Hrvatska više nije momčad koja se pogubi bez najboljih, a ima i igrača koji je ‘energetski vulkan‘

Možemo to postaviti i ovako. Hrvatska, koje nije bilo na lanjskom EuroBasketu, u samo 24 sata svladala je europskog doprvaka lani, Tursku, i imala napad na minus tri nešto više od dvije minute do konca protiv Njemačke, europskog, ali i svjetskog prvaka, u Hamburgu. OK, riječ je o pokusima za nastavak kvalifikacija za SP, ali utakmica koja se odigrala u Hamburgu (96:87) u finalu izgledala je prilično daleko od tretmana neke prijateljske utakmice. Bilo je tu žestokih prekršaja, bilo je tehničkih pogrešaka i bilo je toga puno za vidjeti i iz toga izvući neke zaključke. Reći će izbornik Tomislav Mijatović: za korekcije.

Posjet Hrvatske Hamburgu stoga je bio puno važniji zbog onoga što će doći za godinu dana, kada budemo, ako se ne dogodi neki cirkus koji se ne nazire, na svjetskoj smotri u Kataru, nego će nam ove dvije utakmice koristiti, osim za puko uigravanje i navike igranja jednih na druge naših reprezentativaca, za ono što slijedi u mečevima protiv Latvije i Nizozemske. Jer, Latvija i Nizozemska nisu naša razina i te bi se utakmice na čistu fiziku, visinsku razliku i klasu, koja je debelo na našoj strani, trebale riješiti u hrvatsku korist.

Intenzitet s kojim igraju Turci i Nijemci i naše pozicije u takvoj igri i u takvim utakmicama, a riječ je o reprezentacijama iz europskog, a to znači i svjetskog vrha, mogli smo osjetiti u Hamburgu. I tu su se opet mogle nazrijeti neke stare boljke. Prije svega, morat ćemo znati držati ritam u napadu i kad obrane budu ozbiljno agresivne na loptu. Morat ćemo i u našim visokim postavkama znati neutralizirati prodore suparničkih bekova, ali i imati puno duže dionice u punom ritmu.

I to se sve može posložiti i popraviti u onih mjesec dana uoči SP-a.

Opet, ima tu puno više detalja koji podržavaju nadu. Definitivno, ovo više nije momčad koja se pogubi kad su izvan igre najbolji igrači i nositelji. Puno je tu igrača koji su s vremenom naučili igrati svoje role i u njima se komotno snalaze. Dosta igrača na pozicijama krila nudi i puno različitih napadačkih opcija, koje će tek uhvatiti zamah sljedećeg ljeta. Širina koju imamo na centarskim pozicijama, sa Zupcem, Šarićem, ali i s onime kojega smo do sada najmanje gledali, a riječ je o energetskom vulkanu kakav se skriva u Karlu Matkoviću, obećava puno toga.

Ta hrvatska visina u jednu ruku može biti hendikep protiv nekih napada, ali i debela prednost protiv raznih obrana koje nam budu stajale na putu. Hrvatska će, naravno, a tako je to uvijek kad se radi o ozbiljnim reprezentacijama, ovisiti o tome koliko će dobro braniti. I takve će dobre defanzivne minute trebati držati u kontinuitetu.

Ali, prije toga, Latvija u Zadru i Nizozemska u gostima. Kako se bez Zupca, Hezonje i Matkovića ne bismo doveli u probleme u posljednje četiri utakmice, nužno će biti dobiti obje sljedećeg tjedna. Pa se razići u miru do sljedećeg ljeta, kad će se opet svi naći na pripremama za SP. Da bismo dobili šansu kakvi možemo biti, a tu ima puno toga dobroga, moramo obaviti domaću zadaću. To je još šest kvalifikacijskih utakmica. Po dva puta Latvija, Nizozemska i Poljska. S dvije pobjede sljedećeg tjedna bit ćemo možda samo pobjedu daleko od Katara. A možda ni to.