Knicksi pred vratima raja, ali i pakla u New Yorku, traži se ‘najgluplji‘ među Spursima

Iako će rezultat serije, 3-1 za New York Knickse, sugerirati kako u NBA finalu ne vlada prevelika neizvjesnost, odnosno da su San Antonio Spursi tu potpuno podređena momčad, to ne može biti dalje od istine. Naime, iza nas su četiri utakmice u kojima se pobjednik odlučivao u samim završnicama, gdje su ključne bile jedna ili dvije lopte, dok se u posljednjoj ispisala povijest jer su Knicksi kreirali najveći preokret u povijesti NBA finala, došli do pobjede nakon zaostatka od 29 poena.

Samo to bilo bi dovoljno da ovu seriju nazovemo epskom, a tome je uvelike pripomogao i OG Anunoby, čija će se minijatura iz četvrte utakmice, u kojoj je u posljednjih 11 sekundi blokirao De‘Aarona Foxa na polaganju pa na drugoj strani za pobjedu "iz odbojke" pospremio promašaj Jalena Brunsona, ući u anale. I dok Anunoby zaslužuje sve lovorike za dva poteza s kojima je prelomio susret, teza da "ne možeš okrenuti 29 razlike bez pomoći protivnika" otvara drugo poglavlje ove priče. Odgovornost Spursa za sve ono što se dogodilo prije koji dan u Madison Square Gardenu, gdje su trebali izjednačiti omjer u NBA finalu i vratiti se kući s velikom nadom.

Međutim, nju je ugasio baš spomenuti Fox, najkritiziraniji igrač Spursa nakon četvrte utakmice. Dodali bismo: s pravom. Njegov malo razumljiv potez je, naime, dao priliku Knicksima da dovrše preokret. Fox je petnaestak sekundi prije kraja utakmice došao do lopte koja se, nakon Brunsonova promašenog floatera, nekoliko puta odbijala do centra, čime se otvorio put prema košu New Yorka...

- Htio sam zabiti za tri razlike, dovesti ih u situaciju da trebaju tricu - rekao je kasnije bek Spursa.

‘Mekano‘ polaganje De‘Aarona Foxa, koje je blokirao OG Anunoby, dalo je priliku Knicksima da dovrše povijesni preokret

AFP

Problem je što u tom trenutku uopće nije trebao ići na koš, već udriblati na stranu, u kut, bilo gdje, potrošiti još neko vrijeme i pričekati faul, što bi rezultiralo s dva bacanja i jako malo preostalog vremena za Knickse. Međutim, odlučio je drukčije i "popio bananu", što nas dovodi do još jednog problema. Taj Foxov pokušaj polaganja za tri razlike bio je toliko mekan da bi čovjek pomislio kako je na šuterskom treningu u podne, a ne u posljednjoj minuti, možda i ključne utakmice NBA finala. Prvo, vjerojatno s idejom da potroši malo više vremena, najbrži s loptom u rukama u cijeloj ligi je na koš krenuo "u drugoj brzini", dozvolio Anunobyju da ga prilično lako isprati i blokira, i to na jačoj mu strani - lijevoj.

Sve ovo je i više nego dovoljno da čovjeku kojem od sljedeće sezone sa San Antonijom počinje teći četverogodišnji ugovor na 221 milijun dolara prikači etiketu jednog od najodgovornijih za najveći kolaps jedne momčadi u povijesti NBA finala.

Pritom, ovo "jedan od" nije stilska figura, već notorna činjenica s obzirom na to da veliki dio "kolača" ide i Mitchu Johnsonu, treneru Spursa, čije je neiskustvo - u 40. godini prvi je put u doigravanju - došlo na naplatu u ovom finalu, jer je na drugoj strani Mike Brown, čovjek s četiri prstena prvaka kao pomoćnik u Spursima još 2003. i triput u Warriorsima, dok je kao glavni trener vodio LeBrona Jamesa do njegova prvog finala, kad je s Clevelandom 2007. pometen, zanimljivo, od Spursa. Johnsonova odgovornost leži u tome što mu je momčad s više od 20 poena prednosti promašila osam trica zaredom, gotovo u potpunosti prestala napadati obruč, dok je njegov zadatak bio to zaustaviti, promijeniti, kako se Knicksima ne bi otvorila vrata da se vrate u utakmicu, što se ipak dogodilo.

I tako je klub iz New Yorka stigao pred vrata raja, na korak od naslova, ali i pakla u gradu koji ovih dana gori. Do te mjere da istovremeno vlada euforija i iščekivanje proslave povratka titule u "košarkašku meku" nakon 53 godine i bojazan od potencijalnih tragičnih posljedica velikog slavlja.

Doduše, sve to je još uvijek u fazi teorije, makar se u NBA finalu samo jednom dogodilo da momčad okrene 1-3 - napravio je to LeBron James s Clevelandom 2016. protiv Warriorsa - ali isto tako, u ovogodišnjem doigravanju vidjeli smo dvije takve situacije: u prvom krugu na Istoku to su napravili Pistonsi protiv Orlanda i Sixersi protiv Celticsa, dok se u povijesti doigravanja to dogodilo 15 puta...