startu finala.

Drugačija je percepcija. Ili nije?