Još prije tjedan dana smo zaključili da je ovaj kadar hrvatske košarkaške reprezentacija nepoznanica za sve, ali ono što se nije smjelo dogoditi, utakmica je posebno u prvom poluvremenu izgledala kao da su ti igrači nepoznanica i za onoga koji ih je izabrao i trenirao posljednjih dana.
Hrvatska petorka mijenjala se kao na kolodvoru, ali izmjene nisu problem kada dolaze u situacijama u kojima je rezultat na semaforu nepovoljan ili kada se nazire neki loši trend. Problem je što je Mršić nevjerojatnom upornošću radio izmjene i u takvom tempu neminovno se događalo da najkompatibilniji igrači na određenim pozicijama provedu nedovoljno vremena zajedno u igri (primjerice Rudan i Prkačin). I suprotno, da oni koji si međusobno ne odgovaraju prema profilu igre predugo ostanu u igri.
Ilustracija iz prvog poluvremena. Starteri Marčinković i Marić igrali su samo prvih cca pet minuta. Prvog je izvadio na +8 za Hrvatsku, drugog na +6. I više ih nije vraćao u igru. Na kraju smo to prvo poluvrijeme izgubili (39-41). U drugom poluvremenu Mršić je skratio rotacije i Hrvatska je odmah bolje izgledala. Bolje vođenje utakmice u nastavku i nepredvidivost pojedinaca poput Bundovića i Prkačina donijelo je utakmicu koju je odlučila "jedna lopta".
I sada možemo samo razmišljati što bi bilo da je tako bilo i u prvom poluvremenu u kojem su Slovenci do poena dolazili praktički, samo iz slobodnih bacanja. I žaliti jer smo vidjeli da se u ovom kadru reprezentacije nalaze talenti i igrači koji bi se mogli posložiti u momčad koja pobjeđuje i momčadi koje su u ovom trenutku na papiru jače od nje. Poput ove Slovenije koja je došla u Zagreb. Kvalifikacije su krenule i s iznenađenjima, papirnati favoriti gubit će utakmice, pa bi se na Svjetsko prvenstvo 2023. godine, kao i u prošlim kvalifikacijama, moglo i sa sedam pobjeda (iz ukupno 12 utakmica). Hrvatska je prvu - izgubila. U nedjelju smo u Finskoj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....