Ova mlada Hrvatska budi nadu! Nešto se ozbiljno događa u sportu s kojim smo nekada bili zaluđeni

Bila je to samo B divizija, bile su to tek kvalifikacije za obračun najboljih igrača Europe generacije, ali način na koji su u Makedoniji odigrali hrvatski kadeti, momci rođeni 2010. godine i mlađi, budi nadu kako se u sportu s kojim smo nekada bili zaluđeni, a onda smo sustavno propadali, nešto ozbiljno događa.

Nanizali su momci koje je vodio Roko Ukić, a predvodio ih je na terenu Luka Ukić, osam pobjeda za promociju u A diviziju, a to su učinili u tolikoj snazi da su kombinirano svoje protivnike zaustavili na koš-razlici od 322 poena viška, a pritom su pobjeđivali u prosjeku s 40 poena prednosti!

Bila je to nestvarna dominacija, ali ono što je Hrvatska odigrala treba ipak detaljnije analizirati. I na tome čestitati Roku Ukiću. Naime, kadeti, momci koji ulaze u službene okršaje u svijetu košarke, dečki koji imaju do 16 godina, otprilike uvijek ovise, i na temelju toga rade rezultate, o talentu.

Naravno, ovo je generacija koja je prepuna talenta, ali niti talent ne bi bio dovoljan, nagledali smo se takvih slučajeva, da bi se prezentirala ovakva dominacija. Trebalo je tu postaviti i sustav, trebalo je uživati u svakom poenu viška, u svakoj novoj obrani, a to je Ukić stariji dobio od ove vrste. Igrala je Hrvatska u visokom ritmu, bila je agresivna u obrani, imala je glavu i rep. I napad u kojemu je carevao talent. Bila je to kombinacija onoga kako bi trebala izgledati svaka mlada selekcija hrvatske košarke. Imati glavu i rep na terenu, na obje strane terena, a napadački rješavati situacije vještinom.

Generacija igrača rođenih 2010. godine već je nekoliko godina, a to je zapravo i najzanimljivije, jer radi se o klincima koji imaju tek 16 ili manje, portretirana u analizama kao prva sljedeća velika generacija. Imali smo ih dosta u povijesti, posljednja je takva bila ona koja je bila europski prvak, ali u A diviziji, sastavljena od igrača rođenih 2002. i mlađih, pa je tu onda sjajna generacija igrača rođenih 1997. i mlađih.

No, ova je generacija imala i silnih poteškoća s kadrom. Recimo, tu je mogao igrati Toni Garma, ali on se želio posvetiti individualnom programu ovoga ljeta i propustio je ovo natjecanje. Nadalje, ostali smo u ovoj generaciji bez dva ogromna talenta jer su Roko Jerkić i Marko Volf izabrali igrati za Njemačku, iako su obojica bili na prvim okupljanjima Hrvatske. Ta dva klinca, obojica i rođena u Njemačkoj, i dalje su veliki, ogromni potencijali. Recimo kako su Nijemci završili kao peti u Oradei, na A diviziji, a Marko Volf je bio najbolji igrač Njemačke, dok Roko Jerkić nije igrao.

Opet, jezgra je ostala na okupu i u Hrvatskoj, a Roko Ukić je tražio igrače za nove uloge. Njegov sin Luka je dominirao i nije to, realno, bilo iznenađenje. Osim što je tricom donio zlato u Makedoniji, Ukić mlađi se zaustavio na prosjeku od 22 poena, tri skoka i 5,7 asista po utakmici te ponovio naslov najboljeg igrača B divizije.

U najbolju petorku stigao je i Zagrepčanin Nikša Zlopaša, a svakako je tu bilo mjesta i za Riječanina Frana Strahiju.

Ta tri igrača, Ukić, Strahija i Zlopaša, bek, krilo i combo, sva tri s ozbiljnim fizičkim kapacitetima, bili su nositelji ove vrste. I sva trojica ispred sebe imaju sve vrijeme svijeta i predispozicije da budu ozbiljni igrači.

Ne govorimo tu o projektima koji bi u neki trenutak mogli postati rubni igrači seniorske reprezentacije, ovo su momci koji imaju jednog dana šansu postati nositelji upravo na način na koji su to radili u kadetskom uzrastu.

Naravno, ima još tu zanimljivih igrača, svatko tko je završio u ovoj selekciji ima potencijal i sazrijevanjem neki od njih imaju šansu i da preskoče ovu trojicu. Sve će, jasno, ovisiti o njima samima, ali i o klubovima koji im moraju osigurati ozbiljne programe.

Pri tome će Nikša Zlopaša povesti generaciju igrača rođenih 2011. godine u boj za europske kadetske medalje sljedećeg ljeta, jer on je tek ulazni kadet. I posve je nestvarno kakav košarkaški IQ ima dijete od 15 godina. Kao što ga posjeduju i druga dva nositelja, Luka Ukić i Fran Strahija. Ta košarkaška inteligencija je talent koji neki nauče iskustvom igranja, a neki se s time jednostavno rode. To je onaj ponekad neobjašnjiv trenutak u igri, kad shvatite da tim posebnim klincima sekunde nešto sporije prolaze nego nama smrtnicima.

Jasno, bilo bi idealno da je naša vrsta U-18 na B diviziji u Rijeci uspjela proći u tri najbolja i vratiti se u A diviziju, jer bi to značilo da će Ukić, Strahija i prijatelji sljedeće ljeto kao ulazni juniori igrati za europske medalje. Nije se dogodilo, jer smo nevjerojatno izgubili meč četvrtfinala, dobivenu utakmicu protiv Poljaka. U kombinaciji klinaca koji su bili ulazni juniori u Rijeci s većinom kadra iz Makedonije, Hrvatska će sljedeće ljeto pokušati i selekciju U-18 vratiti u A diviziju, kako bi 2028. godine napadala u punom sjaju i juniorsko postolje. Jer, ova je generacija, generacija igrača rođenih 2010. i mlađih, za takve velike stvari sposobna.

Uostalom, igrali su ti klinci uoči nastupa u Makedoniji turnir u Turskoj gdje su bile isključivo reprezentacije iz ovogodišnje kadetske A divizije i tu su Hrvati sve sredili...

Možemo samo čekati. Jer velike stvari se tu kuhaju.