Na današnji dan poginuo je Dražen, majka Biserka otkrila zbog čega su on i Aco odabrali Cibonu

Godišnjica je smrti Dražena Petrovića, neprežaljenog, neponovljivog košarkaškog Mozarta, Šibenčanina čije ime nosi Cibonina dvorana u Zagrebu.

U trenutku kad ovog 7. lipnja otkucavaju 33 godine otkako je Dražen poginuo u prometnoj nesreći u Njemačkoj, podsjećamo se kada smo prije otprilike godinu i pol upoznali Draženovu majku Biserku, piše Slobodna Dalmacija.

Željeli smo to godinama, ali, što zbog činjenice da je vaš reporter fah-idiot nogometa, a mama Biserka strogo uz košarku vezana, naprosto se nismo sretali.

U zagrebačkom kultnom kafiću Charlie, te prosinačke večeri, zima je bila, promovirala se poštanska marka s likom Dražena. Okupila se svita uzvanika, a nas je pozvao Željko Pavličević da obavezno svratimo. Rečeno – učinjeno, ohrabrili smo se, prišli smo gospođi Petrović, predstavili se:

- Poštovanje, draga gospođo, ja sam taj i taj. Imate divnu bundu od smeđeg nerca...

Biserka Petrović

MARKO TODOROV Cropix

Vrata su bila otvorena.

- Hvala na komplimentu. U pravu ste. Smeđi nerc. Tu mi je bundu još davno kupio moj Dražen – spremno je odgovorila.

Zastala je načas u uspomenama, ali krenula je ubrzo ćakula naša dalmatinska. Kao bujica, kao bura, na relaciji Šibenik – Split.

Uvijek nas je to intrigiralo, kao zakletog navijača splitskih „žutih”, zbog čega, zašto njezini sinovi Aco i Dražen nisu krenuli putem nogometaša Žaje i Nadoveze put Splita, ili kasnije Cukrova, Slavice, Računice? Nego, naprotiv, u suprotnom smjeru na sjever, putem Rore, Ninića, kasnije i Ademija, Schildenfelda...

- Zašto ste iz Šibenika krenuli za Zagreb? Zašto ne u Split? Zašto su vaši Aco i Dražen izabrali Cibonu, a ne Jugoplastiku? Sigurno su i vas to pitali.

Cibonin toranj i spomenik Draženu Petroviću na trgu Dražena Petrovića

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Gospođa Biserka nije okolišala:

- Reći ću vam odmah, vrlo jednostavno... Meni bi kao majci čak bilo draže da su u Splitu, da su mi puno bliže. Ali samo u Ciboni su mi garantirali, jamčili minutažu za moga Acu, a to Jugoplastika nije mogla obećati. Imala je popunjene bekovske pozicije.

Jesu li vas barem zvali?

- O, da, jesu, i te kako jesu! Pokojni Capo Bajrović, malo je reći, stotinu puta me nazvao. Baš je bio zapeo, silno uporan. Ali, Cibona je otvarala vrata većeg prosperiteta. Sigurnost da će igrati, a ne sjediti na klupi... Pa kad je otišao Aco, bilo je logično da mu se u Ciboni uskoro pridruži i mlađi Dražen. Sve je bilo jasno.

Tako smo riješili vječnu dilemu – kud veliki Aco, tu i mali Dražen. U trenutku godišnjice Draženove smrti i pijeteta, sjetili smo se naše ćakule s mamom Biserkom.